Mladen Pejnović na N1

Postoji li potreba za osnivanjem ministarstva koje bi se bavilo istim poslom kao i Državni ured za upravljanje državnom imovinom? Imamo li kvalitetan popis državne imovine i jesmo li je dovoljno dobro unovčili? Je li DUUDI profitabilno gospodario državnom imovinom? Na pitanja je odgovarao bivši predstojnik DUUDI-ja, Mladen Pejnović.

Postoji li potreba za osnivanjem ministarstva koji će preuzeti djelovanje onoga čime se bavi DUUDI?

Ministarstvo i državni ured jedno je od središnjih tijela državne uprave, a njihov broj se neće povećati bez obzira bio DUUDI ministarstvo ili državni ured. Koncepcija Vlade je važna i ovaj razgovor nije bio motiviran državnom imovinom, nego političkim rasporedima pojedinih ljudi – kadroviranjem. Treba tek pričekati ozbiljnu raspravu o konceptu upravljanja državnom imovinom.

Dakle motiv ne leži u tome da DUUDI možda radi loš posao?

U koncepciji dvadesetak ministarstava ima razlog da DUUDI bude ministarstvo, jer je značajno veći od nekih ministarstava. Ako se ide u manje efikasnu raspravu, onda DUUDI ne treba biti ministarstvo.

Ne može postojati oboje?

Ne, to nije moguće.

Nemamo samo DUUDI, imamo i CERP. Što oni rade?

DUUDI je središni koordinativni organ, CERP upravlja onim dijelom trgovačkih društava koja nisu strateške prirode. Ono što je strateško, ostaje na DUUDI-ju, a ona koja nisu, idu CERP-u. Razlika je što u Vladinu povjerenstvu sjede ministri, a u CERP-ovu povjerenstvu zamjenici ministara, a predsjednik CERP-a je predstojnik DUUDI-ja.

Kako ste vidjeli pristup bivše Vlade i Tihomira Oreškovića?

Mislim da su oni imali dobar pristup. Prihvatili su tezu koju smo mi počeli, i Orešković je stavio snažan naglasak na to da se efikasnost državne imovine poveća. Bilo je premalo vremena da se efikasnost državne imovine poveća. Bilo je premalo vremena da se donesu neke odluke. Uz državnu imovinu uvijek ima radova koji se rade sistemski, ali i jedan dio radova padnu kao krizni. Na kriznom dijelu bili su blokirani.

Tko ih je blokirao?

Prvo, nisu imali prava donositi neke odluke koje su dalekosežne. Odluka oko Petrokemije stoji, ponude su produžene do kraja ove godine. Cijela je godina praktički istekla da se o tome donesu odluke. Bila su ponavljanja i natječaja u turizmu, a tu se nije puno desilo.

Kad govorimo o DUUDI-ju, vi ste bili na meti kritika da DUUDI nije na dovoljno profitabilan način gospodario državnom imovinom. Kako to komentirate?

Naravno da državna imovina zaostaje sa svojom profitabilnosti. DUUDI je ostvario najveću dobit trgovačkih društava u povijesti. Tu ima i neke sreće, primjerice velika dobit HEP-a i izostanak gubitaša koji kvare sliku, primjerice željeznice ili avijacija, koje vrlo lako mogu napraviti veliki gubitak. Ali statistički gledano – dobit je povećana. DUUDI je jako dobro odradio Poštansku banku, Podravku, Đuru Đakovića, Borovo. Ima još jako puno posla. Pred nama je tek druga runda ozbiljnog restrukturiranja tih poduzeća, ali sad je već jasno da ona takva kakva jesu nisu ozbiljan teret, jer nose dobit. Kad gledamo potrošnju stanovništva, plaće u tim društvima su iznad prosjeka plaća u državi.

Koja je to druga runda, čega se država mora riješiti?

Mora se nastaviti s procesom podjele dvije aktivnosti, jedno su regulativne aktivnosti koja drže ministarstva, a druga su upravljačke aktivnosti. Sraz nije jednak, jer ne može se, primjerice, Ministarstvo turizma odnositi povoljnije prema poduzećima u državnom nego prema onima u privatnom vlasništvu. To razdvajanje se mora provesti skroz u skladu s europskim pravilima, osim u onom dijelu gdje su monopoli, strateška poduzeća. O tome treba ići prema CERP-u. Uvijek smo imali taj problem da ministri vole “petljati” po poduzećima. Njih treba srezati da rade ono što trebaju, a to su regulativne aktivnosti.

