Gost Intervjua tjedna u Točki na tjedan kod Nataše Božić Šarić bio je ministar pravosuđa Ante Šprlje.

Moram Vam reći da me baš iznenadilo da ste Vi i Božo Petrov tako – kratkovidni političari.

Meni se krtakovidnost povećavala s vremenom, ali sada ipak malo bolje ciljam, ja se bavim streljaštvom.

Niste služili vojni rok zbog slabovidnosti. Imate li veliku dioptriju?

Bila je minus pet, ali sam prje 2,5 godine obavio lasersku korekcju vida.

Znači, sad bi mogli u vojsku?

Sada bi mogao, i ako treba prijavit ću se, ali radimo na tome kako naše generacije ne bi trebale ratovati.

Jeste li Vi za uvođenje obaveznog vojnog roka? Je li licemjerno da ga propagiraju ljudi koji nisu služili vojsku?

Još ne bih zauzimao stav jer nisam vidio potrebnu stručnu analizu o potrebnosti i organizacijskom principu toga. Ako dobijemo te stručne prijedloge, onda ćemo razmatrati sve.

Godinu dana se navršilo kako ne postoji komisija za pomilovanja. Ministarstvo je uputilo na Pantovčak više od 100 zamolbi, dosada je pet pomilovanja odobreno. Puno ili malo? Je li po Vama ugroženo pravo zatvrenika na pomilovanje?

Od 100 zahtjeva za pomilovanje mi smo dali pet odnosno šet pozitivnih mišljenja, dakle, mi smo obradili sve zahtjeve, ali smo dali samo šest pozitivnih mišljenja. Ta mišljenja ne obavezuju predsjednicu, ali kako smo vidjeli u zadnjih godinu dana, predsjednica je poštovala ono mišljenje koje je u izvješću našeg Ministarstva.

Smatrate da nije ugroženo pravo zatvorenika?

Ni slučajno.

Predstavili ste izmjene zakona o Kaznenom postupku kojim ukidate mogućnost jamčevine za djela s velikom zapriječenom kaznom, te ako postoji opasnost od utjecaja na svjedoke ili ponavljanja djela. Zbog čega se išlo na ograničavanje jamčevina?

Mi moramo biti svjesni u kakvoj se situaciji naš kazneni postupak nalazi. Prevenstvena stvar je u kaznenom postupku, kada uz poštivanje ljudskih prava on ujedno bude i učinkovit. Imamo situaciju da institut jamstva nije bio funkcionalan prema stavu Ustavnog suda iz 2015. godine i bilo je potrebno pristupiti izmjeni tog instituta na način da se jamčevina omogućava samo za one slučajeve gdje postoji opasnost od bijega.

Znamo da je javnost često bila zgrožena kada bi uz ogromne jamčevine pojedini poznati osumnjičenici kupovali slobodu – poput Mamića, Sanadera, Bandića… Je li Vas neki od tih slučajeva najviše motivirao na ove zakonske izmjene?

Ne, ovaj zakon nije pisan za neku osobu, pisan je za sve građane RH i prema svima će se primjenjvati jednako. Nećemo više praviti razliku između bogatih i siromašnih građana, bit će svi jednaki pred zakonom.

Je li to “Lex Bandić” – otvori li se još neka istraga protiv njega, ovo bi spriječilo da sudjeluje na izborima?

Ne, nema to veze s tim. Stvar je općenitog stava koji je zauzeo o jamstvu Ustavni sud i mislimo da je onda bilo potrebno pristupiti reviziji instituta i prilgoditi ga potrebama kaznenog postupka.

Hoće li se zakon odnositi na Bandića ako se pokrene neka nova istraga protiv njega?

U slučaju novih istraga odnosit će se prema svakom građanu jednako. Nema nikakve veze da li će to biti neka nova istraga protiv Bandića ili nekog driugog građanina. Zakon će se primjenjivati na sve kada bude usvojen.

A onima kojima su jamčevine već izrečene?

To ostaje isto ukoliko ne dođe do promijenjenih okolnosti.

Policijske snimke ubuduće će se uzimati kao dokaz. Proširuju li se ovlasti policije ovim Zakonom o kaznenom postupku i koja svrha takvog proširenja ovlasti? Neki odvjetnici upozoravaju da će se osumnjičenici na taj način naći u lošijoj situaciji nego su sada.

Ja se s takvim konstatacijama odvjetnika ne bih složio. Osumnjičenik sada dobiva veća prava za razliku od stajališta koja sam čuo. Osumnjičenik sada u najranijoj fazi policijske istrage dobiva prvao na odvjetnika. Onog trenutka kad postaje očito da će postati osumnjičenik, policijski djelatnik ga je dužan upozoriti da ima pravo na odvjetnika. To je jedno pojačano pravo osumnjičenika, a ne na njegvu štetu.

