Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek gostovala je u Točki na tjedan.
Nedavno ste izjavili da se praćenje kulture svede na to tko se pojavio na kakvoj izložbi i da se napori u kulturi ne vide dovoljno i ne verificiraju u javnosti. Jesu li za to odgovorni mediji i društvo koje nema previše sluha za kulturu?
Ta moja izjava je bila u vrlo konkretnom kontekstu rasprave o sponzoriranju i ulaganju u kulturu. Razgovarali smo o tome koliko je kultura atraktivna i zanimljiva sponzorima i što možemo napraviti kako bismo potaknuli sponzoriranje i donacije i u tom kontekstu ja sam rekla da, a na temelju razgovora s gospodarstvenicima koji ulažu u kulturu, da u odnosu na neka druga područja kultura je nedovoljno prisutna. Mislim da tu svi imamo svoj dio odgovornosti i svi tome možemo doprinjeti. Sigurno da mediji mogu bolje pratiti i više biti prisutni na kulturnim događanjima i više se baviti sadržajem, a manje tim eksternim doživljajem, tko je došao i tko je imao kakvu haljinu. Sigurno je da je kultura i svi koji djeluju u tom području moraju shvatiti kakav tip poruka moraju slati. No ključno je za mijenjanje stvari na bolje je da svi građani moraju participirati u kulturi i sudjelovati u kulturi. I onda se stvara opća klima u kojoj i kultura i umjetnost postaju medijski zanimljivi. Naravno, ima i jako dobrih primjera, nekih velikih manifestacija koje su jako prisutne u javnosti, ali ima i nekih uspješnih događaja koji ostaju neprimjećeni.
Je li vas zasmetalo nedavno istraživanje Nove TV čiji rezultati su pokazali da čak 38 posto ispitanika nije čulo za vas. Smetaju li vas opske da ste poprilično nevidljivi, da možda birokratski vodite ministarstvo i kulturu u kojoj ima prilično života?
Sigurno da postoje resori i kolege koji su prisutniji i koji su možda široj javnosti sa porukama i temama zanimljiviji i bliži ili su po prirodi prisutniji u medijima. Mi koji upravljamo prostorom kulture i tim cijelim sektorom moramo stvarati uvjete da kulturni djelatnici i umjetnici mogu stvarati. Osobnim uspjehom shvaćam uspjeh onoga što se zbiva u kulturi i manje tu vidim potrebu da bih promovirala sebe, a to ne bi trebalo biti ključni cilj. Kad sam došla na ovo mjesto, nažalost, zbog svega što se događalo u proteklim godinama, osobe koje su bile na ovom mjestu prije mene, bile su jako prisutne u medijima, bilo zbog nekih prilično specifičnih stavova o tome tko bi se mogao ili se ne bi mogao baviti područjem kulture i umjetnosti ili po nekim, nažalost, nesretnim situacijama vezano uz određena financijska postupanja. Možda sam i svjesno željela vratiti fokus na kulturu i umjetnost.
Vjerojatno mislite na svog prethodnika Zlatka Hasanbegovića i njegovu pomoćnicu Anu Lederer koja je nedavno u Točki na tjedan rekla da vi niste napravili baš previše u dvije godine u Ministarstvu. Kako to komentirate?
To jedino možemo komentirati svojim rezultatima. Uveli smo red u financiranje, povećali smo proračun za kulturu, usvojili smo četiri cjelovita zakona, dva zakona su u javnoj raspravi, pokrenuli smo nove javne pozive za sudjelovanje u kulturi, učetverstručili smo budžet za poduzetništvo, po prvi put smo raspisali natječaj za vizualne umjetnike, pomaknuli smo rokove financiranja. Prvi put da su svi rezultati poznati od prethodne godine. O svemu što radimo govore naši rezultati i ja iza toga stojim. Mislim da smo napravili puno i da ćemo do kraja mandata ispuniti sve ono s čim smo došli.
Kako gledate na to da se gospođa Lederer ima potrebu na taj se način obračunati s vama. S druge strane ona je pročelnica zagrebačkog Ureda za kulturu što znači da ćete u nekim projektima morati surađivati. Kako gledate na tu suradnju, možete li pronaći zajednički jezik s osobom koja očito drugačije promišlja kulturu nego vi?
Gospođa Lederer nije ništa iznimno u smislu nekog svog promišljanja. Dugo je i dobro poznajem, jako smo blisko surađivali dok je bila intendantica HNK-a. Međutim, kao ministrica usmjerena sam na suradnju s gradonačelnicima, županima i njihovim zamjenicima. Moji suradnici su uglavnom u tješnjoj suradnji s pročelnicima i ostalim službenicima i zaposlenicima gradova. Uvjerena sam da će suradnja biti dobra jer su Ministarstvo i Grad usmjereni jedni na druge. Jako puno velikih kulturnih manifestacija i projekata održava se u Zagrebu i u tom smislu voljela bih i da Grad Zagreb napravi napore, da uvede više reda u financiranje, da pomakne rokove donošenja odluka i da slijedi Ministarstvo u reformskim potezima koje smo započeli.
