Povratak znanosti i činjenica u ključne i aktualne teme, informiranje te odvajanje mitova, zabluda i ideologije od znanstvenih spoznaja, cilj je akcije koju povodom tjedna psihologije provodi Zagrebačko psihološko društvo (ZPD), a što kane dalje - u 'Intervjuu za 5' N1 portala otkrila je članica ZPD-a psihologinja Sena Puhovski.
Odgovornost svakog stručnjaka, a time i psihologa, jest osigurati kvalitetu javnog diskursa, ukazivanje na korištenje netočnih informacija, mitova, ideologije i zabluda kao argumenata za donošenje odluka važnih za naše društvo i zajednicu, poručuju iz Zagrebačkog psihološkog društva.
Tko čini Zagrebačko psihološko društvo, otkud ideja za njegovim osnivanjem i što je cilj?
VEZANE VIJESTI
Puhovski:Članice i članovi Zagrebačkog psihološkog društva su psihologinje i psiholozi koji rade i/ili žive na području grada Zagreba. Studenti psihologije također se mogu, kao pridruženi članovi, uključiti u rad udruge.
Društvo je nastalo iz naše želje za iznošenjem psihologijskih znanja i činjenica u javnost te potrebe za reagiranjem na društvena zbivanja iz pozicije struke, uz stručnu i kolegijalnu podršku. U članku 3. Zakona o psihološkoj djelatnosti stoji: “Opći cilj psihološke djelatnosti je unapređivanje kvalitete života pojedinaca, skupina i ljudske zajednice”. Mnoge su važne teme bile dio javne rasprave u posljednje vrijeme, a čini nam se da spoznaje kojima psihologija kao struka raspolaže mogu doprinijeti da rasprave, a onda i odluke koje iz njih proizlaze, zaista i budu utemeljene na znanju i da unaprijede živote svih nas.
Zašto ste tjedan psihologije odlučili obilježiti Facebook akcijom ‘Zamjenimo zablude znanošću!’, o kojim je temama i zašto baš njima riječ?
Puhovski: Facebook akcija nam se činila kao zanimljiva ideja jer na taj način možemo doći do većeg broja ljudi nego ako npr. organiziramo tribinu ili okrugli stol. Naša Facebook akcija zapravo ima dvije komponente: sličicu na kojoj su dvije kratke izjave od kojih je jedna “zabluda”, a druga “znanost” i drugi dio, link iznad sličice s tekstom koji su pisale članice društva i u kojima se čitatelju nude spoznaje kojima raspolaže struka kako bi se potkrijepilo “znanost”. Važno nam je bilo ponuditi i popis literature kako bi se čitatelji mogli i dodatno uputiti u temu koja ih zanima, ali i kako bi znali od kuda crpimo podatke koji se nude. Kako smo zaista mlado, tek osnovano društvo, ovo nam se činilo i kao dobar način prezentiranja javnosti naše web i Facebook stranice gdje će se i ubuduće moći naći sličnih sadržaja.
Odabrale smo govoriti o temama za koje smatramo da su na neki način obilježile javni prostor u proteklih nekoliko mjeseci, godinu dana, a za koje nam se činilo da bismo kao psihologinje imale što za reći. Ne kao pojedinci (jer mnogi to već čine) nego kao struka. Do sad smo govorile o LGBT roditeljstvu, školskim uniformama i migrantskoj krizi. Govorit ćemo i o nekim od tema koje se vezuju uz odgoj i obrazovanje kao i neke izazove suvremenog roditeljstva odnosno odrastanja.
Što Društvo planira u nastavku svojeg djelovanja?
Puhovski: I nadalje planiramo kroz aktivno sudjelovanje u društvenim raspravama i reagiranjem na društvena zbivanja istaknuti važnost iznošenja znanstvenih činjenica u javnom prostoru. Važno nam je i promicati etičnost u javnom istupanju te zalaganje za humanistička načela i ljudska prava, prvenstveno poštivanje osobnog dostojanstva svih ljudi, slobodu izbora vlastitog ponašanja te puni razvoj ljudske osobnosti. Trenutačno smo zaista sasvim na početku, otvoreni za nove članove i članice koji dijele slične ideje te u fazi planiranja daljnjih konkretnih aktivnosti.
