U Novom danu gostovao je povjesničar Hrvoje Klasić i komentirao moguću odluku Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima o zvijezdi petokraci i ustaškom pozdravu "Za dom spremni".
Što očekujete – hoće li odluka nešto bitno promijeniti u polemikama?
Prošlo je već godinu dana, suočavanje s prošlošću je u demokratskom društvu proces, koji mora uključivati razne znanstvenike, isključiti tabu teme i nema nedodirljivih ličnosti. U nedemokratskom društvu vlast može odlučiti što je poželjna povijest, a što nije. Mislim da smo u RH trebali napredovati da nitko ne može to tako odlučivati.
Hoće li ona moći pomoći u ujednačavanju sudskih odluka i postupanju policije?
Mislim da se neće punop toga promijeniti. Mi i danas imamo zakone koji sankcioniraju određene stvari poput ustaškog režima. Čime se ovo tijelo trebalo baviti – u njemu je bilo najmanje povjesničara koji se bave traženim periodom, pokazuje se da nije cilj istraživanje, nego sankcioniranje nečega. Koja god odluka bila donešena, ona neće biti obvezujuća za povjesničare. Ako nam i dalje treba odluka da nam netko kaže da nije dobro veličati ustaštvo, ako trebamo zakon za to, onda imamo velikih problema. Trebamo svijest u društvu. U većini zemalja nacistički simboli nisu zabranjeni, ali svijest o tome što znače postoji i kažnjivo je njihovo veličanje. Nema ustaša u Hrvatskoj, ali ima jako puno ljudi koji negiraju ustaške zločine i veličaju ustaške vođe. Onaj tko tolerira zločine iz prošlosti, kažu psiholozi, taj ih je spreman tolerirati možda i u budućnosti.
I danas postoje zakonske regulative.
Da, i ne mislim da je ovo posebno hrabar potez, već da je trebalo organizirati konferencije u javnosti među stručnjacima.
Otvoren je trebao biti i rad Povjerenstva.
VEZANE VIJESTI
Da, ono je na sebe preuzelo teško breme. Ne može nikakva preporuka to riješiti, to je konstantan rad i ne smije biti dvosmislenosti, licemjerja. Licemjerno se ponašamo prema prošlosti.
Hoće li ono usredotočiti se na nešto drugo – vezano uz doba nakon 2. svjetskog rata, postoji li opasnost od izjednačavanja?
To je samo produkt neprincipijelnog stava gdje smo počeli izjednačavati neke stvari. O socijalističkloj Jugoslaviji imamo različite stavove, niz problema koje treba istražiti što nismo učinili. Ne radimo dovoljno na tome – nismo tražili arhivu iz Beograda. Ali ne smije nikako doći do izjednačavanja, treba istraživati komunističke zločine, ali bitno je drugačija situaija bila.
Hoćemo li se vratiti nakon smirivanja uzburkanim duhovima?
Ne mislim da se posebno smirilo, samo su neke druge stvari došle u prvi plan.
Kako bi mogle pomoći preporuke?
Možda da pravnici izrijekom kažu neke stvari, ali ne smijemo doći do toga da neke stvari postanu tako kontroverzne da se o njima ne smije raspravljati. Naša prošlost ima sjajnih trenutaka, ali i mračnih – no koja to povijest nema i svi se s time nekako suočavaju.
Koliko će nam trebati da dođemo do budućnosti i riješimo te stvari?
Nismo mi jedini, španjolsko društvo, irsko društvo, grčko je podijeljeno, pogledajte Poljsku. O tome treba uspostaviti dijalog u društvu. Ništa nije crno bijelo, jednostavno se treba ulagati u znanosti i istraživanja, a ne da netko brine o tome što govori – to nije zrelo društvo. Neka sazriju prije, neka kasnije.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
