Gostujući u N1 Studiju bivši guverner HNB-a Željko Rohatinski komentirao je ekonomska kretanja u Hrvatskoj i rekao što misli o tome treba li se Hrvatska uskoro pridružiti eurozoni.
Koliki je utjecaj Agrokora na hrvatsko gospodarstvo?
Pitanje je je li, u slučaju da Agrokor ne može vratiti kredite bankama, sustav dovoljno likvidan da to izdrži. Vjerujem da je odgovor guvernera Vujučića da je sustav u stanju to izdržati. Što se tiče izjave (Davora Bernardića) da bi stečaj ili drugi oblik prestanka funkcioniranja kompanije imao za posljedicu opće smanjenje plaća, to mi zvuči krajnje nerealno, čak i u slučaju da teret snosi u većoj mjeri državni proračun. Ne vjerujem da bi država skupljala sredstava većim porezima. Vjerojatno bi pronašla neki drugi mehanizam.
Koji su mehanizmi?
VEZANA VIJEST
Država se uvijek može zadužiti. To znači povećanje javnog duga, odnosno povećanje tekućeg fiskalnog deficita. To su nisu iznosi koji bi imali značajan utjecaj na ekomiju.
Ne trebamo očekivati veliki utjecaj na BDP?
To ovisi od toga da li će Agokor kao distributer i Agrokor kao izravni proizvođač poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda nastaviti funkcionirati i na koji način. Ako Konzum nastavi naručivati robu, onda daljnji tok poslovanja dobavljača ne bi trebao imati većih problema.
Po vašoj procjeni, vjerujete li da će Agrokor kao cjelina opstati? Ili će se rascjepkati u više dijelova?
Moguće su obje opcije. S time da bi trebalo dobro razmisliti kakav je benefit cijepanja postojeće kompanije ili potpunog eliminiranja nekog oblika koncerna. Ipak je taj koncern spajao poslovanje najrazličitijih oblika poduzeća i činio ga efikasnijim nego da su ta poduzeća samostalno radila.
Što mislite o Ramljaku? Koliko su savjetnički honorari neprilagođeni hrvatskim uvjetima?
Nemam o tome spoznaja niti uvida u međunarodne odnose koji se uspostavljaju u takvim slučajevima. Kada spomenete takve iznose u kontekstu plaća u Hrvatskoj, oni djeluju astronomski. Za svjetske relacije to nije tako .
Je li problem što je Ramljak angažirao svoju bivšu tvrtku, je li to etički?
Ne mogu ulaziti u etičke aspekte cijelog ovog pitanja jer nemam informacija. Pretpostavljam da je u trenutku kad je Ramljak došao u Agokor situacija bila takva da je zahtijevala vrlo brzo djelovanje. Je li u tim uvjetima bilo moguće raspisivati javni natječaj ili je trebalo uzeti resurse koji su odmah bili dostupni, to može znati samo on.
Koliko ste blisko surađivali s Todorićem, koliko poznajete njegov sustav rada, što mislite o njemu?
Todorić i ja smo zajedno studirali, nakon toga se prekinuo svaki naš kontakt u osobnom smislu. U poslovnom smislu ga nije nikada niti bilo. Početkom 2000. godine kada sam odlučio potražiti posao u realnom sektoru, on mi je ponudio jedan takav posao, u Agrokoru sam proveo 3 mjeseca, a nakon toga sam otišao u HNB.
Zašto ste se vratili u Agokor?
Vratio sam se iz vrlo jednostavnog razloga. Prvo, nisam očekivao da će istek mandata u HNB-u će biti i kraj mog djelovanja u HNB-u. To nije bila moja želja, to je bio čvrst dogovor koji sam na početku 2012. imao s tadašnjim premijerom i njegovim najužim kabinetom. Pet mjeseci nakon toga premijer i Vlada su promijenili stav. Nije na meni da ulazim u razloge toga.
Zašto je došlo do promjene stava?
Ja sam uvijek nastojao u svom poslu iznositi ocjene i stavove bazirane na argumentima. Pa sam to radio i početkom 2012. Ti moji stavovi su se prilično razlikovali od stavova predstavnika Vlade. Pretpostavljam da im nije odgovarao guverner koji će opovrgavati sliku koju su oni željeli stvoriti o stanju hrvatske ekonomije.
Kako gledate na stanje hrvatske ekonomije u ovom trenutku?