VEZANE VIJESTI
Mislite li da to sada nije slučaj? Što očekujete u tom smislu od gospođe Lederer? Kad sam s njom razgovarala stekla sam dojam da postoji neki osobni animoziteti koji se vuku od prije?
Ovi poslovni nemaju veze s osobnim odnosima. Dapače, ja s gospođom Lederer mislim da imam vrlo korektan odnos. Već sam rekla da smo dugo i dobro surađivale. Potpuno su nevažni osobni odnosi, nevažni su i politički odnosi. Svaki dio Hrvatske promatramo kao dio našeg portfelja i odgovornosti bez obzira tko je na vlasti. Surađujemo jednako dobro i sa županima i gradonačelnicima iz naše stranke ili iz neke druge stranke. U tom smislu, što se tiče Ministarstva kulture, mi ćemo pokazati otvorenost i takav princip rada imamo prema svim drugim gradovima.
Gospođa Lederer je rekla da će raditi novu kulturnu strategiju za Grad Zagreb. Ona je bila jednom napravljena na brzinu i zbog potreba prijave Zagreba, koji tada nije uspio postati Europska prijestolnica kulture 2020. Lederer kaže da je poražavajuće što nema kulturne strategije na nacionalnoj razini. Mislite li da je donošenje takvih dokumenata nužno da bi se moglo napraviti dobre rezultate?
To je jako važno. Kao znanstvenica dolazim iz instituta koji je radio na većini razvojnih strategija u državi, a i jedina dva nacionalna strateška dokumenta u kulturi koja su dosad donesena, rađeni su s ekspertizom stručnjaka s Instituta. Tako da ja se slažem da je važno da donesemo kulturnu strategiju. Vlada je donijela novi Zakon o strateškom planiranju i u okviru tog procesa izradit će se nacionalna razvojna strategija i slijedom toga i pojedine sektorske strategije. Radimo sve pripremne korake za taj veliki projekt i mislim da ćemo iznjedriti jedan dokument. Danas se više ne rade tako opsežni strateški dokumenti kao što je bio onaj iz 1998. godine ili strategija iz 2002. godine. Strateški dokumenti europskih država su uglavnom sažetiji dokumenti koji postavljaju osnovne smjernice razvoja. Dosta smo energije uložili u reviziju strateškog plana Ministarstva kulture jer mislim da smo kroz taj proces postavili neke temelje za nacionalnu strategiju.
Kada možemo očekivati nacionalnu strategiju?
Sad smo u izradi nacionalnog strateškog dokumenta čiji je rok 2019. godina, negdje oko proljeća. Na to treba staviti naglasak jer je taj strateški dokument temelj za naše pozicioniranje u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru. U okviru tog procesa bit će i dio koji se tiče kulture i dio koji se tiče medija.
Što se tiče odnosa na kulturnoj sceni, smatrate li da postoji dio ljudi, ultrakonzervativaca, koji na neki način žele izazvati podjele na ljevicu i desnicu kada je kultura u pitanju. Zlatko Hasanbegović je član Kazališnog vijeća HNK, gospođa Lederer je postala pročelnica zagrebačkog Ureda za kulturu… I sami ste spominjali neke faze zbog koji su oni možda bili vidljiviji u medijima zbog nekih svojih poteza. Postoje li te podjele u kulturi ili su one napuhane?
U području kulture, ali i u našem društvu, imamo jedan broj jako vidljivih dionika. Bilo na nekom malo konzervativnijem polu, bilo na nekom jako liberalnom polu, koji zapravo promoviraju neku ideju svoje istine, kao jedine istine i zapravo potiču polarizaciju jer samo u takvoj polarizaciji te svoje pozicije mogu afirmirati. Uvjerena sam da većina društva, a onda posebno u području kulture i umjetnosti, su raznoliki i vrlo uključivih razmišljanja koji uvažavaju da mođete imati pravo na drugačije mišljenje i stavove jer to je ono što naše društvo čini bogatijim. Vodimo kulturnu poilitiku na način da želimo afirmirati upravo takve vrijednosti. Želimo afirmirati ideju slobode uključivosti i slobode izražavanja jer sve suprotno vodi nas u razdoblje prije ’90. godine kada je neka vrhovna vlast propisivala tko može pisati knjige ili snimati filmove, gdje je uvijek postaja ta neka cenzura. To u Hrvatskoj u 21. stoljeću i kao članici EU ne bi trebao biti slučaj.
Zlatko Hasanbegović je u Kazališnom vijeću HNK-a, jedne od najznačajnijih kazališnih kuća, dao jednu svojevrsnu prijetnju kada je u pitanju financiranje, nadzor nad time kako se troši novac. S druge strane, nazvao je vođenje i način vođenja HNK-a pogrešnim, da se gospodađ Dubravka Vrgoč više vodi svojim PR-om nego što iza toga stoje rezultati.
