Zašto ovih dana slušamo o valu optužbi za seksualno zlostavljanje u američkoj filmskoj industriji i ima li tu mjesta za ikakvu skepsu prema iskazima žrtava, ali i što misli o političkoj situaciji u Zagrebu, odgovarala je u Pressingu feministkinja i zagrebačka gradska vijećnica Nove ljevice Rada Borić.
Što točno znači seksualno uznemiravanje?
Svaki fizički neželjeni kontakt koji ima posljedice sve do silovanja, tu je harassment, žene i neki muškarci ga doživljavaju svakodnevno, sve što je neželjeno, a vezano uz našu seksualnost.
Ima onih kojima je sporno što se s time izlazi tek sada?
Možda je nekima sporno zašto sada, ali to znamo iz ovih priča o takozvanom nasilju u obitelji da se često zamjera ženama koje godinama budu u takvim zajednicama zašto ne odu, ali mi ne možemo osuđivati ili promišljati tuđe živote, izvjesno je ono što znamo da svaka žena ima razlog zašto nije progovorila tada – postoje činjenice da su posljedice i traume izrazio dugotrajne, postoje statistike prema kojima treba i do 20 godina prave terapije samo da biste razumjeli da niste vi krivi. Postavlja se pitanje često njihova ponašanja, oblačenja … je li imala kratku suknju, nosila dekolte, zašto … ma žena može gola hodati, nitko nema pravo silovati ju.
Ljudi uzimaju holivudski milje kao sustav u kojemu je to na neki način normalno i sad kao da je ljudima smiješno slušati da se nakon 20 godina sjetio neke takve priče, je li to precinično reći?
Nije cinično reći, to su tako i žene prihvatile kao neku ulaznicu za film, no ovo što se dogodilo samo je vrh sante ledenog brijega, imali smo ndavno slučaj u Europskom parlamentu, u Engleskoj, velškog ministra, a nećemo govoriti o studentici na nekom fakultetu, govorimo jer su to celebrities pa je to izašlo sada van pa imamo blaže kriterije jer se to tamo događa, kao ulaznice i je i svi to znaju, ali govorimo o istoj stvari – o nesrazmjeru, o tome da netko ima moć – to je ključno – ne može netko tko je manje moćan biti predmet uznemiravanja.
Dakle, riječ je o moći?
Iimamo i klasno ugnjetavanje – iskorištavanje neravnopravnog položaja, dakle tamo imate mlade muškarce i žene koji već unaprijed znaju da je to dio tog sustava i to je tragično da ako želiš uspjeti moraš na to pristati, nije to velika razlika od onog slučaja u kojem će žena doći na razgovor u firmu za posao, a onda će ju ispitivati hoće li primjerice roditi.
Može li se tu govoriti o odgovornosti žrtve?
Nema apsolutno nikakve odgovornosti žrtve.
Zašto sada ide takav val?
Poznato je to u ženskom pokretu, nekad se ženama govorilo da ne govore, imamo i mi slučaj požeškog župana gdje su njegovoj ženi govorila djeca, rođaci i susjedi da ne govori o tome što se događa – sramota je. Ženama se vraća nasilje kao da su one suodgovorne i jedine krive za to što se dogodilo i one neće s tim ići van. Mora se dogoditi neki klik, sada imamo slavne žene nakon kojih bi i neka uvjetno rečena obična žena mogla reći, ako moež ona, mogu i ja.
Je li možda riječ i o privlačenju pažnje, čuju se prigovori?
Zašto bi Angelina Jolie, na primjer, trebala privlačiti pažnju? Došao je taj val, žene su se ohrabrile, tu je i inicijativa #metoo, drugačije je bilo prije interneta, dođe neki trenutak kada se to može reći, možda se ranije nisu mogle nositi s tim traumama.
Milana Vuković Runjić je napisala jedan tekst, koji je bio dosta bio komentiran, a u kojem zapravo javno polemizira s otkrivanjem nasilja nakon 20 godina?
Ako nije prepoznala vlastito iskustvo, osporavala je vlastito iskustvo, ipak je to i za nju bilo okidač, kako je moguće da to nije zaboravila ako je to za nju bilo benigno?
Kako stoje stvari u pravnom smislu?
Ovisi od zemlje do zemlje, neki od tih zlostavljača sigurno imaju advokate koji će naći rupe, ne mogu govoriti o tome kako će se negdje nešto riješiti. Ali važno je uprvo senzibiliziranje javnosti, pa i na društvenim mrežama, o tome jesmo li ušli u nečiji prostor na način koji ga ej seksualno ugrozio.
Može li radnik zlostavljati svoju šeficu s obzirom na sustav moći?
Nije nezamislivo, ali bih voljela vidjeti što bi se dogodilo – to je ključno koje bi bile posljedice, taj će isti radnik možda dobacivati za ženama, ali nisam sigurna da bi to radio svojoj šefici, znajući posljedice.
