U "Točki na tjedan" gostovala je Jadranka Sloković, odvjetnica Ivice Todorića i Ive Sanadera.
Sanader je nekad bio najmoćniji u državi, nakon Tuđmana nitko nije imao tu razinu moći. Todorić je definitivno jedan od najmoćnijih ljudi na Balkanu. Branili ste i Zdravka Mamića koji se smatrao najmoćnijom osobom sporta. Kako onda može proći teza o političkom progonu tih ljudi? Tko je dovoljno moćan da bi se okrenuo protiv njih?
“Gledajte, politika je sama po sebi i vrlo moćna i u državi sigurno ta cijela situacija ima određene političke konotacije, to su doista najjači ljudi. Da li je to počelo od toga da politika inicira postupak kao kod gospodina Sanadera i da se predsjednica vlade aktivno uključuje u taj posutpak, da ona šalje svjedoke i de facto prikuplja dokaze. Ne znam jeste li vidjeli i dokumente policije gdje se vidjelo da su određeni svjedoci direktno slani državnom odvjetniku od strane gospođe Kosor. Od te situacije, pa do situacije da se sada država obračunava s gospodinom Todorićem, prvo preko Agrokora, a onda smatram da postoji uska veza da bi se dokazalo opravdanim sve oko lexa Agrokora i roll up-a. Treba kriminalizirati što žešće i više postupanje Ivice Todorića u zadnjih 10 godina. To vam ima neke veze. Politika je involvirana, ne govorim o osobama nego neki su političari karijere sagradili i da sruše gospodina Todorića. Politika se mora odvojiti od pravosuđa.
Ljudi koje branite sudjelovali u stvaranju takvog sistema. Branite na neki način najomraženiej ljude u državi, stječe se dojam da to izabrite. Je li u pitanju profesioinalni izazov, novac ili splet okolnosti?
“Ne izabiremo mi njih, nego oni nas. Nisam ni u jednoj situaciji otišla potencijalnom klijentu i rekla da bih ga branila. Oni dolaze nama. S obzirom da su to situacije, oni izabiru nas jer već to 30 godina u ovom poslu dovodi do toga da branite sve kompliciranije i neugodnije predmete. S jedne strane je to vrlo teško, a s druge strane je uvijek izazov.”
Osjećate li pritisak javnosti? Poistovjećuju li Vas s ljudima koje branite?
“To je naprosto druga strana tog posla. Dio tog animoziteta koji u jednom trenutku osjećaju prema ljudima koje branimo se prenese i na nas i mi smo automatski žrtve tih ljudi. Dolazi i do nekih čak napada na ulici, do pljuvanja, međutim, mi smo izabrali taj posao. Nismo mazohisti da nam je ta situacija ugodna, ali radimo taj posao. Ne znam kakav drugačiji način advokature postoji. Moramo dati obranu koja u svakom slučaju ima osnove i može uspjeti. Ne mogu nekoga braniti na pola, nikad ne branim s figom u džepu.”
Komunikacijski stručnjak Krešimir Macan kaže da on zastupa samo one u čiju priču vjeruje. Birate li i Vi tako svoje klijente?
“Prvo, po kodeksu etike ne mogu nikoga odbiti, vjerujem li ili ne. To nije razlog za odbijanje. Ja moram imati tehnički razlog. S druge strane, moram reći da čim duže boravite s određenim ljudima i prođete s njima određene situacije, vi se doista na to involvirate čak i emotivno. Vi kroz 8 godina htjeli ili ne htjeli postajete dobri, imate neke odnose koji prelaze one profesionalne i zapravo na izvjestan način navijate za svog klijenta. Mislim da to nije ništa sporno.
Cijeli intervju čitajte OVDJE.
