Žene su u povijesti bile objekt umjetnosti, a ne subjekt. Kako je sada?

Povijest umjetnosti slabo bilježi žene-autore jer su one uglavnom bile objekti, ali ne i subjekti umjetnosti. Situacija se srećom promijenila, a kako to izgleda u Hrvatskoj, sa snažnim ženama menadžericama u kulturi, saznali smo na panelu Žene u kulturi na Girls Weekendu.

Panel je vodila Milana Valović, spisateljica i kolumnistica, a sudionice su bile Dubravka Vrgoč, intendantica zagrebačkog HNK, Ecija Ojdanić, kazališna i filmska glumica te vlasnica kazališta Moruzgva, i Ankica Jurić Tilić, filmska producentica i suvlasnica Kinorame.

Vrgoč se prisjetila dolaska u HNK, kad se u poslu koji je bio shvaćan „muškim“, susrela s neugodnim komentarima tipa „žena mi nije šef ni kod kuće, a kamoli na poslu“. Neki tehničari nisu je ni pozdravljali, a sada HNK pod njenom palicom godišnje ostvaruje 10 milijuna kuna vlastitih prihoda i ona vodi 527 zaposlenika.

Slično je doživjela i Ojdanić, koja navodi da je tek kasnije u karijeri u potpunosti shvatila i prihvatila izreku „Svaki udarac u stražnjicu je vjetar u leđa“. ‘Udarac u stražnjicu’ bila je situacija kad su je u jednom kazalištu odbili za posao jer su morali zaposliti „nečiju kćer“. Danas ona ističe kako je ipak sretna da to dogodilo jer inače danas ne bi vodila svoje vlastito kazalište.

S obzirom na činjenicu da se žene obrazuju zadnjih 200, a muškarci 2 000 godina, naši uspjesi su fascinatni, zaključile su panelistice. Uzmimo za primjer filmsku umjetnost – u Hrvatskoj je prije desetak godina samo jedna žena, Snježana Tribuson, imala film koji je igrao u kinima. Danas je takvih redateljica kod nas čak osam, istaknula je Jurić Tilić.

Moderatorica Vlaović istaknula je (ne)zgodu koja se dogodila na promociji njene knjige. Naime, jedna je novinarka njenom tadašnjem mužu postavila pitanje: „A tko čuva djecu dok mama piše?“ Panelistice su se zapitale je li ovo pitanje ikada postavljeno muškarcu?