Bivši ministar financija Slavko Linić u telefonskom razgovoru za Novi dan komentirao je stanje u brodogradilištima, rast BDP-a te najavljenu poreznu reformu.
VEZANE VIJESTI
Kako vidite situaciju u Rijeci. Vidite li rješenje za stanje u Uljaniku i 3. maju?
Smatram da hrvatska Vlada treba izvršiti obećanje i izvršiti isplatu plaća tokom današnjeg ili sutrašnjeg dana. Izlaz za krizu je razgovor Vlade o restrukturiranju, smanjenju dijela potraživanja, kroz restrukturiranje zainteresirati mirovinske fondove. Restrukturirala bi se proizvodnja koja bi dijelom išla u uslužne djelatnosti, a jačala bi i brodogradnja te bi se išlo u privatizaciju. Mirovinski fondovi su ključ za restrukturiranje, bilo bi to ulaganje hrvatskog novca u daljnje uslužne djelatnosti.
Vlada treba preuzeti inicijativu i okrenuti se jedinima koji imaju novca i mogu biti odgovorni u vođenju brodogradnje. Ne se oslanjati na one koji ne daju sredstava ,nego prema onima koji imaju novce, te novce polako gurnuti u industriju i kroz restrukturiranje održati tu industriju.
Na koji način bi država mogla isplatiti plaće, banke čekaju državna jamstva, a država tvrdi da ne može izdati nova jamstva?
Smatram da mogu posebnim odlukama Vlade ići kroz sredstva za HBOR, neovisno što nije riječ o razvoju, ali jest o budućem restrukturiranju
Hrvatska je položila više od 30 milijardi kuna, ne bi li novac bio uzalud ulupan?
Hoćemo li ili nećemo imati industriju? Najveći problem je skupi radnik, ne zbog neto, nego zbog bruto plaće. Previsoko je zdravstveno osiguranje. Milijun i tristo radnika plaćaju za sve ostale zdravstveno. To je razlog ovakvoj situaciji. Nismo proveli najosnovnije rasterećenje radnika s doprinosima, prebaciti to na bogatiji sloj i na one s imovinom koja propada. Na hrvatskoj Vladi je da ocijeni da se mora boriti za industriju jer bez nje nema ulaganja i gospodarskog rasta. To su izvozne grane. Ako vlada ne misli promijeniti politiku da rastereti rad putem doprinosa, neka zatvori brodogradilišta.
Zašto radnici ne odlučuju o radu Uprave, ima li tu njihove odgovornosti i odgovornosti Nadzornog odbora?
“Morali su voditi brigu o tome što Uprava radi, trebalo je voditi nadzor nad tim što se radi. U Hrvatskoj je radničko dioničarstvo zato u samo nekoliko tvrtki uspjelo. Dobivali su plaću i nisu vodili računa tko sjedi u Nadzornom odboru. Svi su znali da su bruto plaće prevelike i ako ne ugovore dobre poslove, bit će na gubitku. Odgovornost na radnicima i na NO i Upravi je tu gdje je, nitko to ne može poreći. Uprava i NO će otići, ali pitanje je hoće li se sada naći novi vlasnik koji će održati industriju.
Je li bila pogreška pripajanje 3. maja Uljaniku?
3. maj je trebao ući u restrukturiranje, onaj tko se javio je grupa Uljanik. Nitko iz Rijeke nije se javio. Končar je po nama bio nerealni partner. Bez strateškog ulagača nije bilo šanse za restrukturiranje, a interes je pokazala Uljanik grupa. Imali su jasne ciljeve, restrukturiranje. Sve se to moglo napraviti, no ništa nije rađeno na tom dijelu, ništa.
Bila je i ponuda Tomislava Debeljaka iz Splita, ali ipak je prihvaćena poruka Danka Končara. Članovi IDS-a imali su zajedničke poslove s Končarom?
Ne bih se upuštao u to tko je što odlučio, to je sve u zadnja dva mjeseca, govorim što bi trebala Vlada učiniti, a to je okretanje mirovinskim fonodvima… treba se okrenuti nekome tko ima novca za restrukturiranje.
Što bi značilo otpuštanje više od pet tisuća ljudi?
Jak udar na industriju, novi odlazak ljudi prema inozemstvu, takvi se radnici traže u Europi. Dobar dio njih našao bi nažalost kruh van hrvatske. To bi bio udar na izvoznu granu i na sveučilišta jer nam ne bi trebao kadar za brodogradnju. 3. maj bi imao mogućnosti naći partnera kroz stečaj, jer nema gubitaka nego nema likvidnosti radi pozajmica Uljaniku. Za Pulu bi značilo uništenje i rasprodaju imovine.
