Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić gostovala je u Novom dan te govorila o ženskim kvotama na listama za nadolazeće prijevremene parlamentarne izbore.
Kako su se stranke ponašale do sada po pitanju kvota žena na listama?
Na prošlim izborima imali smo situaciju da ukupno kandidiranih žena na listama nikad nije bilo više – preko 41 posto. Međutim, u finalu, kad su provedeni imali smo veliku podzastupljenost, bilo ih je svega 15 posto izabranih, dakle samo 23 od ukupno 128.
Izgurale su ih kolege, dakle. U ovom trenutku nemamo gotove liste. SDP je u medije izašao s podatkom da imaju od 93 kandidata 39 žene, što je 42 posto, ali kako to može dovesti i do situacije da daju samo 9 žena u Sabor. HDZ koji je dao prvu premijerku ni na jednoj od lista nije poštovao kvotu od bar 40 posto.
Tako je. HDZ nije to poštovao ni na jednoj od 11 lista, a SDP na pet kandidacijskih lista.
Kako gledate na to? SDP je čak poručivao da treba primjenjivati kazne.
VEZANE VIJESTI
Nema volje za primjenu političkih kvota o zastupljenosti muškaraca i žena. Liste sastavljaju muškarci, koji su uglavnom predsjednici stranaka. A oni koji su imali dovoljan broj žena, čak i tzv. ZIP sustav, po kojemu se na listama naizmjence stavljaju žene i muškarci, imao je, primjerice ORaH, koji je imao ženu na čelu. U konfuznoj smo situaciji. Zakon o ravnopravnosti spolova ima prekršajne sankcije, imamo i odluku Ustavnog suda od prošlih izbora i DORH koji ima svoje tumačenje. Institucija pravobraniteljice je u dva navrata prijavljivala ukupno 33 kandidacijse liste zbog nepoštivanja zakona, ali DORH se oglušio. Zapravo je Prekršajni sud taj koji treba odrediti na koga se primjenjuju sankcije.
Moglo se čuti i da u zakon u ne postoji osnova za financijske kazne?
Postoji. Prema Zakonu o ravnopravnosti spolova, propisana je kazna od 50.000 kuna za svaku kandidacijsku listu koja ne poštuje kvote. Zakon je pravovaljan i postoji od 2008. godine, ali mi još uvijek nemamo dovoljno volje i uređenosti da provodimo što je propisano zakonom. Za vrijeme lokalnih izbora postojalo pitanje kada se on počinje primijenjivati, pošto je postavljeno prijelazno razdoblje, odnosno primjenjuje li se od trećih redovitih izbora ili trećeg izbornog ciklusa. Ttumačenje je bilo da se radi o ciklusima, a ne od redovnim izborim. No, ako se odlulka Ustavnog suda ne provodi ne znam kako ćemo pričati o sankcijama i pravno uređenoj državi. DIP je također najavljivao da će obavještavati i DORH i pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova o neprovođenju ovog zakona.
Koliko je pravobraniteljica u tom smislu ograničena?
Mi smo napravili maksimalno koliko smo mogli, mi izlazimo u javnost i pokrećemo zahtjeve prema DORH-u, no ovdje smo u pat poziciji.
Kvota ružno zvuči, ali to je mjera da se propituje i potiče da se o tome brine. Kakva je zastupljenost uopće kvota u drugim državama?
Kod nas je ta kvota 40 posto, a neke države imaju i 30 posto. Današnje su kvote propisane u 60-ak država i to je alat kojim se ubrzvaju politički procesi u sredinama gdje ne postoje tradicijske vrijednosti i običaj da se računa na kvalitetu i sposobnosti žena u društvu.
Ženama nije zabranjeno da se bave politikom, ali uvijek se uz žene veže i pitanje organizacije poslova oko obitelji.
Bavljenje politikom je dodatni posao uz redovan posao kojim se bave. One nailaze na predsrasudu da je politika muški posao i da bi žene trebale svoju energiju usmjeriti u drugom smjeru; ili su žene opterećene organizacijom domaćinstva, kao i na tržištu su rada. Postoji niz prepreka i u obitelji i na tržištu rada. No, društvo koje prepoznaje benefit uključivanja žena u politici i radu, to su stvari koje se vrlo brzo valoriziraju. Postoje države koje su s kvotama krenule 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća pa su ih danas ukilnule, jer je društvo uvidjelo benefite od jednake uključenosti i šansi za muškarce i za žene. I kod nas su postojali paketi zakona, o kojima su ženske zastupnice razmišljale drugačije od svojih muških kolega, ali u parlamentu nikada nije bilo kritične mase žena barem 20, 30 ili 40 posto žena koje bi dovele do odlučivanja po tim mišljenjima.
