Satiričar Siniša Mareković bio je gost je Pressinga u ponedjeljak. Petru Štefaniću odmah na početku rekao je kako nije karikaturist.
“Karikatura je nešto potpuno drugo”, kaže.
Što je važnije, biti duhovit ili znati petljati s tehnikom?
Zapravo je tehnika potpuno nebitna. Treba znati da je karikaturist netko tko crta, ja uzmem gotovo i napravim od toga ćušpajz.
Bitna je poruka, tehnika crteža nije bitna.
Jeste li pratili klasične karikaturiste?
Jesam. Ota Reisingera, Grgu, Peru, Felixa koji je bio korak iznad, Nik koji je preuzeo primat u zemlji. To je otprilike to, nema nekih karikaturista u novije vrijeme.
Zašto politika? Je li vam to jedina tema?
U zadnje vrijeme da, ali često idem u estradu. Stvar je u tome da me politika uopće ne zanima, kad vidim neku vijest vezanu uz politiku mozak mi to prebacuje na zezanciju.
Češće su vam tema desni nego lijevi?
Često su desni draži za satiru, nego socijalisti ili umjereni. Četiri godine kukuriku koalicije svaki dan je išla montaža vezana za politiku. Sve se to jako brzo zaboravi.
VEZANE VIJESTI
Bernardić je zvao da se satira poštedi cenzure?
To je glupost. On je išao štitit nekoga tko uopće ne treba biti štićen. Vidio je da bi tu mogao zaraditi koji politički bod. Cijeli taj šou sa zaštitom satire je bio satiričan.
Kako vam je to izgledalo?
Sjajno, to je bilo još municije za nas. To je bilo kad su maknute stranice “Pretjerivač” i “Di su pare”. Facebook je to maknuo zbog kršenja standarda, kasnije su se stranice vratile. Sjećate se koliko je bizarno bilo kad je Bernardić ustao i pitao premijera “Di su pare?”. Ima milijun stvari koje mu se mogu prigovoriti, ali to nije jedna od njih.
Satira je i ozbiljna stvar. Zašto se ne fajtate s ozbiljnim, opasnim igračima? Zašto ne napadate islam kao Katoličku Crkvu?
Često se taj argument potegne. Ne sjećam se ni da se zezamo s Kinezima, rusima, norveškom kraljevskom obitelji… Mi živomo u Hrvatskoj, zašto da se zezamo s islamom kad nas se to direktno ne tiče? Mi se bavimo temama koje se nas tiču. Nismo imali situaciju da nas netko napada…
Tko su najzahvalniji likovi za ovo?
Uvijek ima ljudi koji su zahvalni. Apsolutni top je Karamarko. Ljudi čim ga vide povezuju njegovu pojavu i izjave i ne moraš to puno razrađivati. Zatim Kerum. Čovjek se slika s pršutom na čelu i ti si misliš, šta da dodam… To je to, to je gotova priča.
“Di su pare” je srodno s ovim što radite?
Sviđa mi se kad netko pronađe nišu koja je nova i originalna. I oni i “Ćaća se vraća” imaju fenomenalan stil. Imaju svoju priču, to funkcionira.
Koliko treba da se napravi ovakva stvar?
Ako imaš gotovu sliku, gotov si za tri minute. Ako imaš ideju kako složit sliku, a ne možeš naći dobru podlogu pa moraš slagati kolaž. Onda to traje…
Ima tu i elemenata stripa?
Da. Govor koji čitaš u oblačićima je dinamika stripa.
Kako komentirate Todorićev intervju na N1?
Probao sam pogledati čitav razgovor, ali sam odustao u 40. minuti, inače bih vas mogao tužiti za nanošenje duševnih boli. Ovo je bilo smiješno, čovjek stoji iza ograde i prijeti: ‘Ajde dođi i udari me’. Ovako bi završilo i da Sanader nije otišao put Austrije. Ali ovako pričati bajke… Vidi se da je čovjek opušten.
Priđe li vam nekada netko i kaže da uopće niste duhoviti?
Da, ne možete biti svima duhoviti. Satira uvijek ne mora biti duhovita, mora biti informativna.
Šala ima i na račun debljine, bilo je onih na račun Jacquesa Houdeka i Ivana Šukera. Gdje su tu granice?
Imam granicu, teško je nju definirati, ali ja je imam. S bolesti se apsolutno ne šalim ni u jednom pogledu.
Ono što se dogodilo s Praljkom niste “obradili”?
Ta situacija je bila tako bizarna i nestvarana, po meni to nije zaslužilo satirički osvrt. Možda mi može netko reći da sam pristran, ali ja imam granicu.
Po tom pitanju štediš žene?
Imamo takvih bizarnih muških političara da žene ne mogu doći na red. Glupo se šaliti na temu debljine. Ne radi se tu o Jacquesu i Šukeru zbog debljine, već su oni to zaslužili kao osobe.
Tko je od političara najosjetljiviji na satiru?
Čačić je bio jako osjetljiv, čuo sam da je jednom poludio.
A tko je od političara najmanje osjetljiv na satiru?
To ne znam. Kad je Čobanković bio ministar poljoprivrde on je zvao mog prijatelja i rekao da bi htio preko medija demantirati moju montažu. Ostalo je na tome da se nije to poteglo, ali to sam čuo.
Jeste li vi fanatik kada je u pitanju trčanje?
Sektaš, to se tako kaže.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