Je li ono što je napravio Jean Claude Juncker Andreju Plenkoviću seksualno uznemiravanje?
Ja bih rekla da je to seksualno uzmeniravanje, rekli bismo da je to šala, ali premijer – vidjeli smo njegovu reakciju, nije se znalo što se dogodilo, mogao ga je potapšati po ramenu, Juncker je poznat kao šaljivčina, ali mi ne znamo što on radi iza zatvorenih vrata. No sad zamislite da je naš premijer to napravio njemu – oni nisu u istoj poziciji.
Mislite da bi njemu mogla tako nešto učiniti Angela Merkel ili da će to napraviti njoj?
Ona to vjerojatno ne bi napravila, ali bi mogla, ona je u poziciji moći. Manifestira se pozicija moći i na drugi način, postoje različite geste i vidite govor tijela s čime se povezuje moć.
Nije li pretjerivanje da se nije mogao šaliti s Plenkovićem, da se stavi sve u kontekst političke hiperkorektnosti?
Ja sam sad napravila ekstremnu priču, ne znam što je napravio, vidjela se zbunjenost premijera. Gdje je granica kada se šalimo, gdje je granica političke korektnosti da netko nešto može, a netko nešto ne može. Priča oko nasilja je priča o disbalansu moći.
Posebna je priča oko komičara Louisa CK koji je zapravo imao i mizogini repertoar na svojim stand upovima? Je li ovo sad opasnost od toga da se ukine sloboda govora i pitanje toga oko čega bi se komičari mogli šaliti sa ženama?
Ako se šalio, to je u redu. Ako je uznemiravao, to nije u redu.
Otvara se prostor za zloupotrebu ovakvih prijava, uglavnom je riječ o javnim osobama koje ovo u potpunosti diskreditira, bivši velški ministar se ubio zbog takvih optužbi?
Teško je reći, ne znam što je napisao u oporuci. Osobe koje su javne osobe moraju poštovati granicu onoga što bi zadiralo u tuđi život i koristiti svoju poziciju.
Seksualna revolucija je promijenila pogled na neke stvari, koliko je situacija drugačija nego nekada, mladi ljudi mogu gledati razne stvari preko interneta, je li se društvo toliko ispervetiralo da je ovo posljedica toga?
Ne, ona je napravila pravu stvar – seksualno pitanje je pitanje slobode, slobode izbora, ako će neka žena imati više partnera, da neće biti smatrana promiskuitetnom. Da kad je silovana, na sudu je neće pitati koliko je imala partnera i kako je bila obučena. Silovatelj siluje, a nju se proziva jer je imala 10 partnera – kakve to veze ima s tim? Sve što je prisila, seksualno je nasilje. No, pogledajte samo definicije žena u našim rječnicima – Anićevom i onom Leksikografskog zavoda u kojima se perpetuira određeno značenje žene – muškarac je muška osoba muškog spola, a žena je za razliku od muškarca osoba žnskog spola – što znači to za razliku, zanimljivi su frazeologizmi pa kako to da je javna žena prostitutka, laka žena je lako osvojiva žena koja ne bira partnera, blago od žene – dobra žena – pa tko koristi tu frazu, nadalje, mijenjati žene kao košulje – to je dopušteno, ali tragično je da se definira u rječniku nadalje ženu kao ljudsko biće po spolu suprotno od muškarca koja može rađati djecu i preuzeti glavnu brigu za uzgoj i odgoj djece. Što – žene koje ne rađaju, nisu žene? Zašto bi žena imala glavnu ulogu u uzgoju – uzgoju? – i odgoju djece, zašto to nije podijeljena briga?
Vama se Zlatko Hasanbegović obratio “osobo Rado Borić” – zašto?
Jer sam mu zagovarala da trebamo razlikovati spol i rod, spol je biološka činjenica iako ja smatram da je već i tu upisan rod – imate primjer iz Finske gdje se pokazalo da su dječaka obukli u rozo, a djevojčicu u plavo odjelce, a potom su ih gledali roditelji i rođaci i govorili dječaku u rozom odjelcu – gle ga, kak’ je slatki, a djevojčicu u plavom odjelcu – kak’ je jak! Mi smo već u plavu boju upisali muškost i jakost, netko je upisao rodne uloge i opisao curice kao plačljive – nemoj plakati, nećeš se udati, a dječake – nemoj plakati, zarast će kad odeš u vojsku, ponavljamo stereotipe, to je ono što zovemo rodom – rod je kulturni konstrukt, spol je biološka činjenica, ali ja tvrdi da je već u nju upisano što će raditi curica, a što dečko. … Ovi se žele sakriti iza lažnih slogana, neka kažu za što su, kada mu smeta upotreba roda, neka kaže što ga smeta.