Za dva postotna boda smo pali na ljestvici Transparency International– ponovo smo među korumpiranim državama. Je li u Hrvatskoj popustila borba protiv korupcije nakon ulaska u EU?

Ne bih se složilo. Ono što Transparency International daje je percepcija korupcije, a ne stvarno situacija korupcije. Mi smo svjesni da u Hrvatskoj postoji problem korupcije, ali ćemo s vremenom sve više i više uništavati tu korupciju, a onda će se i povjerenje građana polako vraćati. To je dug put, moramo biti svjesni toga.

Šokantan je podatak da 2400 predmeta od 1999. čeka pravorijek. Riječ je uglavnom o alimentacijama. Kako je moguće da se 18 godine ne riješi neki slučaj neplaćanja alimentacije? Postoji li kazna za suce koji tako dugo vuku predmete?

Moguće je zbog ogrmonog broja spisa koji se nalaze na sudovima. Međutim, moram napomenuti da je jedan spis iz 1999., a ostali su par godina stari. No, to ne iskupljuje sudove. Sudovi moraju postupati po hitnoj proceduri u takvim predmetima. Upravo provjeravamo statistiku o takvim predmetima i to će biti jedna od glavih stvari kada budemo davali mišljenja za predsjednike sudova i kao i sve ostale stvari u kojima Ministarstvo može djelovati.

Postoji li instrumenti kojima se sudac može kazniti?

Postoji, ali to što je predmet star ne znači da je sudac kriv. Postoje osobe koje su u bijegu, koje su u inozemstvu i do kojih vi ne možete doći, pa je takav predmet star sam po sebi. Nemate efikasnih mehanizama ako neka država ne izručuje svoje državljane. U onim situacjama u kojim utvrdimo da je bezrazložno postupak bio odugovlačen, predsjednici sudova imaju itekako efikasne načine za postupanje. Kroz naredbu izvršavanje kroz određeni rok – do one krajnje situacije kada se koristi zahtjev za stegovno postupanje.

Slažete li se s glavnim državnim odvjetnikom da su sudovi glavni krivci za to što korupcija nema kaznu?

Ne bih govorio o tome tko je krv. Za pojedine optužnice treba nekoliko godina, tako i za suđenja neka treba nekoliko godina. Ne možemo naći čarobni štapić za sve.

Ali mi ovjdje imamo optužnice koje su potvrđene. Suđenje Sanaderu ulazi u petu godine bez pravomoćne prvostupanjske presude.

Tu smo imali pravomoćnu presudu koju je Ustavni sud ukinuo. Tu se sada može otvoriti tema na koji bi način trebalo definirati cijeli postupak sudovanja u korelaciji s Ustavnim sudom, ali to su sad pitanja iz Ustava.

Vezano konkretno za taj slučaj, što će se dogoditi ako uđe u zastaru? Je li to relana opasnost?

Ne mogu govoriti o tom slučaju, ali uvijek postoji opasnost da bilo koji slučaj koji se odužuje uđe u zastaru.

Imate li informaciju, koliko je u slučaju suđenja Sanader- Hernadi ostalo do zastare?

Mogu načelno govoriti, ali ne bih iznosio točno vrijeme. Sam slučaj ne poznam dovoljno da bi mogao govoriti o detaljima samog slučaja.

Ali nema još previše vremena da prvosuđe donese presudu?
Pa mislim da ne previše.

Znači li to da bi neki veliki slučajevi mogli ostati bez pravorijeka?

To je nešto što se u načelu ne bi smjelo događati, to je jedna loša poruka građanima. To je nešto protiv čega se trebamo boriti. Mi se borimo protiv bilo kojeg oblika zastare i kroz proteklo razdoblje puno toga se učinilo. Sad nema puno slučajeva koji zvršavaju u zastarama. Borit ćemo se da niti jedan sustav u budućnosti ne završi u zastarama.

 Vaš kolega Robert Podolnjak koji je na čelu saborskog Odbora za Ustav zalaže se za promjene Zakona o Ustavnom sudu i način izbora ustavnih sudaca. Smatrate li Vi da bi nešto trebalo mijenjati?

Moram reći da Ministarstvo pravosuđa nije nadležno za Ustavni sud. Međutim, ja osobno kao pravnik i kao čovjek držim da je potrebno revidirati način izbora ustavnih sudaca i organizaciju, te postupanje tog suda. Ne govorim o pojedinačnim slučajevima već načelno. Držim da bi trebalo pojačati jedno “sitio”, da ipak dobijemo najkvalitetnije ljude za mjesta na Ustavnom sudu, da to budu vrhunski profesionalci s visokim moralnim integritetom među pučanstvom i među strukom. Mogu podržati profesora Podolnjaka koji je vrsan ustavno-pravni stručnjak. Držim da je dao korisne i konstruktivne ideje.

