Ovogodišnjoj komemoraciji za žrtve Bleiburske tragedije i Križnog puta austrijski mediji i dio javnosti poklonili su veliku pozornost. Prvi put su najavljeni protuprosvjedi Blajburškoj komemoraciji, a u središtu javnih rasprava se nalazi isticanje fašističkih simbola. Komemoraciju na Bleiburgu u Novom danu komentirao je povjesničar Hrvoje Klasić.
Zašto ovu priliku, kada se komemoriraju žrtve, neki koji su ustaški nostalgičari koriste da bi istakli fašističke simbole?
“Krenut ću s kraja. Mene ipak malo čudi da se austrijske vlasti sada pozivaju na poštivanje austrijskih zakona. Nisu oni napisani ovo proljeće, valjda postoje desetljećima, a znamo što se tada događalo. Otvoreno se dolazilo u ustaškim odorama, majicama Ante Pavelića, skandiralo… Zanima me kako tada nisu reagirale austrijske vlasti.
Kad kažete neki, bojim se da postoji, kao u svemu u Hrvatskoj, službeni i neslužbeni dio. Od svih ćemo službeno čuti da se poklanjaju žrtvi, a neslužbeno događaj služi za komemoriranje NDH i ustaškog pokreta.”
Organizatori tvrde da su ove godine uklonili sva mjesta gdje bi potencijalno moglo doći do incidenta. Vjerujete da ove godine sve može proći bez incidenta, između ostalog i zbog velikog broja pripadnika policije?
“Prije svega mislim da ovakav odnos austrijskih vlasti ima velikog uporišta u onome što se događa u Austriji. Na vlasti je vrlo desna, konzervativna koalicija bojim se da je to jedan od razloga zašto je pojačan interes – da se austrija zaista ne prikaže kao leglo neonacizma. Mi kad govorimo o desnici u Hrvatskoj i konzervativnoj desnici u Europi, to su dvije različite strane. Angela Merkel je desničarka, no ne pada joj na pamet poklanjati se nacističkim zločincima ili reći da su u Pargvaj otišli oni koji su išli tražiti slobodu. Ono što se događa po štandovima, u šatorima, na neslužbenom dijelu, u tome je bit komemoracije. U službenom dijelu čuju se jedne, u neslužbenom dijelu druge poruke. Bilo bi zanimljivo čuti stavovi sudionika ne o žrtvi, nego o ustaškom pokretu i NDH.”
Broj žrtava još uvijek nije definiran.
“Vjerujem da neće nikada biti definiran, varira od 20.000 do 70.000. Tu naravno su bili ne samo Hrvati, ne samo pripadnici ustaške vojske i domobranstva, bilo je civila, često su i ti civili bili predstavnici vlasti u gradovima koji su bili očišćeni od Srba i židova. Da ne bi bilo, svi su oni ubijeni van zakona, bez presuda… Brojke su različite, osim Hrvata ubijene su i tisuće srpskih i crnogorskih četnika, slovenski kolaboracionista, bilo je svega. Mislim da je to najveća sramota antifašističkog pokreta i mislim da je to nešto čega se treba sramiti. Oni koji su to napravili su okaljali ne samo svoje ime, nego i onih koji su se časno borili od ’41. do ’45.”
Sabor je i dalje pokrovitelj komemoracije, dolazi Gordan Jandroković, premijer šalje izaslanika, predsjednica je bila par dana ranije i također šalje izaslanika. Prije nekoliko dana bio je i Dan Europe, Dan pobjede nad fašizmom koji se u Hrvatskoj obilježava simbolično, više se ne slavi.
“Prije svega o izaslancima, to još uvijek pokazuje da se nismo i ne znamo suočiti s prošlošću. Kad šaljete izaslanike pokazujete ne da ste opterećeni poslom, nego da vas je strah doći na određeno mjesto. Ipak, kad pogledam kakve poruke šalju političari pa i predsjednica, možda bolje da šalju izaslanike i da što manje govore.
Kad govorimo o Danu pobjede, to je odnos prema antifašizmu, kao i Dan antifašističke borbe koji imamo s nekom knedlom u grlu.”
Čemu taj odmak? Zato što je antifašistički pokret bio u sklopu komunizma?
“To je ono što najviše ljude smeta, ali to je glupo. 1941. su mnogi mogli dići antifašistički pokret pa im nije palo na pamet, nego ga je podigla Komunistička partija, ona ga je vodila. To ne znači da su svi u partizanima bili komunisti. Govoriti o antifašizmu bez Kom partije je glupost, to je govorio i Tuđman. Otpor koji je bio najveći otpor u Europi vodila je Partija, ali to ne znači da su svi bili komunisti.
Ono od 1941.-1945. usproeđivati s Bleiburgom, Golim otokm je nezamislivo. Ustaše su u zadnjih 20 godina postali romantici, neshvaćeni patrioti, a oni koji su išli u partizane maltene su postali zločinci. Njihovi spomenici se miču, a imamo gradove s ulicama Mile Budaka koji je bio potpisnik rasnih zakona.”
nema bez kom aprtije ali to ne znači da su svi bili komunisti. ali ono 41do45 spoređivati s bleiburtgom, golim otokom slobodam je nezamislivo. ustaše 20 god postali romantici, neshvaćeni patrioti. a oni koji u partizani maltene postali zločinci. njihovi spomenici se miču, a imamo gradove s ulciama miel budaka koji je bio potpisnik rasnih zakona.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