Bi li IDS i SDP preživjeli stečaj Uljanika i 3. maja?
Moramo se odmaknuti od politike. Budimo iskreni, nije IDS vlasnik, nego radnici i mirovinski fondovi. Oni su ti koji su postavljali uprave, u Rijeci SDP nema veze s 3. majem. Od devedesetih kada je došlo do preuzimanja vlasti ljudi unutar brodogradilišta, politika nije imala upliva. Ne znam tko gura tu politizaciju. SDP ima problema s nebrigom oko birača, imat će posljedica u cijeloj Hrvatskoj. IDS će se boriti za Uljanik i pitanje je kome će uspjeti staviti im taj krimen za koji mislim da nisu odgovorni.
Je li pogrešna odluka osnivanje Kriznog stožera?
To je pokušaj da radnici uvuku lokalnu vlast u pronalazak rješenja, kako bi vršili pritisak na državnu vlast.
Jesu li trebali istarski župan i gradonačelnik Pule ići u Bruxelles?
Uvijek se mogu koristiti zastupnici u Europskom parlamentu i Komisiji, u Bruxellesu se znatno više uvažavaju čelnici lokalne uprave, nego u Zagrebu. Birokrate zanimaju brojke, a ne pritisci.
Ne isplate li se plaće do kraja tjedna, što će se događati u Puli i Rijeci?
Može biti više nereda na ulici, to će iziritirati radnike koji opravdano polaze od toga da traže plaće koje su zarađene. Ostali moraju ocijeniti da li postoji perspektiva brodogradnje. Ako nema plaće, Vlada mora dati jamstvo na naplatu, pokrenuti postupak stečaja. Ako Vlada ne osigura plaće, mora povući poteze za zatvaranje brodogradnje.
Kako vidite prijedlog porezne reforme?
Tu su dva problema. Turizam lagano raste ove godine, oporavljaju se konkurentna tržišta. Turisti se vraćaju Bliskom istoku jer im je jeftinije. Trebalo je vratiti međustopu PDV-a na hranu i piće. Bila bi veća potrošnja i to je jedini način kako se boriti da imamo rast, a ne stagnaciju. Treba smanjiti zdravstveni doprinos na plaće, iseliti financiranje zdravstva na imovinu. Tako bi se riješilo dosta problema u lokalnoj samoupravi i smanjila bi se bruto plaća. Povećala bi se konkurentnost. Dok ne riješimo bruto plaću i međustopu za turizam, nismo dugoročno riješili probleme.
Najavljuje se povećanje izdvajanja za zdravstvo
To je vrlo loš potez, to je rast bruto, a ne neto plaće. Imat ćemo odlazak radnika i manjak radne snage. Poslodavci na to upozoravaju. Čak i prijedlog da vratimo mlade umirovljenike u proces rada, da im ostavimo mirovine i vratimo ih u proces rada, to su potezi koji nisu najavljeni u ovom dijelu. Nećemo riješiti problem socijalnih fondova, imat ćemo nekonkurentni turizam i smanjenje radne snage
Gospodarski rast BDP-a je 2,9 posto. Kakva je njegova struktura?
Potrošnja je okosnica tog rasta. Dok je ta potrošnja, dobro je. Jednim dijelom je iz plaća, kad bi još zaposlili umirovljenike, ta potrošnja bi se i povećala. Potrošnja će uvijek neka vrsta stabilnosti, neće toliko rasti, ali ako turizam raste i broj zaposlenih kroz umirovljenike, imat ćemo rast gospodarstva još nekoliko godina. Zatvorimo li brodogradilišta bit će to udar na izvoz. Potezi oko Agrokora bili su pametni i dobri jer je dobar dio izvoza prehrambena i prerađivačka industrija. Ipak, izvozimo puno sirovina, što nije dobro jer nema investicija. S druge strane javna poduzeća nisu investitori, nema u HEP-u, INA-i i vodoprivredi ulaganja. Najveća ulaganja su u turizam.
Jeste li vidjeli natječaj za sredstva iz EU fondova koji je trajao 35 sekundi po principu – tko najbrži, njegova djevojka?
To je destimulativno za naše gospodarstvenike, našu intelektualnu elitu, da baš znanje i kvaliteta projekta nisu potrebni. Potrebni su brzina i sprega da bi dobili sredstva. Umjesto da je kriterij kvaliteta projekta, broj zaposlenih. Ne može jedini kriterij biti brzina.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