Kad promatramo žene na vodećim pozicijama u gospodarstvu, ni tamo nije bolje.
Situacija je ista. Imamo oko 17, 18 posto zastupljenosti žena u velikim trgovačkim društvima, a kod malih trgovačkih društava s ograničenom odgovornošću je je taj postotak oko 33 posto. Zagovaramo i uvođenje ekonomskih kvota koje bi služile za promicanje na upravljačke strukture. Kvote dovode i do transparenostni procesa dovođenja naodređene funkcije. Ako imamo 52 posto žena u društvu i preko 60 posto žena među visoko obrazovanima pitamo se gdje su one u političkim i gospodarskim strukturama.
Gdje ravnopravnost spolova uspijeva u EU? Znamo da je Kanada primjer van Europe.
To su skandinavske zemalje. Njemačka je dugo vremena bila protivnica uvođenja kvota, ali je prva uvela ekonomske kvote koje omogućuju zastupljenost žena u ključnim industrijama, kao što su automobilska, farmacja, gdje do tada nismo imali ni jednu ženu. Benefiti su vidljivi i skandidnavske zemlje su te koje su vrednovale uloge žena i muškaraca, uvažavajući njihove različitosti.
Kad govorimo o stvarnom odnosu snaga i moći, na snimkama koje prate događanja oko politike, vidimo da muškarci to koji stvaraju paktove, sporazume i koalicije, a kada govore o političarkama, mediji se često znaju poigrati njihovim odijevanjem – to nije fer.
Nije fer. Mi nastojimo ukazivati javnim priopćenjima na ovaj problem u kulturi ophođenja i medijskom prikazivanju, kad govorimo o ženama u politicii kako se prikazuju u javnosti. Predsjednici i njihovi muški suradnici iz užeg kruga često su ti koji prikazuju programe, strategije, sudjeluju u debatama i slično. Kroz medije se ženama prilazi da otvaraju ormare, ispituje ih se kakve torbe nose, kako kuhaju i organiziraju život, a u ta se pitanja ne ulazi s muškim zastupnicima.
Za žene su imanentni i pojedini resori, poput školstva.
U tradiciji je ukorijenjeno da postoje resori koji pripadaju ženama, kao što su obrazovnaje, socijala, zdravstvo, dok su određene gospodarske djeatnosti rezervirane za muškarce.
Izborne liste nisu poznate, no što očekujete na idućim izborima?
Očekujem bolju zastupljenost žena nego na prošim gdje smo imali samo 15 posto izabranih zastupnica, što je iznimno malo i ispod europskog prosjeka. Očekujem da će stranke promovirati svoje kompetentne i stručne žene, koje odrađuju vrlo velik dio “rudarskog” posla organiziranja tribina i predstavljanja programa. Vrlo su nezadovoljne kada se odlučuje gdje će se naći na listama, jer je velika većina do sada zauzimala najniže pozicije od 11. do 14. mjesta, a nešto manje od 18 posto ih se našlo u prva tri. Imali smo samo tri stranke po ZIP sustavu i to su bili ORAH, Most na samo jednoj listi i četiri liste stranke ZA Grad.
Stječete li dojam da su političarke za kažnjavanje?
Iz komunikacije s većinom političarki stječem dojam da uglavnom jesu za snošenje odgovornosti za takvo ponašanje ili da se zalažu za odbacivanje kandidacijskih lista. U našem okruženju imamo nekoliko zemalja koje odbacuju liste – Slovenija, Srbija, Bosna i Hercegovina, Poljska, Belgija. Ondje se liste strankama vraćaju, odnosno daje se mogućnost dorade ili dolazi do odbacivanja.Mi uvijek analiziramo situaciju i očekujemo bolje rezultate, ali ušli smo u retrogradni kotač i kao uteg nam se vraćaju neke stvari koje smo mislili da smo apsolvirali.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