Hasanbegović u Kazališnom vijeću HNK-a djeluje u okviru zakona i u okviru ovlasti Kazališnog vijeća. Iznimno sam zadovoljna uspjesima naše nacionalne kuće. Zajedno s vodstvom HNK-a rješavamo niz problema koji su se gomilali godinama i desetljećima. Mislim da njihov iskorak i na međunarodne pozornice, ogroman porast broja publike, međunarodna gostovanja i koprodukcije, svjedoče da smo sa nacionalnim kazalištem dobili jedno iznimno relevantno europsko kazalište. Sigurna sam da će tako nastaviti i u sljedećem mandatu.
Dio redatelja smatra da je nestala energija koja je u HAVC-u postojala kada ga je vodio Hrvoje Hribar, da je to bilo zlatno doba i za koprodukcije i za hrvatske filmove. Kažu da je gospodin Rafaelić stručnjak, ali da on ne zna kako se filmovi rade i da je to veliki problem i da se stalno političare upozorava kakva bi osoba trebala biti na čelu HAVC-a, ali da za to nema sluha. Rafaelić je došao u vrlo turbulentnim vremenima na mjesto čelne osobe HAVC-a, a sada se pojavljuje razmišljanje među redateljima da nedostaje energije i da se tapka na mjestu i da nema rezultata.
Rafaelić se prihvatio tog posla u vrlo teškim i nesretnim okolnostima i mislim da je dao veliki doprinos tome da smire neke tenzije u društvu. To nije lagan posao. Hribar je dao ogroman doprinos i sigurno da je u tom smislu ostavio veliki trag.
Ali mu je presudila politika…
Nije mu presudila politika. Hribar je, nažalost, morao otići zbog toga što je bilo negativno mišljenje Državne revizije. Niti jedan ravnatelj ne može ostati na svome mjestu nakon negativnog mišljenja Državne revizije. Ne bih u to sve miješala politiku. Mi smo donošenje novog zakona radili u uskoj suradnji sa ključnim udrugama, Udrugom redatelja, Udrugom producenata i Hrvatskim društvom filmskih djelatnika i nizom stručnjaka. I kroz ravnatelja i kroz Upravni odbor i kroz Hrvatsko audio-vizualno vijeće moramo graditi sustav i nastavit gradit sustav koji će davati rezultate.
Mislite li da je javnim novcem treba financirati Olivera Frljića?
To pitanje mi je smiješno. To je razina diskursa u kulturi na koju ja, kao ministrica, ne pristajem. Pitajte me treba li javnim novcem financirati djelo nekog drugog redatelja.
Frljić je po mnogima kontroverzan redatelj…
On je medijski atraktivan i simpatičan i tema redatelja Olivera Frljića je vama jako medijski simpatična. Ali, za mene kao ministricu kulture, i to valjda ponavljam 20-ti put odgovor na to pitanje… Ministar ili ministrica kulture nije taj koji odlučuje koji redatelj u demokratskoj državi režira u kojem kazalištu. To odlučuje ravnatelj pojedinog kazališta. Isto kao što ministar ne odlučuje koju knjigu će tiskati koji izdavač.
Što mislite o njegovom radu kao režiseru?
Nisam kazališni kritičar, gledala sam neke od njegovih predstava koje sam smatrala dobrima. Sjećam se, recimo, Hamleta u ZKM-u kao jedne vrlo dobre predstave. Ali kao ministrica se u principu suzdržavam od toga jer nije važno što ja o nekome mislim.
Na neki način ćete surađivati kada je u pitanju Rijeka kao Europska prijestolnica kulture 2020. godine.
Europska prijestolnica kulture nije projekt jedne osobe. Koliko ja znam, Frljić je autor jedne od dionica tog užasno kompleksnog programa. Direktor programa i umjetnički ravnatelj gospodin Slaven Tolj, ravnateljica Agencije i osoba koja sve to koordinira je gospođa Emina Višnjić. Rijeka je potpuno autonomna u pripremi svog programa, a naravno da mi oko toga surađujemo. Svu pomoć koju možemo dati kao Ministarstvo i kao Vlada u tom velikom projektu, mi ćemo dati. Ali odabir koji će se projekti raditi, koje će se predstave izvoditi, koje izložbe prikazivati i tko će biti partneri, to je odabir ljudi koji vode taj projekt.
Kakvo je stanje na HRT-u?
Ekscesa ima uvijek, ali sve u svemu, mislim da je HRT jedan relevantan i ozbiljni medij. Ona je imala nekoliko godina krize upravljanja i sada želimo poslati jednu poruku stabilnosti bez ikakve ambicije s razine Vlade ili bilo koga od ministara da bismo se uplitali u njihove programske odluke. Prošle godine smo kroz široku javnu raspravu prvi puta u zakonom propisanoj proceduri ispregovarali ugovor između Vlade i HRT-a koji definira javnu uslugu. Očekujemo od onih koji vode HRT profesionalizam, da isprave neke negativne trendove u poslovanju i da rade na svojoj gledanosti.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
