Prekomjerno bacanje i nedostatno doniranje hrane predstavlja goruć gospodarski, ekološki, socijalni, ali i urbani problem Europe, a neka inovativna rješenja mogla bi ponuditi konferencija ''Fashion Week Proljeće 2018: Hrana: Politike i inovacije'' o kojoj, između ostalog, u 'Intervjuu za 5' govore Ana Bobinac i Zoran Grozdanov iz Mreže hrane.
Konferencija ”Fashion Week Proljeće 2018: Hrana: Politike i inovacije” bit će održana 8. i 9. lipnja 2018. u prostorima DeltaLab-a u organizaciji Europske prijestolnice kulture Rijeka2020 (programski pravac Slatko i slano) i EU projekta “Hrana i zajednica”, a organizatori su udruge Centar za kulturu dijaloga i Centar za napredne studije Jugoistočne Europe Sveučilišta u Rijeci te Mreže hrane.
VEZANE VIJESTI
Procjenjuje se da se u Europskoj uniji baci trećina proizvedene hrane što predstavlja trošak od nekoliko stotina milijardi eura. Organizatori ističu da ovom konferencijom žele uputiti ne samo na problem prekomjernog bacanja i nedostatnog doniranja hrane, kao i inovativnih rješenja uzgoja hrane u gradovima već i ponuditi neophodna rješenja.
Stoga bi konferencija po prvi put u Hrvatskoj trebala okupiti glavne političke aktere, predstavnike civilnog sektora, znanstvene zajednice i medija pa se, između ostalih, očekuje i i ministra poljoprivrede i potpredsjednik Vlade RH Tomislava Tolušića, glavnu izvjestiteljicu Europskog parlamenta za bacanje hrane Biljanu Borzan, predstavnike Konzuma i Dukata, dobitnike priznanja Najdonator za 2017. godinu, kao i vodeće predstavnike civilnog sektora Dražena Šimlešu iz ZMAG-a i predsjednicu društva ‘Ekologi brez meja’ iz Ljubljane Uršu Zgojznik.
Poseban doprinos organizatori očekuje od voditeljice jedne od najinovativnijih platformi za rješavanje nedostatnog doniranja hrane Emme Walsh iz irske organizacije FoodCloud, čije bi iskustvo moglo biti vrlo dragocjeno Hrvatskoj. Ključno je problemu pristupiti ozbiljno -uključiti i državu i lokalne zajednice te je uz dobra zakonska rješenja i stvarnu političku volju, potrebno i mnogo edukacije, ističu Ana Bobinac i Zoran Grozdanov.
Ima li u Hrvatskoj pomaka u organiziranju sustava donacija hrane?
Grozdanov: Za problem rješavanja nedostatnog doniranja hrane u RH nije dovoljan samo rad civilnih udruga, već i Ministarstva poljoprivrede koje je zaduženo za rješavanje tog problema, postavljanja okvira djelovanja i donošenja politika koje će omogućiti socijalnim samoposlugama i donatorima da povećaju doniranje hrane. Nažalost, tim se problemom, osim 2015. kada je doniranje hrane oslobođeno PDV-a, sustavno nije bavilo. No, ove godine Ministarstvo poljoprivrede je počelo donositi nacionalni plan za povećanje doniranja hrane, izrađene su neke važne studije koje će pomoći u donošenju politika, ali po mojim saznanjima Ministarstvo je počelo izradu i IT sustava koji će povezati donatore i posrednike, u procesu su naručivanja stručne studije o sustavu doniranja hrane što su sve vrlo važni, iako ‘nevidljivi’ koraci i okviri za poboljšanje tog problema.
Kako druge (europske) zemlje upravljaju ovim problemom, odnosno kako rješavaju problem prekomjernog bacanja i nedostatnog doniranja hrane, ali i koje su mogućnosti univerzalnog pristupa hrani?