U Njemačkoj će uskoro biti “treća kućica” – za treći rod, vi ste za to?
Tako je, važno je znati da većini nikada ne mogu biti ugrožena ljudska prava, neće nitko mene ili vas tjerati da prekrižimo tu kućicu. Ako može u Njemačkoj, može i u Hrvatskoj.
Postoje li dvije Europe – liberalna i neliberalna?
Da, složila bih se. … Kada su se spojile dvije Njemačke, trebalo je vidjet oba iskustva. Da sam Poljakinja, za mene bi bilo nemoguće zahtijevati bijelu Poljsku, kao i za njih kada bi sam htjeli razumjeti koja je njihova trauma.
Što je s RH u tom smislu, slušamo često o konzervativnoj revoluciji, je li predsjednica dio toga desnog?
Ne bih rekla, Plenković je doveo Stiera, znamo tko mu je bio savjetnik. … Nama je to importirano, nova dijaspora koja je došla iz Australije i Amerike, to je usko vezano uz Crkvu i Opus dei, prilaze mi ljudi, imam prijatelje katolike koji misle da vjeronauk treba biti izvan škole. … Crkva je veći kapitalist nego što je bio Agrokor i bit će sve dok građani primjerice ne znaju koji je njezin budžet.
Ima veći značaj od HDZ-a?
Naravno, ima više novca i radi na terenu za razliku od stranaka, HDZ računa na svoje biračko tijelo, ali ne ulaže u njega, Crkva radi s ljudima, preuzela je dio alata i modela civilnog društva, okuplja ljude i razgovara s ljudima, ali ne bih rekla da slijedi nauk, bavi se politikom i najradije bi da se vratimo pred Francusku revoluciju.
Ali da bi ona imala utjecaja i u političkoj sferi,mora imati ruke koje to slijede, to je matematički dio.
Mislite da nije važno kad su izbori i da kao što sad HDZ zagovara “lex šerif” i kako crkva s propovjedaonica reagira. … Ali postoje dijelovi Crkve, ni ona nije jedinstvena, mislim da se dio Crkve ne salaže s ovakvim oblikom radikalizacije.
Što će biti u Zagrebu?
Kao što je klimava većina u Saboru, i nju osigurava Bandić, sad je HDZ u nekim odlukama, njihove članice su glasale da ostane rod, postoji možda nešto od toga da je ostalo nešto od solidarnosti. … tanka je većina, 26 s 25, od početka, a sad imamo i neke pretrčavače, to je sve premalo, znamo da ima i i okolo se nešto kombinira … Voljela bih da padne na pravim – komunalnim – temama za grad, ali nažalost, a mislim da je i proigrao neku kartu …
U Skupštini je možda bolje nego u Saboru jer je opozicija spremna govoriti o temama vitalnim za grad. Jeste li vi u koaliciji sa strankama koje imaju totalitarne tendencije poput Radničke fronte, spominju eksproprijaciju vlasništva?
Neću ih braniti, ali oni su manje totalitarni – imat će rotiranje predstavnika u Skupštini, a što se tiče eksproprijacije – zar nam nisu već sve uzeli, što imamo da nam uzmu, pitanje je kako punimo pojmove.
Što kažete na SDP?
Nova ljevica se ne bi osnovala da SDP nije napravio neke klasične pogreške, postao je elitistička stranka, nije više radio na terenu, brinuo se samo o sebi i svojim unutarnjim preslagivanjima, to nikada ne završi dobro. Odluka je naša bila biti s građanima, ne želimo da SDP oslabi, dapače, neka završe svoje preslagivanje, zaliječivanje rana i da se više ne bave sobom toliko. Jako je važno da odluče žele li biti socijaldemokracija, mislim da ih čeka jako puno posla da dobiju povjerenje građana, ne znači nećemo surađivati, bilo bi to prenerealistično misliti.
Što kažete na Oktobarsku revoluciju – je li ona bila pozitivan ili negativan događaj?
Pozitivan, bila je to prava revolucija, takve više nisu moguće, napravila je balans soicjalnih prava i donijela boljitak, a negativne stvari su “crveni teror” i preuzimanje Staljinovih čistki.
I vi ste vitezica?
Viteškinja, zasluženo je to nekim dijelom – viteškinja reda vitezova bijele ruže u Finskoj – za uspješnu kulturnu suradnju Finske i Hrvatske, to s Crkvom nema veze.
I među sedam ste najmoćnijih svjetskih feministkinja ste bili u 2010. prema asopisu Forbes .
Slučajno se to dogodilo, ne vjerujem Forbesovim listama, mogla sam biti i 707. – ima puno značajnijih žena. …
Bolje od predsjednice …
Da, ipak, ali mi ionako ne volimo uspravnice, važna je horizontalna povezanost.