Kada netko sa Zapada kaže da bi sukob u Ukrajini mogao postati "vječni rat", obično želi reći da je to loša stvar. Za ruskog predsjednika Vladimira Putina, vječni rat bi pak mogao biti cilj.
Putin je prošli tjedan 30. rujan proglasio službenim praznikom, nespretno ga nazvavši Danom reunifikacije novih regija s Ruskom Federacijom. Radi se o godišnjici anektiranja ukrajinskih regija Donjeck, Luhansk, Herson i Zaporižje, iako nijedna u to vrijeme nije bila u potpunosti pod ruskom kontrolom. Proglašavanje praznika Vladimiru Putinu je pružilo priliku da ponovno progovori o jednoj od svojih opsesija: borbi za “majku domovinu, za našu suverenost, duhovne vrijednosti, jedinstvo i pobjedu.”
U njegovim očima ovo nije sukob s Ukrajinom, već globalni rat protiv Zapada u kojemu je Ukrajina tek jedna – doduše iznimno krvava i očita – bojišnica. Putinov govor za ovogodišnji Dan pobjede – inače bombastičan i hvalisav – bio je tmuran i ozbiljan. Putin je tada izjavio kako je “protiv naše domovine pokrenut pravi rat.”
Spomenuo je Veliki domoljubni rat – tako Rusi zovu Drugi svjetski rat – i upozorio da “je civilizacija još jednom na ključnoj prekretnici” jer su “zapadne globalne elite” odlučne da “unište i razore” Rusiju, piše za CNN Mark Galeotti, autor niza knjiga o ruskoj povijesti.
To se s jedne strane može shvatiti kao apokaliptični alibi za relativni neuspjeh njegove takozvane specijalne vojne operacije u Ukrajini, koja je trebala biti brza akcija instaliranja marionetskog režima, a pretvorila se u krvavi otvoreni rat u kojem je uništeno najbolje od ruske vojske.
“On zaista govori iz srca”
Međutim, ne radi se samo o tome. Kada Putin govori o jednoj od “ključnih bitaka za sudbinu naše domovine”, kao što je rekao na Dan pobjede, on zaista govori iz srca, ali i opisuje novi moto svog režima. Ne nudi jasnu viziju budućnosti, čak ni nikakvu stvarnu nadu, samo poruku da je nacija zarobljena u egzistencijalnoj borbi s neprijateljskim Zapadom kojoj se ne nazire kraj.
To zvuči tmurno, ali iz Putinove perspektive ima i dobrih strana. Naravno da je rat za Rusiju katastrofa. Izvori iz američke vlade kažu kako je moguće da je Rusija pretrpjela ogromne gubitke: 120.000 ubijenih i između 170 i 180 tisuća ranjenih vojnika.
Gospodarski ožiljci zacjeljivat će godinama, čak i kada nastupi mir i ukinu se sankcije, a barem još čitavu jednu generaciju osjetit će se posljedice sloma javnih usluga, čak i bez tereta ogromnog broja tjelesno i mentalno bolesnih veterana.
Ipak, ovo je i prilika. Kada “vječni rat” postane temeljni princip “kasnog Putinizma”, on pruža izliku, čak i zahtijeva, sve jaču represiju koju Putin mora uvoditi kako bi zadržao kontrolu nad zemljom. Čak i najmekše neslaganje postaje izdaja, a masovno prebacivanje resursa prema obrani postaje nužnost. Prijedlog budžeta za sljedeću godinu u Rusiji predviđa povećanje ulaganja u vojsku za gotovo 70 posto, na razine otprilike triput veće od ulaganja u zdravlje, obrazovanje i okoliš zajedno.
Na ratištu, Putin sebi može govoriti da pobjeđuje tako što aktivno ne gubi. Ukrajinska protuofenziva probila je prve ruske linije obrane u južnoj regiji Zaporižje, a već je počela probijati i drugu liniju. Kijev se nada da će u najmanju ruku uspjeti granatirati kopneni most koji spaja Krim s ruskim teritorijem.
Može li si Moskva kupiti malo vremena?
Zima se približava, a još uvijek je nejasno hoće li to biti moguće. Ako Ukrajinci ne uspiju, Moskva će si kupiti malo vremena za utvrđivanje obrane, novačenje novih trupa i nadanje da će Zapad izgubiti volju za financiranje Ukrajine u ratu.
Ne možemo znati vjeruje li Putin istinski da Rusija može izvući nekakvu pobjedu iz debakla u Ukrajini ili jednostavno misli da nema druge nego nadati se da će izdržati dulje od svojih neprijatelja. Ipak, iz njegove perspektive, govor o “vječnom ratu” ima još jednu pozitivnu stranu – ta ideja vrlo je demoralizirajuća za njegove neprijatelje.
Jedna stvar je zamišljati ukrajinsku vojnu pobjedu kao rezultat odlučnosti njenih vojnika i superiornosti vojne opreme Zapada. Ipak, postoji velika razlika između toga i trajnog mira.
Čak i ako svaki i posljednji ruski vojnik bude istjeran iz Ukrajine – što je popriličan zadatak – to samo znači da će se fronta pomaknuti na nacionalnu granicu dviju zemalja. Rusija će uspjeti obnoviti svoje snage, slati dronove i projektile na ukrajinske gradove, a činit će sve što može da omete i zaustavi proces obnove.
Istovremeno, iako je Putinovo postupanje nakon Prigožinove pobune u srpnju kod mnogih u ruskoj eliti izazvalo pitanja o tome je li ruski predsjednik izgubio sposobnost upravljanja sustavom, Prigožinova prerana i sumnjiva smrt shvaćena je kao očito upozorenje svima da ga ne izazivaju.
Sankcije ostavljaju traga na ruskoj obrambenoj proizvodnji, no ne mogu spriječiti njeno povećanje, a rusko gospodarstvo nije pred kolapsom. Čini se da broj poginulih ne umanjuje želju Rusa koji se dobrovoljno prijavljuju za rat, i to do te mjere da glavni stožer kaže da ne planira novu mobilizaciju rezervista.
Nijedan rat ne traje vječno, no ovdje se mir još ne nazire na obzoru.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!