Dok s jedne strane nema naznaka da je dogovoreni koridor solidarnosti za izvoz ukrajinskog žita Dunavom preko Hrvatske otišao dalje od lijepih želja, predstavnici ratara se žale da je domaće tržište već preplavljeno jeftinim ukrajinskim žitom i traže zabranu uvoza, po uzoru na Poljsku i Mađarsku. Na ovu smo temu razgovarali s agrarnim analitičarom Robertom Jurišićem.
Žito iz Ukrajine od strateškog je značaja za ovu zemlju, razorenu i ekonomski devastiranu ruskom agresijom, ali i za svjetsko tržište hrane, na barem dva načina. S jedne strane, od vitalne je važnost za niz siromašnih zemalja kojima bez njega prijeti nestašica i glad. S druge strane, masovni izvoz ukrajinskog žita u Europu – i preko nje na druge kontinente – snižava međunarodne cijene.
I dok Ukrajina pokušava naći alternativne pravce izvoza svojjih žitarica kako bi zaobišle rusku blokadu Crnog mora, a Europska unija joj u tome pokušava pomoći, došlo je do dramatičnog spora s trima članicama EU – Poljskom, Mađarskom i Slovačkom, koje su jednostrano zabranile uvoz ukrajinskih žitarica, nakon što je zabrana na razini EU istekla. Ni domaći ratari ne kriju nezadovoljstvo zbog jeftinog žita i brašna na hrvatskom tržištu, iako zasad nisu krenuli u prosvjed kao njihovi poljski ili mađarski kolege.
Treba li Hrvatska slijediti njihov primjer ili se može naći kompromisno rješenje koje će osigurati da Hrvatska ne bude, po riječima predsjednika Odbora za ratarstvo Hrvatske poljoprivredne komore, Petra Pranjića, preplavljena? Takvo kompromisno rješenje već je ponudila sama Ukrajina u obliku sustava dozvola za izvoz svojih poljoprivrednih proizvoda, pri čemu će popis i količinu proizvoda dogovarati sa zemljama uvoznicama. Slovačka je već pristala na takvo rješenje.
Na ovu i s njom povezane teme razgovarali smo s Robertom Jurišićem, agrarnim analitičarem, ekonomistom te vlasnikom i direktorom tvrtke specijalizirane za posredovanje u trgovini poljoprivrednim burzovnim robama, S-Grain BI. Jurišić je prethodno bio i član Uprave u PIK Vinkovci Plus d.o.o., kao i direktor Agrokor-Trgovine d.o.o.
Jurišić: “Problem hrvatskog sela je što proizvodimo 400-500 tisuća tona žita viška”
On nam je objasnio da službeni podaci o uvozu žitarica iz Ukrajine u Hrvatsku, koje smo dobili od Ministarstva poljoprivrede, po svemu sudeći ne obuhvaćaju tranzit za treće zemlje. Podsjetimo, prema tim podacima Iz Ukrajine je “u prvih šest mjeseci 2023. godine iz Ukrajine uvezeno 64.979 tisuća tona žitarica u vrijednosti od 17,74 milijuna eura, dok je 2022. uvezeno 42.696 tona žitarica u vrijednosti od 12,8 milijuna eura. Dakle, u prvih šest mjeseci ove godine uvezeno je 52% više žitarica nego cijele prošle godine.
“Hrvatska je općenito uvozila oko 100 do 130 tisuća tona pšenice godišnje. Ove godine smo proizveli oko 820 tisuća tona pšenice. Prošle godine smo proizveli 960 tisuća tona. Na tih 960 tisuća tona, 60 tisuća tona koje se uvezlo nije puno. Rekao bih da se ovi podaci iz ministarstva odnose na pšenicu koja je ušla i ostala ovdje, a ne na onu koja je u tranzitu”, ocjenjuje Jurišić.
“Ono što je drugi problem hrvatskog sela, a što ne može riješiti premijer Plenković ni itko drugi, je što od tih 800-900 tisuća tona (žita) koje proizvedemo, imamo 400-500 tisuća tona viška. Mi je moramo izvesti, najčešće u Italiju. Ali u tu istu Italiju će izvoziti i Ukrajina. Ako ukrajinska roba ide agresivno i spušta joj se cijena samo da se proda, to automatski znači da je i cijena naše pšenice niža”, tvrdi Jurišić.
“Veća ponuda roba na tom tržistu znači niže cijene, a to se posljedično onda odražava na niže cijene u RH. To spušta cijenu hrvatske pšenice, i ne samo hrvatske, nego i one u okruženju. Ako smo mi dosad prodavali nešto po 200, a dođe Ukrajinac i kaže da nudi to po 190, onda i mi moramo prodavati po 190 il nikako”, ističe ovaj stručnjak.