Hoće li Most po tom pitanju krenuti u procedru u Saboru?
O tim političkim stvarima ja ne mogu govoritivjer to nije u nadležnosti mog resora, ali osobno mogu podržati neke ideje koje su iznesene. Mislim da bi RH trebala ići u tom smjeru, ne samo Ustavnog suda već i prilagodbe Ustava današnjim problemima i potrebama građanstva.

Ministar Vlaho Orepić tvrdio je da 20-ak sudaca predstavlja opasnost nacionalnoj sigurnosti zbog korupcije. Ima li pomaka u istragama oko toga?

Nije to tvrdio kolega Orepić, to je zapravo izvješće SOA-e. Ja bih tu istaknuo da je ipak netko rekao da nije problem cijelo pravosuđe već da postoji potencijalni problem određenog broja ljudi. Često se govori da se ne radi ništa na tome, ali ja ću podsjetiti da je u posljednjih nekoliko mjeseci došlo uhićenja nekoliko sudaca. To je vijest koja je prošla prilično tiho. Ne kažemo da to govori da su to neki veliki korupcijski slučajevi, ali to pokazuje volju sustava da se obračuna s korupcijom ne samo u pravosuđu već u svakom segmentu društva. Ono što je najbitnije mi moramo mijenjati svoju svijest – da to nije stvar samo nekog političara ili suca – već da je to stvar svakog garađanina. Ako građanin nosi dar nekom sucu, liječniku ili policajcu, to je već početak korupcije i tu moramo stati. To je granica na kojoj moramo stati i moramo mijenjati mentalitet. Protiv korupcije se treba boriti na svakom koraku i na svakoj razini, naejavalja se korupcija samo na najvišem nivou države već na svim.

Prebacujete li Vi to odgovornost na građane? Kad se korupcija nagrađiva, a ne kažnjava onda je to putokaz građanima.

Ne prebacujem odgovrnost na građane nego kažem da se svi moraju boriti protiv toga. To je borba sviju nas. Otkrivanje kaznenog djela počinje od građana, policije, sudaca i na kraju to završava kroz nekoliko stepenica pravosuđa, eventualno na Ustavnom sudu.

Je li glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan pred smjenom? Zašto izvješće o njegovom radu nije dobilo pozitivno mišljenje u Saboru već je samo primljeno na znanje?

Ja za takvo nešto ne znam. Ministarstvo pravosuđa je dalo očitovanje na to i nije imalo nikakvih bitnijih primjedbi na izvješće glavnog državnog odvjetnika.

Jeste li Vi kao ministar osobno zadovolji radom Cvitana?

Već prije sam rekao da je izvještaj koji je dao sveobuhvatan, detaljno pokazuje kretanje kriminaliteta u RH, detaljno obrađuje problematiku i dalje određene prijedloge o poboljšanju tog sustava. Samo izvješće je sastavljeno stručno.

Jeste li zadovoljni njegovim radom?

Rezultati za proteklu godinu bili su na nekoj razumnoj razini, naravno svi m želimo što bolje rezultate, ali onda za to treba dati učinkovite mahanizme u smislu zakonskih normi i dovoljnih materijalnih sredstava za rad državnog odvjetnika. Zato smo ove godine nešto povećali ta sredstva, a prilagođavamo i propise.

Prema Vašem mišljenu postoje li razlozi za smjenu Cvitana?

Prvo, moramo znati da nezadovoljstvo u nekom pojedinom kaznenom postupku ne znači da je za to odgovoran glavni državni odvjetnik, to su stvari koje ljudi brkaju, ne potpisuje optužnice Dinko Cvitan, on je zadužen za organizaciju rada državnih odvjetništava.

Postoji li razlozi za njegovu smjenu?

Ne vidim nikakve bitne razloge da bi se trebalo ići u njegovu smjenu.

Postoje li pritisci od strane HDZ-a da se Civitana smijeni?

Ja te prtiske nisam osjetio. Mogu reći da mi nitko od strane HDZ-a ili bilo koje druge političke stranke u Vladi Andreja Plenkovića nije dolazio i tražio da se smijeni Cvitan.To se kod mene ne može ni tražiti, funkcioniram isključivo po principima struke. Takvim političkim pritiscima ne bih podlegao. Ova Vlada funkcionira na drugačijem principu, da se analiziraju rezultati rada.

Hrvatska je podnijela žalbu na arbitražnu odluku u slučaju Ina-MOL. Prema našim izvorima iz švicarskih sručnih službi, svega desetak posto žalbi na odluke arbitraže ovaj visoki švicarski savezni sud prihvaća? Kako Vi procijenjujete izglede Hrvatske u ovom postupku?

