Dominacija Zapada dovedena je u pitanje, a summit zemalja BRICS-a pokazao je da tržišta u razvoju nisu spremna pokleknuti pod pritiskom.
Studeni je 1992. i SAD je na vrhuncu svoje moći. Komunizam je poražen. Berlinski zid je srušen. Sovjetski Savez se raspao. Liberalizacija kineskog gospodarstva nudi američkim multinacionalnim tvrtkama priliku da proizvodnju prepuste vanjskim suradnicima. Započelo je doba globalizacije kojom dominira Amerika.
Dvojica liberalnih internacionalista – George H. W. Bush i Bill Clinton – bore se za mjesto predsjednika. Na kraju, Clinton pobjeđuje Busha. Mnogo toga se promijenilo u 32 godine otkako je Clinton postao prvi baby boomer koji je ušao u Bijelu kuću. Dok se Amerikanci pripremaju izaći na izbore u utorak, oni to čine znajući da je njihova zemlja još uvijek najveće gospodarstvo svijeta i najjača vojna sila. Ali njegova nadmoć više nije neosporna i unipolarni novi svjetski poredak kojim se Bush hvalio 1991. godine na kraju prvog Zaljevskog rata je propao, piše Večernji list.
U 1990-ima se govorilo o svijetu bez države u kojem bi se novac, roba i ljudi kretali slobodno i nesmetano. Uklonjene su kontrole kapitala. Neovisne središnje banke određuju kamatne stope. Svjetska trgovinska organizacija razbila bi trgovinske barijere i nadzirala globalni trgovinski sustav.
Ali stvari su brzo krenule po zlu i neoliberalna utopija nikada se nije ostvarila. Slobodno kretanje kapitala uz minimalnu regulaciju dovelo je do niza lokaliziranih kolapsa koji su na kraju postali globalni u bankarskoj krizi 2008. Kina je postala mnogo veće i moćnije gospodarstvo nego što je SAD predviđao. WTO se pokazao nesposobnim pregovarati o novim trgovinskim sporazumima. Glasači su izrazili ljutnju zbog sporog rasta, deindustrijalizacije i masovne migracije. Pandemija Covida razotkrila je krhkost globalnih opskrbnih lanaca. Nacionalna država se vratila, zajedno s aktivističkom industrijskom politikom i protekcionizmom. Busheva vizija svijeta koji maršira u korak sa SAD-om nije trajala više od desetljeća.
Promjene na globalnoj sceni
Prošlomjesečni summit BRICS-a, kojem je domaćin bio ruski predsjednik Vladimir Putin, odražava promjene na globalnoj sceni. Izvorno sastavljen od pet članica – Brazila, Rusije, Indije, Kine i Južne Afrike – ovaj savez se proširio, uključivši četiri nove članice: Egipat, Etiopiju, Iran i Ujedinjene Arapske Emirate, što su službeno potvrdili na sastanku u Kazanu. Uz to, događaj je privukao veliku pozornost: nekoliko desetaka zemalja, među kojima su Saudijska Arabija, Turska i Indonezija, pridružilo se summitu kao promatrači i izrazilo želju za članstvom u BRICS-u.
Putinov interes za proširenje BRICS-a očit je: želi pokazati da, unatoč sankcijama uvedenim i pooštrenim nakon invazije na Ukrajinu prije dvije i pol godine, Rusija nije međunarodno izolirana. Ipak, Putinova ideja o stvaranju valute BRICS koja bi konkurirala američkom dolaru zasad je daleko od ostvarive. Dolar ostaje stabilan, a zemlje poput Indije, Brazila i Južne Afrike nisu spremne prekinuti veze sa SAD-om i zapadnim saveznicima, preferirajući održavanje odnosa s obje strane.
Unatoč tome, summit u Kazanu bio je značajan iz tri ključna razloga. Prvo, pokazao je da sankcije nisu slomile rusku ekonomiju i da to vjerojatno nikada neće učiniti. Kina i Indija i dalje kupuju rusku naftu, a rusko gospodarstvo pokazuje otpornost. Iako je to zapadnim vladama teško priznati, Rusija ima sposobnost dugotrajne borbe i pokazuje znatnu izdržljivost. Drugo, veća tržišta u nastajanju ne popuštaju pred pritiskom Zapada. Ovo vrijedi ne samo za Rusiju već i za Kinu, koja se boji izbacivanja s ključnih zapadnih tržišta zbog carina i trgovinskih barijera.
Novi svjetski poredak
Ako Donald Trump pobijedi na izborima, planira uvesti 60% carine na sav kineski uvoz u SAD, što je ozbiljan udarac s obzirom na to da je Kina 2022. godine ostvarila trgovinski suficit sa SAD-om od 400 milijardi dolara. No, ni demokrati nisu blaži prema Kini. Kamala Harris držala bi se, navodi Guardian, manje drakonskog, ali još uvijek robusnog pristupa Joea Bidena tijekom svog predsjedničkog mandata, koji uključuje stopostotne carine na kineska električna vozila, zabrane ulaganja i sankcije protiv tehnoloških kompanija.
Unatoč pokušajima da svoj model rasta usmjeri prema domaćoj potrošnji, Kina ostaje gospodarstvo ovisno o izvozu. Mora pronaći tržišta za robu koju proizvode njezine tvornice, a iako članice BRICS-a nisu zamjena za mnogo bogatije zemlje Sjeverne Amerike i Europe, one uključuju važnije nacije srednjeg dohotka. Konačni razlog zašto je summit u Kazanu bio važan bio je taj što je pokazao sve veći utjecaj i nestrpljivost globalnog juga, koji čini većinu svjetskog stanovništva i ima sve veći udio u globalnom gospodarstvu. Zajednički BDP zemalja G7 – SAD-a, Japana, Njemačke, UK-a, Francuske, Italije i Kanade – pao je sa 67% u 1994. na 44% u 2022., dok se Kina učetverostručila na 20% u istom razdoblju.
Novi svjetski poredak trebao je proizvesti prosperitet za sve, ali to nije uspio. Prema Svjetskoj banci, napredak u borbi protiv globalnog siromaštva je zaustavljen zbog ratova, rastućeg duga, pandemije i klimatskih promjena. Bogate zemlje nisu sposobne ili ne žele odgovoriti na ovu polikrizu. G7 i zapad općenito se ponašaju kao da su još uvijek moćni kao što su bili 1944. godine kada su na konferenciji u Bretton Woodsu stvoreni Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond. “Ali ovo je sada drugačija globalna ekonomija. Bez obzira na to tko pobijedi u utrci za Bijelu kuću, dominacija Zapada je dovedena u pitanje kao što nije bila u posljednjih 500 godina”, zaključuje Guardian, a prenosi Večernji.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!