N1 Hrvatska

Politolog Dražen Lalić bio je gost Novog dana. Uoči večerašnje polufinalne utakmice na SP-u koju igraju Hrvatska i Engleska, komentirao je i ovu generaciju 'vatrenih'.

Hoće li ovo biti povijesni dan?

Već je povijesni dan. I da Hrvatska izgubi u polufinalu i u utakmici za treće mjesto, ponovno bismo bili 4. na svijetu. Povijesni je dan. Nogomet je najpopularniji sport. SP je najveći događaj ove godine, ne postoji ništa što se dogodilo na svijetu što se može usporediti sa SP-om. Tu je Hrvatska ušla među 4 najbolje zemlje na svijetu, pošteno, hrabrom igrom… Naravno da se ne treba upitati, nego odgovoriti na pitanje postoji li ijedno drugo zbivanje koje bi moglo dati Hrvatskoj takvu poznatost. I prošli put sam rekao da je otvaranje svjetskog prventva u Brazilu za Hrvatsku bilo važnije od ulaska u EU. A ovo je sad veće od toga. Doista mislim da je danas povijesni dan.

Što se to dogodilo da je nogomet postao toliko uspješan, važan i doživio renesansu?

Rekao bih da imamo dva izdanja nogometa. Jedno je domaće koje je jadno. To je septička jama. S druge strane imamo umiveno, sjajno lice međunarodnog izdanja. To je reprezentacija koja je sastavljena od igrača koji igraju za strane klubove. I izbornik se dokazao u inozemstvu. Mi imamo potencijal, kao nacija, da sami sebe upropastimo, a imamo potencijal i za velike stvari. Malo tko se može otrgnuti ovom lijepom osjećaju. Velika većina nas jako voli ovu zemlju, a čak i onaj tko je najkritičniji prema Savezu, poput mene… tko se može ne radovati otvoreno?! I ovi protivnici HNS-a, Torcida, BBB, novinari… velika se većina njih raduje.

Je li točna teza da je “Zlatko Dalić čovjek koji je rekao ‘Ne’ politici”?

Kojoj politici? Ako je internoj politici u HNS-u, djelomično je rekao ne. Sigurno ga se ne može kontrolirati da neki igrač igra da bi se bolje prodao. Doveo je svoje pomoćnike, Dražena Ladića, koji nisu bili po volji onima koji su upravljali hrvatskim nogometom. Mamić više ne upravlja, ali njegovi ljudi su ostali. Djelomično je to adekvatno, a djelomično nije. Stare nomenklature imaju veliki utjecaj. Vrbanović nije podnio ostavku iako je osuđen na tri godine.

Šuker… slika se s predsjednicom, dolazi na slavlja, a napravio je velike greške i bilo bi nepravedno da on ovaj uspjeh reprezentacije proglasi svojim uspjehom. Što se tiče politike u cijelosti, mislim da naslov nije osnovan. Moguće da je čak rekao ‘Da’ politici s obzirom da je znatan dio odluka u HNS-u preuzeo HDZ preko Marijana Kustića. On je vjerojatno najmoćnjii čovjek hrvatskog nogometa sada. S druge strane, dogodile su se velike promjene i Mamićeva klika više ne kontrolira situaciju u nogometu.

Je li Zlatko Dalić postao fenomen?

Jako su mi ružna isticanja u medijima da je ovo isti tim kao i Čačićev tim. To je tim stare nomenklature koju je kontrolirao Mamić. Većina tih igrača su formalno istih imena, ali je duh tih igrača potpuno drugačiji. Taj duh je znatno određen Zlatkom Dalićem. Reagan je rekao da ne možeš varati ljude u krupnom planu. U licima ljudi se vidi jesu li pošteni i dobri, skromni i vrijedni ljudi, ili su “fake”. To se vidi. Kad vidite Dalića da govori i kad vidite Šukera… Ta Dalićeva usmjerenost na ove koji ga slušaju… Šuker vrti glavom, okolo, nije fokusiran ni racionalno ni emotivno. Kod Dalića se iz helikoptera vidi da mu nije stalo do novca, da je jedan domodoljub koji voli nogomet i želi dobro tom sportu i ovoj zemlji. To se vidi na njegovom licu. To je ono što je Dalić novo dao. Nema lukavštine, manipulacije, on je jednostavno ponizan, i to ljudi osjećaju. On je vrhunski izdanak jedne drugačije Hrvatske od one koja dominira.