Koja bi poduzeća Hrvatska trebala prodati?

Mi smo uglavnom turizam prodali, ostalo je još nekoliko velikih hotela, Maestral u Dubrovniku, Crikvenica, ostala su učešća u nekima. U principu, država iz turizma treba izaći. Nekoliko tisuća je zaštitara, nema razloga da tu država uopće bude zadužena. Ostalo je pitanje dionica. Podravku se može prodati na burzi i mislim da bi to bilo najbolje, osim ako država kaže da ostane, da nećemo utjecati na to i da ćemo uživati u dividendi. Nema razloga da država sve proda. Može se dobro ubirati dividenda. Postoji i pitanje restrukturiranja HEP-a.

Što to konkretno znači?

U svakom slučaju manji monopol, mora se znati što je u HEP-u transport. On se nikad neće prodavati, mora ostati pod kontrolom države, ali oni koji prodaju, trebaju biti na tržištu. Petrokemija je ozbiljna situacija. Država je tu puno toga prekršila, a ostat će i ozbiljno pitanje Ine. Ina je jedna od važnih tema koja se mora relativno brzo razriješiti.

Spomenuli ste turizam. Zašto bi trebalo ići u restrukturiranje nečega što je profitabilno?

Mi s turizmom nemamo gubitaša koji bi bili u državnim rukama. To je velika stvar. Prije 4-5 godina imali smo nekoliko velikih hotelskih poduzeća koja su bila u državnom vlasništvu i gubitaši. Mora se slijediti ukupna modernizacija, nove metode. Ne treba vlasništvo i dividendu izjednačavati. Ja ne bih izjednačavao pitanje restrukturiranja s potpunom prodajom.

Što s Inom i energetikom?

Mi smo se pokušali dogovoriti s Mađarima, ali do dogovora nije moglo doći i završilo je na međunarodnim arbitražama. Ja i dalje mislim da bi i dalje trebalo pokušati i razgovarati, jer su se signali promijenili, i pokušati se dogovoriti i prekinuti sve te arbitraže.

Što se može očekivati kao mogući scenarij?

Mi smo sami bili zarobljenici svog lošeg poslovanja u zadnjih 10-15 godina. Sigurno su Mađari ulaskom popravili rezultate poslovanja Ine. Taj dio se Mađarima treba priznati, ali nisu ostvarena naša očekivanja, koja se tiču razvojnog momenta i narušene su naše nacionalne performanse, jer je došlo do smanjenja naših goriva, povećanja uvoza energenata, itd. To umijeće gledanja što se desilo na međunarodnom i unutarnjem performansu puno govori.

Što je bilo u 600 tona nafte koja je otišla iz Siska?

To je očito pokušaj osiguravanja da se ona nafta, koja je proizvedena u Hrvatskoj, da se ubuduće prerađuje u Rijeci, jer vjerojatno bi im bilo draže da dobivanja domaće nafte uopće nema, jer je to samo problem. Nama to nije svejedno, nama je jako važno da imamo svoju naftu, pa makar ona ne bila konkurentna.

Dotaknimo se i Hrvatskih šuma i tamošnjih bonusa. Jesu li zakoni dovoljno dobri da se spriječi samovolja pojedinih ministara?

I jesu i nisu. Zakonu se ipak treba pristupiti s voljom i principijelnošću. Što se tiče Hrvatskih šuma, odluka se trebala donijeti na nadzornom odboru, a donijela se na skupštini. Ja apsolutno jesam za bonuse u trgovačkim društvima, ali to mora biti po kriterijima, koji su javni, javno dostupni i morali bismo biti mi kao promatrači sretni da netko ostvari bonus, jer onda je ostvario nešto od čega je dobro svima nama.

Govori se da politika Gorana Marića nije ista s politikom Martine Dalić i Zdravka Marića. Ima li Plenković konzistentnu ekonomsku politiku?

Što se tiče državne imovine, Sabor je donio strategiju upravljanja državne imovine 2014. godine, a nova bi morala biti donesena 2017. Taj dokument je idealna prilika da se uglazbi pristup cijelom području. Tu nema puno principijelnih nejasnoća. Mi ne živimo u gospodarskom smislu odvojeni život od Europe i principijelno moramo krenuti od sebe.

Što je vaša budućnost?

Ja ću uskoro u mirovinu i nastojat ću iskoristiti sve slobodno vrijeme kao ekonomski analitičar pomoći gdje se bude moglo.