U trenutku dok se u Hrvatskoj još uvijek vode žučne diskusije o ustaškom pozdravu 'Za dom spremni' te se veličaju fašistički zločini i zločinci, pobjednice i osloboditeljice zemlje i naroda kao da su kolektivno izbrisane iz sjećanja. Pobjeda u 2. svjetskom ratu ne bi bila moguća bez Antifašističkog fronta žena, koji je osnovan prije 74 godine.

Na današnji dan 1942. godine, u tijeku Drugog svjetskog rata, u Bosanskom Petrovcu oformljena je najveća i najprogresivnija ženska organizacija ikada na ovim prostorima – Antifašistička fronta žena. Tada je održana Prva zemaljska konferencija žena na kojoj je sudjelovalo 166 delegatkinja iz cijele Jugoslavije koje su svoje djelovanje tada usmjerile na narodnooslobodilačku borbu, pri čemu su također emancipirale žene cijele regije i udarile temelje rodnoj ravnopravnosti.

Prvotni zadaci AFŽ-a bili su mobilizacija žena za rad i podršku Narodnooslobodilačkoj vojsci bilo na frontovima, tako i u pozadini – kroz brigu o ranjenicima, djeci, izbjeglicama, ali i skupljanje, robe, hrane i medicinske opreme, kao i sav ostali rad iz spektra ‘brige’.

Uz aktivno sudjelovanje na ratnim frontovima, antifašistkinje su bitno popravile statistiku nepismenog ženskog stanovništva. Naime, one su opismenjavale i politički edukacirale žene kako bi mogle participirati u javnoj sferi. AFŽ se borio protiv uvriježenih patrijarhalnih shvaćanja i rodnih stereotipa, a kao rezultat njihovog otpora je ustavno izjednačavanje s muškarcima. Žene su ostvarile pravo glasa u Jugoslaviji još 1945. godine. Podsjetimo, u Švicarskoj su žene pravo glasa dobile 1972. godine.

“Žene su ravnopravne s muškarcima u svim područjima državnog, privrednog i društveno-političkog života. Za jednak rad žene imaju pravo na jednaku plaću kao i muškarci i uživaju posebnu zaštitu u radnom odnosu. Država naročito štiti interese majke i djeteta osnivanjem porodilišta, dječjih domova i obdaništa i pravo majke na plaćeni dopust prije i poslije porođaja”, stajalo je u Ustavu iz 1945.

Feministička povjesničarka Lydia Sklevicky, čija posthumno objavljena doktorska disertacija ‘Konji, žene, ratovi’ i dalje predstavlja najtemeljitiju studiju o AFŽ-u, tvrdi da je AFŽ bio jedina organizacija nakon Drugog svjetskog rata koja bi se mogla smatrati nasljednicom stogodišnjih napora žena da postanu dio javne sfere i postignu ravnopravnost u svim aspektima društvenog života, pojašnjavaJelena Tešijau svom pregledu povijesnih zbivanja u antifašističkoj borbi na području Jugoslavije.

U okviru AFŽ-a nakon rata žene su mogle raspravljati o brojnim društvenim i političkim temama, te su nastojale u svoj rad uključiti žene iz svih krajeva Jugoslavije. Osnovani su odbori u pokrajinama, gradovima i selima, a žene su se istovremeno informirale, educirale, samoorganizirale i aktivirale za djelovanja.

AFŽ je raspušten 1953. godine na svom četvrtom i zadnjem kongresu. Tada je osnovan Savez ženskih društava, koji je bio integriran u SSRN. Razlog za raspuštanje službeno je bio da se ‘AFŽ previše izdvajao iz zajedničkih napora u rješavanju društvenih problema’, naglašavajući da se ‘položaj žene u društvu ne može tretirati kao žensko pitanje, nego pitanje društvo’.

“Nestankom AFŽ-a ujedno je nestalo i aktivno, borbeno, masovno djelovanje žena na prostorima bivše Jugoslavije. Zato smatramo da je povijest AFŽ-a važna, te da izučavajući je, možda možemo naučiti kako pokrenuti jedan novi emancipatorski val, koji je danas, imajući na umu nacionalne i etničke, postratne i neoliberalne politike, podjednako neophodan za naš položaj kao što je to bio i pred Drugi svjetski rat”, pojasnile su umjetnice su i aktivistkinje iz BiH Adela Jušić i Andreja Dugandžić, koje su pokrenule onlineArhiv AFŽ-a.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.