Zašto su u javnoj raspravi stručnost, znanstveno utemeljenje i objašnjenje u zapećku i koliko je za to odgovorna sama struka?
Puhovski: Prema Oxford dictionary riječ godine 2016. je pridjev “post-truth“ odnosno “post-istinit“. Taj je pojam definiran kao nešto: “povezano sa ili označava okolnosti u kojima objektivne činjenice imaju manje utjecaja u oblikovanju javnog mnijenja nego što imaju prizivi na osjećaje ili osobna uvjerenja”. Pa nas eto, živimo u post-istinito vrijeme, ne samo u Hrvatskoj, nego i šire.
Naprosto živimo u specifično vrijeme, vrijeme ”dr. Googla“ kada u roku par sekundi možete o bilo čemu doznati pregršt informacija s raznih strana i od raznih izvora i sve nekako ima istu težinu. Čest primjer iz naše struke je recimo situacija kada ljudi dolaze nakon što su bili kod raznih alternativnih praktičara misleći da idu na psihoterapiju. S jedne strane odlično je da imamo slobodu propitkivati, istraživati, isprobavati, čuti, vidjeti i doživjeti različite metode, mišljenja, stavove kao i različite istine.
Istovremeno mi se čini da je jako važno da, pogotovo u javnim raspravama oko za društvo značajnih i ponekad polariziranih tema, bude transparentno radi li se o nečijem mišljenju, stavu, predrasudi ili pak podatku koji je rezultatom znanstvenih istraživanja. Čini mi se da se struka općenito pa tako i naša, u tom našem vremenu post-istine, malo povukla. Svakako da je to i naša odgovornost. Ne bih rekla sasvim naša, mislim da tu određenu ulogu igraju i neke šire društvene okolnosti kao i mediji koji biraju goste i sugovornike i diktiraju na neki način razinu rasprave, no svakako da ima tu i naše odgovornosti. Malo smo se sami stavili u zapećak, a malo su nas tamo i pogurnuli. Na nama je odgovornost da učinimo ono što mi možemo da glas struke vratimo u javni prostor pa nas tako i eto u Zagrebačkom psihološkom društvu.
Smiju li psiholozi biti “otok za sebe” svaki sa svojim osobnim stavovima?
Puhovski: Svi smo mi ljudi “otok za sebe“ u tom pogledu, imamo neki svoj vrijednosni sustav koji nam je kormilo. Ako se vratimo na ona naša načela humanizma o kojima smo ranije govorili , jako je važno da to uvažavamo i poštujemo. No ono što je ovdje ključno jest ono što govorimo i radimo kada smo u cipelama psihologa. Ovdje nam opet stiže u pomoć Zakon o psihološkoj djelatnosti koji u čl. 2 govori: “Psihološka djelatnost je sustav pojedinačno ili skupno usmjerenih stručnih postupaka, mjera i sredstava utemeljen na načelima i spoznajama psihološke znanosti i prakse“. Iz ovoga mi se čini jasnim što je kriterij kojim se vodimo kada smo u cipelama psihologa – načela i spoznaje znanosti i prakse.
Naravno da će kod ljudi čiji se vrijednosni sustav sukobljava s načelima i spoznajama znanosti i prakse možda doći do unutarnjeg konflikta i to nije lako mjesto ni za jednog čovjeka, pa niti stručnjaka – psihologa, psihijatra, liječnika, socijalnog radnika, pravnika. Mislim da je važno imati razumijevanja za to mjesto i eventualne dileme koje iz njega proizlaze, no istovremeno sasvim je jasno što je ono čime se vodimo u svojem profesionalnom djelovanju, odnosno u obavljanju psihološke djelatnosti.
