Lana Mihaljinec, predstavnica Udruženja poslovanja s nekretnina pri Hrvatskoj gospodarskoj komori i vlasnica agencije za nekretnine gostovala je u Novom danu i komentirala stanje na tržištu nekretnina.
Kako je rekla, statistike pokazuju da raste prosječna cijena nekretnina, ali ne rastu one istim postocima i intenzitetom na svim lokacijama ili mikrolokacijama.
“Postoje regije na kojima ne bilježimo veliki rast cijena niti potražnju. Najviše rastu u Zagrebu, na najatraktivnijim lokacijama, i u velikim turističkim središtima po moru”, rekla je Mihaljinec.
Istaknula je da je situacija danas bitno drugačija od krize 2008. godine, jer su i razlozi za kupnju nekretnina drugačiji, a jedan od njih je manjak nekretnina kakve se danas traže.
“U Zagrebu je to pod utjecajem i potresa, puno se traže novogradnje, jer one predstavljaju dugoročno dobru investiciju, kvalitetniji proizvod nego starija nekretnina i u Zagrebu je to, kako sam i rekla, potaknuto potresom. Kad tome nadodate vrijeme covida, koje je potaknulo ljude da razmišljaju o svom domu, o kvaliteti života, covid nije dobrom platežnom segmentu tržišta oduzeo platežnu moć, a imali smo godinama izuzetno niske kamatne stope na kredite i štednju, što je poticalo daljnje investicije u nekretnine, stvorila se potražnja, a proizvoda je nedovoljno”, rekla je Mihaljinec.
Za ponudu se, kaže, zna kolika je jer se zna koliko je izdano građevinskih dozvola, dok se potražnja ne može izmjeriti, ali se vidi u svakodnevnom poslovanju po predbilježbama za nekretnine koje se ne mogu lako zadovoljiti. “Tržište dijelimo na segment novogradnje i starogradnje, gdje ne vladaju ista pravila”, rekla je Mihaljinec.
Što se tiče cijena kvadrata, u Zagrebu se može čuti da ona doseže iznos i do 5000 eura, a Mihaljinec kaže da se po toj cijeni prodaje izrazito malo nekretnina te da su nekretnine koje se prodaju po tako visokim cijenama u statističkom smislu – greška. “U Zagrebu ima 12 stanova kojima je cijena bila i do 5.000 eura. To nisu sve cijene koje se mogu promatrati u širem kontekstu, a pogotovo to nisu cijene starih stanova”, rekla je Mihaljinec.
Dodala je da vlasnici starijih stanova griješe kad se preblisko uspoređuju s novogradnjom i da moraju znati da cijena njihova stana po kvadratu ipak mora biti i do 500 eura jeftijina od novogradnje.
“To su dva različita proizvoda i to se mora uzimati u obzir jer se sve manje postižu tako visoke cijene u starogradnji. U novogradnji se postižu jer je nedovoljna, a postoji velik segment tržišta koji kupuju ne samo za stanovanje nego i kao investiciju. To nije prosječan kupac Hrvatske”, rekla je Mihaljinec.
Na pitanje što se najviše gradi u Hrvatskoj, Mihaljinec je rekla da se najviše grade vrlo kvalitetne zgrade prilagođene kupcima visoke platežne moći. Kao problem je istaknula što u Hrvatskoj nema dovoljno priuštive novogradnje, a nema ni strategije kako zbrinuti stanovništvo koje si ne može priuštiti nekretnine po izrazito visokim cijenama.
“Trebali bismo promišljati kako omogućiti građanima, ne samo iz socijalnih skupina, nego i onih iz srednje platežne moći, kako steći nekretninu ili ih stambeno zbrinuti kroz najam”, rekla je Mihaljinec.
Dala je i nekoliko savjeta za kupnju nekretnine.
“Mislim da je, s obzirom na neizvjesnost koja sad vlada prvo zbog pandemije, a onda i zbog rata koji sad već dugo traje, teško prognozirati što će se događati. Svakako nismo očekivali da će cijene prosječno i globalno ovako rasti, pandemija je pridonijela tome. Kupci moraju ocijeniti u kojoj su oni situaciji, svakako građani koji ukupuiju trenutno kreditom moraju razmišljati što će se događati s njihovim poslom, hoće li moći plaćati kredit, trebaju procijeniti svoju vlastitu financijsku situaciju. A oni koji imaju višak kapitala, zasad se čini da je vrlo atraktivno ulagati u nekretnine”, rekla je Mihaljinec.
Govoreći o nastavku gradnje, Mihaljinec je podsjetila da je broj izdanih građevinskih dozvola prošle godine upola manji od 2006., kad je izdano najviše dozvola. “Treba analizirati kome će biti namijenjeni ti stanovi i na kojim su lokacijama. Kod nas su problem gradska središta, koja su postala nekvalitetna mjesta za život i preskupa. Gradovi bi se trebali širiti, građanima bi se trebala pružiti infrastruktura i na tim mjestima koja sad nisu atraktivna i to bi pridonijelo kvaliteti života u punom smislu, čega kod nas nema, a niti sustavne strategije o zbrinjavanju stanovništva koje si ne može priuštiti izuzetno skupe nekretnine”, rekla je Mihaljinec.
I problemi obnova utječu na tržište, posebno u Zagrebu. “Veliki su problemi, jer sveobuhvatna obnova uopće nije počela, procesi su prekomplicirani za građane, inicijalno su morali participirati u obnovi, što je s obzirom na to kakav je fond i koliko se novca dobije kroz pričuvu, bilo nemoguće za postići i sve je stalo. Uglavnom su ljudi sami popravili što su znali i mogli, a naravno da to nije obnova koja je statički dugoročno sigurna, a mnoge nekretnine su statički neuređene”, rekla je Mihaljinec.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.