Domagoj Ivan Milošević gostovao je u Novom danu i komentirao boravak povjerenice Europske komisije za trgovinu, Cecilie Malmstroem, kao i svađu s oporbom.
Kako vidite razvoj sjednice i zašto je oporba otišla s jučerašnjega sastanka?
Nakon pet godina u Saboru svašta sam doživio, ali iznenadili su me jučer SDP-ovci, jer nije bilo ni vrijeme ni mjesto da se pred povjerenicom i tematskom sjednicom tri odbora traži bilo koja druga tema. Nakon prospavane noći, moram priznati da me malo žalosti da je najveća opozicijska stranka, SDP, pala na takve grane i da na takav način mora tražiti medijsku pozornost. Ne vidim nikakav razlog za onu scenu jučer.
Kakva je bila reakcija povjerenice?
Ona je bila parlamentarka i vidjela vjerojatno svašta u švedskom parlamentu, ali ne treba nam da pokazujemo da očito dvije najveće stranke nisu u stanju govoriti i razgovarati o stvarima koje nas se itekako tiču.
Je li to bio početak predizborne kampanje?
To sam ja komentirao kasnije s povjerenicom, rekao sam da nije bila velika posjećenost jučer, lokalni izbori su počeli i većina je angažirana u lokalnim sredinama.
Njihova je zamjerka bila da se na dnevni red nije stavio izmjene Zakona za borbu protiv diskriminacije.
Ja ne vidim da bi taj problem mogao uzrokovati drugo. Mora biti trećina članova odbora da se traži sjednica, raspravit ćemo, a koliko sam upućen, jučer su poslali zahtjev za sjednicom.
Kad će ona biti sazvana?
U roku od 8 dana po poslovniku treba odrediti datum, a obzirom na uskrsnu pauzu, vidjet ćemo kad ćemo ga odrediti. Mislim da je primjereno da prvo Odbor za europske poslove raspravi.
Jeste li vidjeli prijedlog koji bi trebao biti raspravljen? Oporba kaže da je nestalo tridesetak točaka, među njima i ona o pravima LGBT zajednice.
Nisam pročitao cijeli prijedlog, to sam i ja čuo iz medija. Ja ne vjerujem da velika većina saborskih zastupnika, bez obzira na stranku, imaju problem oko takvog zakona i da treba oko toga lomiti koplja. U 2017. smo godini i diskriminaciji nema mjesta.
Povjerenica Malmstroem treća je povjerenica Europske komisije u sedam dana. Je li to dobro ili loše? Je li Hrvatska pod monitoringom Europske komisije?
To je dobro. Jesmo u monitoringu, ali vezano za prekomjerni deficit, a očekujemo u svibnju ili lipnju da bismo mogli izaći obzirom da makroekonomska kretanja u Hrvatskoj. Odlična je nova praksa Europske komisije, da se pokuša u relativno kratko vrijeme sa što više članica razgovarati izravno, da se ne odvija sve u Bruxellesu. Izrazito je bitno približiti sve europske procese, osobito nakon Brexita, i gdje smo tu mi. Ti razgovori mislim da su odličan i ključan alat za to što mi želimo od Europske unije. Članstvo Hrvatske u Europskoj uniji snažan je i moćan alat, koji nismo dokraja iskoristili. Neki od ključnih hrvatskih gospodarskih potencijala puno ćemo lakše ostvariti kao članica Europske unije. Nekako se zaboravlja da nisu više samo tvrtke u konkurenciji, danas su i vlade i administracije u konkurenciji, natječemo se za talente, kapital, ulaganja, natječemo se za što više turista. Čini mi se da se dosta olako prebacuje odgovornost na Bruxelles. Mislim da se zna koji je posao nacionalnih vlada i ne treba optuživati druge, ako se ne rade vlastite domaće zadaće.
Bio je i povjerenik Mimica, koji je govorio o deficitu, govorio je da smo ispod standarda Europske unije. Često smo na dnu Unije, kad je riječ o standardu, financijama i ulaganjima.
Kad bih bio zločest, rekao bih da je Mimica bio u vladi Milanovića. To su bile bitne godine. Neću se vraćati unazad. Mi zaostajemo, spori smo u promjenama, čak i gospodarski rast koji se zbio 2016. dogodio se isključivo zahvaljujući pritavnom sektoru. Zbog vanjske trgovine, zbog izvoza je Hrvatska izašla iz recesije.
Vrlo su česte najave ozbiljnih poduzetnika da im je lakše otvarati podružnice kompanija u drugim zemljama.
Ne moramo ići na zapad, nažalost, obzirom na naše zaostajanje možemo se uspoređivati sa Slovačkom, Poljskom i Češkom. I one su postkomunističke i tranzicijske. Generalno, mi političari premalo i preslabo čujemo poduzetnike. Zaposlenost i gospodarski rast dolaze iz privatnoga sektora.
Je li u razgovoru s povjerenicom Malmstroem bilo riječi o poziciji Europske unije i Hrvatske prema Rusiji i ruskom tržištu? Je li istina da Rusija ulazi na hrvatsko tržište?