Može li se taj preporod nogometa primijeniti na ostale segmente drugštva?

Istina je da je više hrvatskih problema isprobano u profesionalnom nogometu. To su pokazne vježbe za korupciju, kriminal i politički ekstremizam i nemoralno upravljanje i ne uzmanje u obzir interesa običnih ljudi… Naši političari ne haju koliko će ljudi izaći na izbore. Čišćenje i reformiranje situacije u nogometu može biti snažan signal za druge reforme, u ekonomiji, politici ili drugim područjima. I nisam ja prvi koji je to ustanovio. Aktvisti iz Našeg Hajduka vjeruju da će ako se promijeni situacija najprije u Hajduku pa u nogometu, da će se promijeniti situacija i u društvu. Mnogi naši igrači su primjer brige za opće dobro i domoljublja, koje bi trebalo promicati. Ljudi iz Hrvatske odlaze zbog licemjerja i nemorala, a ljudi poput Dalića, Subašića, Perišića, Mandžukića, oni to svjedoče, to što misle i osjećaju prema domovini i sportu i životu. Ovo je velika nada da će ovaj uspjeh biti iskorišten.

Predsjednica i premijer, kako su se oni ponašali u ovoj situaciji oko SP-a?

Naš premijer ima nedostataka, neodlučan je i nema rezultata. Ali, one je ozbiljan i misli da radi na duge staze. Svašta mu se može prigovoriti, ali ne i to da nije ozbiljan čovjek i političar. On nastoji proizvoditi politiku. Ima veliko strpljenje. Jako je koncentriran na ono što radi i misli da ima dovoljno vremena, ali promjene koje on uvodi su nedovoljne. Ovoj zemlji trebaju ozbiljne reforme. Predsjednica nema takve ovlasti, ali i da ih ima ona ne bi bila usmjerena na proizvodnju politike. Ona je usmjerena na predstavljanje politike, ona je populist, poziva se na narod i ona je protiv političke elite. Ona je drugačija. Ali, ona je hiperaktivna, ona stalno komunicira, stvara pritisak i sad se događa čudna stvar. U vrijeme društvenih mreža, ona je bliža ovom vremenu od ozbiljnog Plenkovića i ovo što je ona radila na SP-u je slično onome što je radila u SAD-u kad je došlo do pobjede Trumpa. Ali, u mnogim drugim situacijama se pokazala kao političarka kojoj je stalo do njenog PR-a. Plenković to nije. Ona nema sadržaj, možda ga i ne može imati s obzirom na takav pristup. Ja bih zaista želio što manje govoriti o političarima poput Kolinde Grabar-Kitarović. Ona je vrhunski predstavnik lažne politke, politike slikanja i PR-a umjesto ozbiljne politike. Jako je važno da Plenković predstavlja zemlju i pokaže da je Vladi stalo da reprezentacija uspije.

Hrvatska je pobijedila Agrentinu 3 – 0, prošla je Rusiju, sada dolazi Engleska. Kako se ta nova hrvatska reprezentacija nosi s utezima koje donose ove utakmice?

Zato nogomet i jest najpopularnija igra na svijetu, jer je igra nade. U drugim sportovima slabija momčad ne može pobijediti jaču i teško je organizirati tim. Kad smo ’98. pobijedili Njemčaku, oni su imali više nogometaša nego Hrvatska stanovnika. Ovo je već kontinuitet. Hrvatska je vrhunska sportska nacija i to su poruke koje se trebaju širiti u društvu. Nogomet nema samo neki antagonizirajući potencijal, nije samo proizvođač konflikata i afera u društvu. Nogomet itekako ima homogenizirajući potencijal, i to je prepoznao Putin. On je ovdje pokazao veličinu, i to ne samo verbalno na otvaranju SP-a. Promovirala se i njegova zemlja, i njegov režim, a u drugi plan je palo da se Rusijom, vlada autoritarno ,da se zatvaraju novinari i oporbenjaci, a da zemljom vlada oligarijha. Mi imamo šansu da izvučemo dobre poruke i da se ozdravi situacija u nogometu, a onda i u politici i društvu. Velika poruka je poslana i iz nje treba izvući lijepe i korisne naputke za sebe i društvo. Inače će ovaj upsjeh ostati tek, kako se kaže, “history”.