Mislim da se ne radi o usporavanju, način na koji to mediji prikazuju nije ispravan. U suštini, sadašnja struktura hrvatske ekonomije omogućava održvanje godišnjeg rasta između 2 i 3 posto. Postoje znatne oscilacije unutar godine. Prije svega zbog toga što je kroz cijelo ovo razdoblje došlo do povećanja udjela sektora usluga, prije sve turizma, u strukturu BDP-a. U dijelu godine kad je taj utjecaj sezonski jači i kada masovni turizam ima za posljedicu brzi rast dolazaka i noćenja stranih turista i njihove potrošnje u maloprodaji, onda dolazi i do iskaza bržeg rata BDP-a. U kvartalu kad je taj utjecaj relativno mali, stvari se vraćaju u svoju prirodnu kolotečinu.
Koliko je mudro oslanjati se isključivo na turizam i osobnu potrošnju koja sada usporava?
Svaka monokulturalnost je sama po sebi potencijalno opasna i štetna. A kod nas se dogodila velika ekspanzija turizma, a istovremeno ostale djelatnosti stagniraju ili padaju. Jedan od dužnosnika je nedavno izjavio da to i nije od neke presudne važnosti. To je potpuno pogrešan stav. Ako nemate konzistentnu razvojnu politiku, kao što je Hrvatska nema, onda idete linijom manjeg otpora. Više turista, više prodanog sladoleda i svi sretni i zadovoljni. To je vrlo kratkoročan način gledanja na stvari koji je dugoročno vrlo štetan.
Mislite li da bi ova Vlada mogla napraviti nužne reformske poteze ili će se ići linijom manjeg otpora?
Izvršna vlast koja javno proklamira da su osnovni ciljevi njenog djelovanja ulazak u Schengen i uvođenje eura, očito nije ambiciozna. To su dvije teme koje mogu biti interesantne, ali one nemaju veze sa suštinskim ekonomskim problemima u Hrvatskoj. Zašto se daje tolika medijska pažnja baš tim pitanjima, nije na meni da sudim. Takav pristup nema nikakve veze s racionalnošću.
Mislite li da premijer nema ideje o ekonomskim smjernicama gdje se Hrvatska treba pozicionirati u sljedećem razdoblju?
To ja ne mogu znati., ali vidim iz javnih izjava da je i Hrvatska prihvatila logiku tržišnog fundamentalizma koja je sada izuzetno prisutna u EU, osobito u eurozoni. Funkcija države se treba ograničiti na stvaranje stabilnih i poticajnih uvjeta za dolazak stranih investicija. Sve ostalo će odraditi tržište, a to je vrlo naivan način gledanja na stvari.
Nametnula se javna rasprava o tome kad bi Hrvatska trebala uvesti euro. Trebamo li žuriti s time?
U ugovoru o pristupanju EU-u, Hrvatska je, kao i sve nove članice, preuzela obvezu uvođenja eura. Smatra se da je to jedan od dodatnih elemenata kohezije u EU. Ne postoji nikakvo vremensko ograničenje. Hrvatska može aplicirati za članstvo onda kad ocijeni da je sposobna. Ostale članice eurozone trebaju dati jedinstven pristanak na to. Drugim riječima, nije bitno vrijeme kad će Hrvatska konačno ući u eurozonu nego je pitanje u kakvom stanju će biti hrvatska ekonomija u trenutku ulaska, kako će moći funkcionirati u eurozoni i konačno kako će funkcionirati eurozona kao cjelina. Sadašnje iskustvo pokazuje da eurozona funkicionira loše iz dva razloga. Prvo, nisu izgrađene institucije i mehanizmi koji su neophodni za uspjeđšno funkconiranje bilo koje monetarne unije. Drugo, odnosi ekonomskih snaga, tendencija i preferencija između zemalja unutar eurozone su još tako velike da stvaraju efekt asimetričnog djelovanja zajedničke valute na nacionalne ekonomije. S Hrvatskom u eurozoni ili bez nje, u samoj eurozoni su prilično ispolarizirani stavovi o potrebi mijenjanja koncepcije same europzone u odnosu na ono što je danas. Drugim rijčeima, nema nikakvog razloga da žurimo s ulaskom u eurozonu niti s očekivanjeima da će nas ostale članice primiti čim ispunimo kriterije iz Maastrichta. Prije bih rekao da je ta tema pokrenuta i medijski eksploatirana zbog nekih drugih razloga.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter |Facebook | Instagram.