Nije bilo razgovora o tome, bilo je mnogo drugih tema koje su vrlo aktualne, Europska se unija bavi sama sobom. Što se tiče Ruske federacije, ona je i danas prisutna u cijeloj Europskoj uniji s energentima, posebno na istoku. Najveći alat koji ima Europska unija jest kad smo zajedno. Mi kao Hrvatska imamo fenomenalan geostrateški položaj, pričamo o LNG terminalu, možemo postati energetsko središte za srednju i istočnu Europu. Nije problem isporuka ruskog plina, bitno je tržište. Hrvatska tu ima mogućnost, na tome možemo zaraditi, ali opet smo spori. Šest smo godina raspravljali o tom LNG-u. Ima puno prilika, moramo biti brži, odlučniji, znati koji su naši strateški interesi i vidjeti gdje je korist za nas.
Je li prijetnja ruski geostrateški, politički i financijski ulazak u Hrvatsku?
O svemu treba voditi računa, posebno u 21. stoljeću, jer su se izazovi značajno promijenili. Ali mi imamo sve alate u vlastitim rukama. Ako hoćemo raditi, možemo. Hrvatska može učiniti mnogo više na istraživanju plina. Jedna smo od rijetkih zemalja, naš je energetski sektor izrazito važan.
Je li usklađeno zakonodavstvo Hrvatske i Europske unije?
Mislim da uglavnom jesmo, ali nemojmo zaboraviti jedno – dvije su razne. Jedna je briselska razina, gdje je sve prelijepo i savršeno posloženo, a države članice su druga razina. Trenutno moramo voditi brigu o nacionalnim interesima. Uvažavam, mislim da je Europska unija važna, otvara puno prostora, ali u njemu se moramo naučiti boriti za sebe.
Hoće li Hrvatska uvoziti radnu snagu?
Moramo shvatiti da je normalna stvar u 21. stoljeću – konkurencija. Ona kreće od radnog mjesta, od tvrtki, da bi bile konkurentne, moraju imati kvalitetne ljude. Treba se u ljude ulagati, obrazovati ih i trenirati. Ja se zalažem za to da se ljudi koji odlaze iz Hrvatske vrate nazad i za to sad postoje uvjeti. Nisam protiv toga da se za specifična radna mjesta uvoze radnici, imamo veliki potencijal, u budućnosti će biti važan odnos ljudi koji rade i koji ne rade.
HDZ-u pada rejting, a SDP-u raste. Što je ugrozilo rejting HDZ-a?
Ovo što sam vidio od rejtinga, bilo je na razini od jedan posto. Svi očekujemo od Vlade da ispuni sve što smo govorili u kampanji. Premašili smo sve, ne zbog procedure prekomjernog deficita, ali hrvatska ekonomija ne može podnositi visoke dugove i kamate, nemojmo misliti da ćemo promijeniti, postoje meuđnarodna pravila u svakoj igri.
Što će biti s kamatama i investicijskom statusu koji Hrvatska ima?
Te stvari se ne događaju unutar godinu dana. Države su veliki brodovi, ono što se radilo loše proteklih godina, treba se popraviti. Znamo što i kako to treba učiniti. Kamate su pale, ali nisu pale kao što su pale drugima. Vrijeme jeftinog novca u sljedećih nekoliko godina završava. Nas nitko neće čekati, sve ovisi o nama samima. Ekonomska pravila postoje i mi moramo povlačiti poteze.
Dolaze lokalni izbori, a Zagreb je najveće bojište. Je li Zlatko Hasanbegović, podržavši kandidaturu Brune Esih, ugrozio rezultat službenog HDZ-ova kandidata, Drage Prgometa?
To ne vidim tako. Pitanje tog odnosa je pitanje za Hasanbegovića, a HDZ ima svog kandidata – Prgometa. Nije mu lak zadatak. Ima puno kandidata, većina njih mjesecima komunicira poruke, ali svi vjerujemo da će HDZ u Gradskoj skupštini biti najjači klub.
Kako komentirate kandidaturu Brune Esih?
Esih je ušla na listi HDZ-a, bila nezavisna zastupnica. Ostvarila je solidne rezultate, na temelju toga očekuje solidan rezultat u Zagrebu. Nakon izbora očekujem da će HDZ imati barem jednog gradonačelnika u četiri velika grada.
HDZ i Most glavni su protivnici u Dalmaciji. Kako će to utjecati na odnos u Vladi?
Čini mi se iz razgovora s kolegama iz Mosta da su se i oni u proteklih godinu dana naučili o politici. Uopće ne dvojim da će HDZ pobijediti svugdje u Dalmaciji, ne očekujem da će Most ostvariti dobar mandat u bilo kojoj razini. Svima je iz svih stranaka važna odgovornost.
Loš rezultat Mosta mogao bi izazvati krizu u vlasti…
Ja to tako ne vidim. Ja ne želim vjerovati da bi to bilo tako, ali ono što se nadam, nadam se da su svjesni ovoga o čemu razgovaramo. Hrvatska nema vremena moramo se zalagati za promjene. Moj je stav da treba prepustiti građanima da presude tko ulijeva sigurnost i povjerenje u politici, koje stranke donose stabilnost, a tko nestabilnost. Građani su svega ovoga duboko svjesni i jednim dijelom s pravom nezadovoljni.
Može li kriza u Agrokoru utjecati na lokalne izbore?
Ne. Vlada je svjesna svoje odgovornosti i sve dosadašnje komunikacije, moje je mišljenje da Vlada mora nadzirati procese, u njima sudjelovati, a ne upravljati kompanijom. Stabilnost dobavljača, sigurnost radnih mjesta i tvrtki koje čine Agrokor ključne su.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.