Grozdanov: Druge europske zemlje, ako se usredotočimo na one koje se već dugo godina bave ovim problemom, daleko su otišle ne samo u zakonskim, nego i inovativnim rješenjima za ovaj problem. Navest ću primjer Francuske – francuska vlada je zakonom obavezala donatore da doniraju hranu, a ako to ne učine, slijede veliki penali donatorima. Taj je zakon pao na njihovom Ustavnom sudu, no po riječima predstavnika francuske vlade, tim zakonom je politika htjela poslati jasnu poruku što misli o nedostatnom doniranju hrane. Takvi zakoni se mogu donositi pod jednim uvjetom – da postoji sustav, logistička i transportna rješenja koja mogu ‘upiti’ toliku količinu donirane hrane. Tek kad se sustav izgradi, može se pristupiti ovakvim ‘kaznenim’ mjerama jer bi u protivnom došlo do kaosa – donatori bi morali donirati, a socijalne samoposluge ne bi mogle takvu količinu hrane primiti. Univerzalnih rješenja nema i teško da će ih biti. Mogu postojati samo smjernice, koje je Europska komisija počela vrlo intenzivno publicirati, koje će države članice EU primijeniti u svojemu kontekstu. Hrvatska je tu na početku i potrebno je mnogo rada i političke volje da se problem počne ozbiljno rješavati.
Jesu li zakonske promjene dovoljne u sprječavanju otpada – što je s reinvencijama i inovativnim rješenjima proizvodnje hrane u urbanom okolišu?
Bobinac: Zakonska rješenja su svakako vrlo moćna. Primjerice, država može obvezati proizvođače i trgovce hranom na doniranje viškova hrane, može poticati korištenje i preradu hrane koja je pred istek roka trajanja i slično. Zakonska rješenja nisu jedina. Ljudi se moraju naučiti bolje upravljati hranom i tako smanjiti otpad od hrane. Kupujemo previše hrane pa hranu bacamo, a to nas godišnje košta i do 7.500 kuna prema nekim izračunima. Inovativna rješenja, poput proizvodnje hrane u urbanim sredinama (vrtićima, školama) mogu s jedne strane smanjiti negativan utjecaj transporta hrane u gradove na okoliš, a druge strane osvijestiti ljude o pitanju hrane – kako proizvesti hranu, odakle hrana dolazi, koliko nam hrane treba – i tako osvijestiti barem sljedeću generaciju naših građana.
Na konferenciji će biti predstavljen projekt ‘Hrana i zajednica’ te irski start up FoodCloud – o čemu je riječ?
Bobinac: FoodCloud je irska organizacija koja na inovativan način doprinosi smanjenju bacanja hrane i potiče doniranje. Naime, FoodCloud je razvio sustav u kojem trgovina ili proizvođač hrane pomoću aplikacije obavijesti registrirane primatelje donacija (nr. socijalne samoposluge) o višku hrane kojeg imaju te vremenu kada se i gdje hrana može preuzeti. Informacija o hrani ostaje u sustavu tako da svi dionici mogu pratiti što se s njom događa do trena kad je raspodijeljena potrebitima. FoodCould tako omogućava humanitarnim organizacijama dovoljnu količinu hrane, poduzećima pojednostavljuje i pojeftinjuje zbrinjavanje otpada od hrane i omogućava im da doprinesu boljitku zajednice. Do sada je FoodCloud redistribuirao stotine tona hrane u Irskoj i Velikoj Britaniji, čime je smanjena i ogromna količina otpada od hrane na odlagalištima.
Hrvatska bi do 2030. trebala prepoloviti količinu bačene hrane – je li to ostvariv cilj?
Grozdanov: Jest, ali vrlo ozbiljnim, a ne kampanjskim pristupom problemu. Ovo nije odgovornost samo centralne države, već i lokalnih zajednica, a najveći je problem promijeniti svijest ljudi. Možete vi donositi i najbolje zakone na svijetu, možete ih i primjenjivati, no dok se ne promijeni svijest građana, donatora (trgovačkih lanaca, proivođača hrane …), teško da ćemo moći mnogo toga učiniti. Stoga, uz dobra zakonska rješenja, političku volju, potrebno je i mnogo edukacije.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
