Odvjetnik Veljko Miljević gostovao je u Temi dana N1 televizije i u razgovoru objasnio što znači privremeni prekid procesa protiv bivšeg premijera Ive Sanadera i šefa uprave MOL-a Zsolta Hernadija zbog optužbi o 10 milijuna eura mita prilikom prodaje udjela Ine.
Podsjetimo, jučer je objavljeno da se čeka odluka suda Europske unije o hrvatskom zahtjevu za uhićenje šefa MOL-a, a do tada se mogu provoditi samo žurne i neophodne radnje. Taj sud trebao bi ocijeniti je li ignoriranje europskog uhidbenog naloga od dijela zemalja EU opravdano.
VEZANE VIJESTI
Naime, Njemačka i Austrija odbile su pritvoriti šefa MOL-a jer su njihova nadležna tijela ocijenila da je protiv Hernadija proveden postupak na mađarskom sudu i da mu se, prema pravnom načelu ‘non bis in idem’, ne može dva puta suditi zbog istog nedjela.
Je li pitanje dobro postavljeno?
Ako je pravilno prezentirano što je pitano u smislu da je pitano jesu li određene države članice Europske unije koje su odbile postupanje po europskom uhidbenom nalogu pri tome postupale u skladu sa Zakonom o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije, tada mogu reći da je pitanje pravilno i da bih ga i ja tako postavio. S time da bih ja tu išao još preciznije – da li su precizno navedeni razlozi zbog kojih je odbijeno postupanje po europskom uhidbenom nalogu propisano Zakonom o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije jeru njemu postoje odredbe prema kojima imamo situaciju da će članica EU odbiti i odredbe koje propisuju da se on može odbiti. To su pravne nijanse koje nisu u uhu građanima, ali u članku 20 se mora, a u članku 21 može odbiti. Kao što sam već govorio, sasvim sam siguran da nisu postupile prema članku 20, da se nisu pozvale na situaciju da moraju jer se tada traži da je tražena osoba već pravomoćno osuđena u nekoj od država, a toga sigurno nemamo. No, nijansa je da se može, ako je donesena pravomoćna presuda, ne da je osuđena, nego je dovoljno postojanje pravomoćne presude s time da sam siguran da je ovdje vrlo labavo pitanje pravnog identiteta za to je li osoba osuđena ili je proces završio presudom, o tom potom. Dakle, ako je sud postavio pitanje jesu li zemlje koje su odbile postupanje po europskom uhidbenom nalogu pri tome postupale u skladu sa Zakonom o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije, onda je to pitanje pravilno postavljeno s time da bih ga ja precizirao u smislu članka 20 koje sigurno nisu koristile i članka 21 koje jesu.
Hoćemo li nakon odluke Suda Europske unije dobiti odgovor?
Nadam se, zato je to i napravljeno, sudac Ratko Ščekić je donio već ranije temeljem članka 18 stavka 3 i 5 Zakona o kaznenom postupku (ZKP) da se definira institut prethodnog pitanja, a ovdje se radi o prethodnom pitanju za koje je Sud odlučio da je neophodno odgovoriti na to pitanje, a ne da ga mi sami rješavamo, nego da je za to potrebna odluka Suda Europske unije. I u smislu članka 5 je donijeto rješenje o prekidu postupka, riječ je o privremenom prekidu postupka – što je nepotrebno reći kao i da je voda tekuća – čim je prekid, privremeno je, a ako je obustava, trajno je, a nije obustava. No, dobro je ukazati na razliku, i čeka se odluku Suda Europske unije. Koliko sam uspio vidjeti, Ščekić je postupio, a zatraženo je i prije 18. svibnja, zatraživši da to Sud učini u takozvanom hitnom postupku, ali hoće li – to ne zna nitko.
Možemo li pretpostaviti koliko bi Sud EU mogao dugo o tome odlučivati?
Ne znam da to itko tko malo poznaje praksu toga Suda može reći, niti se to da reći, ali ja sam jedan od onih koji jako intenzivno proučavaju odluke europskih sudova i moram reći da sam njima sve manje oduševljen.
Sada se mogu provoditi samo nužne radnje do odluke, ali znači li to da će slučaj mita Sanaderu otići u zastaru, spominje se 2019. godin?
Ta zastara je puno kompliciranija nego što mislite, te radnje nisu definirane po onom Zakonu, ali jesu u ZKP-u pa ipak ima radnji za koje se može sumirati da spadaju pod to i da se može ipak nešto raditi. Što se tiče zastare, nismo više sigurni ni da je za Sanadera to pitanje raščišćeno jer nema nikakve dvojbe da je Ustav 2010. godine mijenjan da se može donijeti zakon koji je cjelokupna hrvatska javnost očekivala 20 godina – Zakon o nezastarijevanju pretvorbenog kriminala i ratnog profiterstva – i on je donijet u lipnju 2011. godine, i tamo se navode ta određena djela koja su činjena. Vrlo lijepa stvar, u prvom se članku navodi o nezastarijevanju, ali u odluci od 23. srpnja 2015. godine, prije spajanja procesa valjda smo svi smatrali da nema zastarijevanja, no Ustavni sud modificira svoju odluku i kaže da je taj zakon dobar, ali ako je zastara već postignuta prije stupanja na snagu prije ovog Zakon, onda se čovjek mora pozvati na stečena prava. Hernadiju ne možemo stavljati na teret razdobljee privatizacije, za njega teku normalni zastarni rokovi – utješna stvar je takozvani prekid zastare kad ona ne teče ili se prekida za vrijeme trajanja tkve i takve situacije i ovo je jedan od razloga za Hernadija, ali njega se ne tiču pretvorba i privatizacija. Ponavljam također da su prekid i obustava dva različita termina, imamo vrijeme koje se sada treba potrošiti na odluku Suda EU i s te strane neće Republika Hrvatska biti oštećena izračunom roka zastare.
Što ako Sud EU odluči da se radi o ‘non bis in idem’?
Znači da nam neće izručiti Hernadija i da on lijepo može ići kud hoće i da se protiv njega ovdje neće moći voditi proces i neće se voditi jer je to procesna zapreka. Onda će se pokazati da nam vrijeme do prosinca 2015. uludo potrošeno vrijeme, a Sanader ostaje u postupku s vrlo relativnim izgledima za tumačenja zastare prema odlukama Ustavnog suda iz 2015. godine.
Mađarska je navodno lobirala oko ishoda po pitanju europskog uhidbenog naloga, može li se očekivati, postoji li njezin utjecaj i kod Suda EU?
Nadam se da ne, privatno gajim sumnju u rad mnogih institucija premda u javnim nastupima to nastojim relativizrati i svesti na normalnu objektivnu mjeru. Ali ako u takvim situacijama ne budemo imali pravilne pravorijeke Suda EU, onda to dovodi do pravnog pesimizma. Ne radi se ovdje o činjeničnim pitanjima, prethodno pitanje je pravno pitanje, a za čije je rješenje nadležan sud u nekom drugom postupku. Nadam se da će odgovor može li se ono što je provedeno u Mađarskoj podvesti pod postupk koji bi trebao biti razlog za odbijanje postupanja prema europskom uhibenom nalogu biti jasan i ispravan, a možda će oni naložiti da se u tijeku postupka treba utvrditi neke stvari.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