Ja tu uopće ne bih iznoso procjene, nismo kockarnica da dajemo izglede. Smatramo da nemamo nikakvih elemenata,onda ne bi ni pokretali poništenje pravorijeka arbitraže. Mi smo krenuli u taj postupak i držimo da smo u pravu.

Je li istina da je jedan od argumenata povezanost jednog arbitra s MOL-om?

Možemo načelno potvrditi takav stav.

Možete otkriti još neke detalje na kojima se temelji žalba?

Žalba se u biti temelji na procesnim postavkama, jedna od stvari je neprihvaćanje određenih dokaznih prijedloga koji su vezani za određene račune ili slično. Detalje ne bih iznosio jer je postupak u tijeku, ne bi htjeli da se remeti tijek postupka. Smatramo da smo iznijeli kvalitetne argumente, a na švicarskom sudu je da to razmotri.

Osnovano je Povjerensto za Inu, prema Vašim procjenama, koliko će trebati vremana da se donese odluka odnosno da se izabere model koijm će se Ina vratiti u državne ruke?

Treba naglasiti da to nije jednostrano postupanje već da postoji i druga strana, to će ovisiti i o njima i me ne možemo reći to ćemo riješiti za mjesec-dva, godinu dana, to nije stav koju će Savjet sam moći riješiti.

Hoće li hrvatska strana morati pregovarati s Hernadijem kojeg hrvatsko pravosuđe godinama pokušava dovesti na optuženičku klupu?

Da li će to biti Hernadi ili netko drugi , ja to ne bih prejudicirao. S kime ćemo mi pregovarati o tom potom.

Mađarske vlasti su poručile da Hrvatska mora pregovarati s MOL-om s kojim je i sklopila posao.

Vjerujem da će biti vrlo bitna i politička volja s mađarske strane.

Kako namjeravate poboljšati efikasnost pravosuda, postoji li plan, što ćete prvo učiniti?

Postoji, već smo prošle godine poduzeli niz mjera i dali potporu najkritičnijim područjima. Najkritčnije područje za poduzetnike i investitore je Visoki trgovački sud, gdje su predmeti stajali više godina. Riješavali su se po redu zaprimanja, ali je jednstavno ostalo puno predmeta. U suradnji s predsjednikom Suda poduzeli smo niz konkretnih mjera te je u 2016. poboljšana učinkovitost za gotovo 50 posto. To je stvarno iznimano velik skok u rješavaju predmeta. Mogu sada reći i nešto, ne ekskluzivno, ali što malo ljudi zna, broj nerješenih predmeta je smanjen za oko 10 posto, a u protekloj godini je ukupno rješeno oko milijun i sto tisuća predmeta. To je ogroman priliv na sudove, a naš je cilj da svake godine riješimo 50 tisuća predmeta više nego što smo ih zaprimili. To smo i pokazali u protekloj godini, upravo smo riješili 50 tisuća predmeta više nego što smo ih zaprimili.

Što je s Visokim kaznenim sudom kojeg ste planirali osnovati?

Ta inicijativa i dalje postoji, a ona će biti vezana za financijska sredstva. Ta ideja će vjerojatno biti realizirana u 2018. godini.

Kako komentirate problem sa sastavom Državnog sudbenog vijeća, je li to tijelo dobro osmišljeno i ispunjava li svoje obaveze?

Ispunjava, suci se biraju, predsjednici sudova se biraju, postupci se provode. Nisam primijetio da ima nekih velikih zastoja u radu tog tijela.

Zakon o jamčevinama kojeg se predstavili izazvao je burnu raspravu u Saboru. Arsen Bauk tvrdi da ste ga plagirali odnosno da ste ga prepisali od SDP-a, je li to istina? Ja bih pitao gospodina Buka odakle je on to prepisao. To nije umotvorina niti jedne stranke, to je umotvorina radne skupine Ministrstva pravosuđa. Na tome je radilo 15 stručnjaka, to nitko nije smišljao od politčara, to su smišljali stručnjaci.

Zanimljiva je bila Vaša objava na Facebooku da nudite prijevoz ljudima koji putuju prema jugu? Činite li to redovito, vozite li ih vlastitim automobilom ili službenim?

Redovito to radim, a to sam radio i dok nisam bio ministar. Na kraju krajeva, dok sam bio u gimnaziji i sam sam stopirao jer je to bio jedan od pogodnijih oblika prijevoza, jer su autobusne linije bile loše. Ne vidim u tome medijsku priču, čovjek sam kao i svi ostali, ne bojim se ljudi.

Javljaju li Vam se ljudi?

Da, to su većinom studenti ili starije osobe kojima je nezgodno putovati drugim prijevoznim sredstvima. Pimjerice, kad idu u bolnicu. Ovako im je zgodnije, pa me pitaju da ih povezem.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.