“Logistika za tranzit preko Vukovara bi koštala kao svetog Petra kajgana”
“To je više, po meni, politička poruka, mi se nudimo”, skeptičan je Jurišić o dogovoru o prijevozu ukrajinskog žita Dunavom preko Vukovara do luka na Jadranskom moru. “Gledajte, prije godinu i pol dana žito je u Italiji koštalo 400 eura. I kad prodajete žito po visokoj cijeni, onda trpite i nenormalno skupu logistiku da bi dovezli to tamo. Sad kad je cijena pala na dvjestotinjak eura, ne možete opet platiti logistiku više od sto eura. Nešto mora i ukrajinski proizvođač uprihoditi za svoj trud. Logistika koja bi išla iz ukrajinske luke Izmail, baržom do Vukovara pa pretovar u Vukovaru, pa željeznicom do Rijeke, pa iz Rijeke na brod, to košta ko svetog Petra kajgana.”
“Ono što je negativno za hrvatske ratare kod forsiranja izvoznog koridora ukrajinskih zitarica i uljarica kroz RH, a na što možemo utjecati, je zauzimanje ionako oskudnih logističkih kapaciteta. Pri tome mislim na slobodne vagone, pa čak i kamione te na zauzimanje skladišnog prostora u lukama i dostupnih termina za otpreme robe brodovima”
Ako to zapunimo robama iz Ukrajine za tranzit, to znači da iste kapacitete ne može zapuniti hrvatska roba koja onda treba tražiti alternativne pravce, a to u pravilu rezultira skupljom logistikom i posljedično manjim prodajnim cijenama (tj. manjom pozitivnom maržom odnosno većim negativnim RUC-om) za proizvođače. Ujedno to znači da roba treba duže čekati na otpreme u silosima na kontinentu. a ni tu nemamo dovoljno skladišnog kapaciteta za svu robu koju proizvodimo, a to samo povećava troškove za proizvođače – skladištenja, kapitala…”,
Tu je, dodaje, još jedan veliki problem koji otežava kopnenu ili, u ovom slučaju, riječno-kopneno-pomorsku rutu: “Europa nema dovoljno vagona da preveze ukrajinsku robu jer većina njihove robe je išla brodovima. Jedan brod kojim su oni izvozili robu preveze 60 tisuća tona. To vam je 35 do 60 vlakova.”
Čak i kad se ukrajinsko žito izvozi u treće zemlje izvan EU, Jurišić upozorava da to opet posredno može rušiti cijene našeg žita: “Ako ode u Afriku, francuska pšenica ide za Afriku. Ako francuska pšenica ne završi u Africi jer je tamo završila ukrajinska, onda će tražiti neki drugi put pa će završiti u Italiji. To vam je sve zakon spojenih posuda.”
Jurišić tumači da cijena žitarica nije u posljednje znatno narasla, unatoč ruskom povlačenju iz Crnomorske inicijative za žito i prijetnji pomorskom blokadom, jer se ukrajinsko žito i dalje izvozi kopnenim putem, a dva broda s nekih 20 tisuća tona žita su u međuvremenu uspješno isplovila iz ukrajinske luke Črnomorsk: “Dok smo u ovom statusu quo, izvoz i dalje ide, što iz Rusije, što iz Ukrajine, preko Crnog mora, uz sav ovaj inland koridor, što prema našem dijelu Jadrana, što preko Poljske na Sjeverno more. To zasad funkcionira i drži se izvoz, nije kao prije, ali ide.”
“Kažem, ključna stvar nije što mi uvozimo žito u Hrvatsku, nego što ono završava na destinacijskim tržištima na koja i mi ciljamo i onda se nadmećemo za ista tržišta s ukrajinskom pšenicom. A njima je poljoprivreda ono što je nama turizam, glavni izvor prihoda i strateška grana”, naglašava Jurišić.
“Ni Mađarska nije dobila ništa s time”
Po njegovom mišljenju, zabranom uvoza ukrajinskih žitarica po uzoru na Mađarsku, Poljsku i Slovačku ustvari ne bismo dobili “ništa”.
“Ni Mađarska nije dobila ništa s time. Doduše, ima puno veću industriju i potrošnju (poljoprivredne) robe nego mi, pa su oni obvezali svoju industriju da kupuje robu od mađarskih proizvođača, a ne iz uvoza. Ali tranzitom ta roba opet završava u Italiji, a Mađarska isto ima tržišne viškove koje izvozi u istu tu Italiju, pa im posljedično pada cijena”, objašnjava.
I zaista, prema podacima sa specijalizirane stranice GlobalProductPrices.com, prosječna cijena brašna je u kolovozu u Mađarskoj iznosila samo 199 forinti, odnosno 0.54 dolara po kilogramu – manje nego u Ukrajini, gdje je iznosila 0.56 ili u Poljskoj, gdje iznosi 0.92 dolara. Podataka za Hrvatsku nema, ali usporedbe radi, u Sloveniji je cijena po kilogramu iznosila 1.68 dolara. Mađarska, podsjetimo, nije samo produljila zabranu EU na pšenicu, kukuruz, uljanu repicu i sjemenke suncokreta, već ju je proširila na čak 24 proizvoda, uključujući povrće, meso i med.
Zanimljivo je i da Bugarska i Rumunjska nisu jednostrano produljile zabranu EU, što je bugarski premijer Nikolaj Denkov, kako prenosi Reuters, argumentirao korišću od niskih cijena žitarica: “Budimo jasni – ponovno pokretanje uvoza iz Ukrajine smanjit će cijene osnovnih namirnica, smanjiti inflaciju, što će pomoći ljudima s niskim primanjima, i povećati prihode proračuna od uvoza i izvoza.”
“Mađarska ima manje štete zabranom tranzita, ali i dalje nije spriječila pad cijene. Da mi uvedemo zabranu, ne znam što bi dobili. Istina, ostavljamo način da mlinari i proizvođači stočne hrane kupuju jeftiniju sirovinu iz Ukrajine. Ali očito je i politički interes da se ne svrstamo uz Mađarsku, nego uz one koji su proukrajinski. Osim toga, taj potez je protiv svih pravila EU. To je presedan”, drži Jurišić.
“U politici je tako da onaj tko je veći dobije manje packe, a onaj manji dobije veće packe. A sigurno bismo mi dobili po prstima da nametnemo takve zabrane ili restrikcije i riskirali bismo da nam sredstva EU budu zamrznuta”, predviđa.
Pa ipak, naši ratari tvrde da ih uvoz ukrajinskog žita i brašna – koje se, kako tvrdi Pranjić, čak prepakira i lažno deklarira kao hrvatsko – egzistencijalno ugrožava, odnosno da im je trenutni omjer troškova proizvodnje i otkupnih cijena neodrživ.
“Neki seljaci će morati otpasti, morat će biti konkurentniji”
Jurišić je skeptičan i prema takvoj katastrofičnoj retorici: “Ja volim naše seljake, ali oni nisu nikad zadovoljni. Sigurno je da je ova godina vrlo izazovna za njih jer su imali velike troškove inputa, a relativno niske cijene outputa. Ali oni sad žele sjesti s Vladom za pregovarački stol i izboriti se za svoj interes, da dobiju obeštećenje i pokriju se.”
Na dugi rok će morati doći do konsolidacije i u hrvatskom ratarskom sektoru, smatra Jurišić: “Neki će morati otpasti, oni koji neće moći pratiti (konkurenciju), pogotovo oni koje ja zovem vikend-ratari. Morat će doći do selekcije, neke manje će preuzeti veći koji će obrađivati njihovu zemlju ili će se udružiti u zadruge pa će dobiti ekonomiju obujma. To je kao s malim dućanima koji su otpali kad su došli strani lanci, a domaći se počeli razvijati. Tržište se konsolidiralo i tako će biti i u poljoprivredi. Morat će biti konkurentniji.”
Ipak, neki ratari tvrde da je ukrajinska konkurencija na određeni način nepoštena zbog korištenja pesticida koji su posljednjih godina zabranjeni u EU. Jurišić prognozira da će, kao što je “EU i nama nametnula nekakve standarde na puno višem nivou nego u Bosni i Hercegovini ili Srbiji, takvi standardi biti nametnuti i Ukrajini. To neće biti preko noći, ali sigurno će u dogledno vrijeme ista pravila koja vrijede za nas, vrijediti i za njih.”
“To sigurno utječe na konkurentnost, ali nije presudna. Zemlja je tamo kvalitetnija, naša najkvalitetnija zemlja, oko Vukovara, ima oko 30 centimetara humusa. Bio sam u Ukrajini, tamo je to najlošija zemlja, a najkvalitetnija zemlja ima i do metar i pol humusa. imaju i druge prednosti. Ukrajina je u pravom smislu žitnica Europe.”
“Otvaraju se vrata, a Ukrajina je tu da ostane”
U svakom slučaju, naš sugovornik sugerira da se oko ovog pitanja gleda šira slika – za Hrvatsku, koja bi mogla računati na ugovore za obnovu ukrajinske infrastrukture nakon rata, i za EU, koja bi integracijom Ukrajine mogla računati na njene neizmjerne prirodne resurse.
“EU može Ukrajinu i njene resurse, ne samo poljoprivredne, već i minerale, rude, plin, staviti pod zajednički nazivnik. Europa je zasad neto uvoznik kukuruza, a s Ukrajinom će postati samodostatna. EU je već velika izvoznica pšenice, ali s Ukrajinom će Imati još više pšenice za izvoz. Tako i strateška pozicija Europe u nekakvim globalnim kretanjima može biti jača. I Rusi znaju kakve resurse ima Ukrajina”, argumentira Jurišić.
“Otvaraju se vrata, a Ukrajina je tu da ostane. Nema više vraćanja carina. Jer kad bismo to napravili, poslali bismo joj poruku da nije ni ovdje ni tamo. A mislim da je cilj Europe privući Ukrajinu sebi”, zaključuje Jurišić i dodaje da će se zemlje poput Mađarske možda opirati, ali će na taj način naprosto izboriti određene beneficije za sebe.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare