Josipović u Novom danu o BiH i Danu neovisnosti

Bivši hrvatski predsjednik i predsjednik stranke Naprijed Hrvatska Ivo Josipović u Novom danu govorio je o Danu neovisnosti, izborima u BiH i drugim aktualnim političkim temama.

Na početku je čestitao Dan neovisnosti. “Riječ je o velikom datumu dana neovisnosti i treba ga se posebno sjetiti”.

Nakon što su objavljeni rezultati i kada je bilo jasno da će Željko Komšić biti predstavnik Hrvata u Predsjedništvu BiH, bivši hrvatski član u Predsjedništvu BiH Dragan Čović je rekao da BiH čeka neviđena kriza. Prijeti li sada kriza, čak i ustavna, u BiH?

Apsolutno. Postoje mehanizmi s kojima kriza može biti generirana. Čini mi se da je, između ostalog, rezultat izbora, koji očito Hrvatima nije drag, i rezultat politike koja je otišla tamo gdje nije trebala. MIslim da je trebalo, kao što je jedno vrijeme i radio HDZ BiH, naglasak držati na europskim temama i profilirati hrvatski korpus kao najvažniji proeuropski faktor, a otišlo se u nacionalističko prepucavanje i ovo je posljedica. Motivirano je bošnjačko biračko tijelo da glasa ne za Bošnjaka nego za hrvatskog predstavnika i rezultat je takav kakav je. Izborni sustav, nažalost, pomaže takav način, no ovo su legalni rezultati izbora i tome se treba prilagoditi. Treba okrenuti novu stranicu i formirati neku novu politiku jer ova neće dati rezultat.

Što će se događati u BiH?

Možemo očekivati, kako je najavio Čović, blokade u parlamentima različitih razina i dogodit će se da će se hrvatska politika povezati još više sa Dodikom i RS.

Na koji način?

U prvom redu interesno. Pri donošenju odluka u Predsjedništvu će očekivati od Dodika da podržava ono što hrvatski političari artikuliraju kao hrvatsku politiku.

Zašto je bilo važno Dodiku ući u Predsjedništvo BiH, zemlje koju realno RS i Dodik ne priznaju?

To je politička pozicija s koje se može utjecati na globalnu politiku. Ono što bi bilo najgore bilo da u BiH dože do novog kruga nestabilnosti i blokada jer je to najgore i za BiH, ali i za susjede i regiju.

Što znači Dodikova najava da će staviti Republiku Srpsku prije svega i da će na stol staviti već dogovorene stvari u BiH?

Dodik će nastaviti sa političkom idejom o praktično odvajanju RS od BiH, odnosno na formalnom ostanku, ali na potpunoj separaciji i zasigurno će tome imati otpor međunarodne zajednice. Hrvatska ne bi trebala otići na tanki led i voditi bilo kakvu vanjsku politiku politiku koja bi išla u prilog dezintegracije BiH. Samo BiH koja je stabilna i mirna i koja funkcionira, koliko je moguće u ovakvim oklonostima, jest jamstvo mira i stabilnosti.

Je li premijer Plenković trebao otići u BiH prije izbora i dati snažnu podršku Čoviću? Kakva će sada biti pozicija hrvatske politike?

Sve su to potezi koji daju kontraefekte. Naravno da su odmah pali prigovori da se Hrvatska miješa u unutarnji izborni proces u BiH i na tome je Komšić gradio svoju strategiju na čvrstoj osudi Hrvatske, isticao je poteze prije svega predsjednice, a onda i Vlade. Prije svega, Hrvatska treba imati drugačiji gard prema BiH, i nikako ne smije pokazivati ambicije, a ni činiti nešto što bi se moglo činiti kao narušavanje suverenosti BiH. To se uvijek u povijesti vratilo kao bumerang.

Kolinda Grabar Kitarović oštro je kritizirala stanje u BiH i najavljivala mogućnost ozbiljne krize. Kakvi su kapaciteti hrvatske politike kada je riječ o predsjednici Republike?

Oni nisu veliki i predsjednica je jako griješila kada je ulazila u raspravu o unutarnjim pitanjima BiH. Mislim da odlazak u odlazak u Tursku, gdje je čak i sama kroz medije gurala da ona od predsjednika Erdogana traži ovo ili ono, je bio potpuno pogrešan potez. Kako bi se mi osjećali da Vučić od Njemačke traži promjenu hrvatskog zakonodavstva. Tematika nije nelegitimna, ali ne za ovaj tip rasprave. Morala je znati da će takvim nastupima ozbiljno iritirati mnoge političke faktore u BiH, a bespotrebno. Rezultat nije napravila i neće ga napraviti jer nemamo instrumentarije za takvo što. Puno suptiliniji rad na formiranju dobrih odnosa i pomaganja susjedima pa indirektno i na nekim unutarnjim promjenama koje su nužne da bi svi bili zadovoljni bi bilo puno mudrije nego ovo što se radilo u zadnje vrijeme.

Kakvi bi bili rezultati politike u kojoj bi Dodik zastupao odvajanje RS od BiH, a hrvatska politika zastupala treći entitet kao budućnost BiH?

To bi generiralo krizu, a već sad je permanentna kriza u BiH. Hrvatsko za to ne bi našla podršku u međunarodnim faktorima, ni u EU ni u SAD-u. Vjerojatno bi to ozbiljno pogoršalo vanjsko-politički položaj Hrvatske.

Danas Hrvatska obilježava Dan neovisnosti, putovali se do našeg studija, vidi li se to na ulicama?

Ne. Ima tek tu i tamo poneka zastava. Rekao bih da je ovaj važan dan u hrvatskoj povijesti na neki način zaboravljen. Možda u Hrvatskoj građani nisu imali veliku sklonost obilježavanju povijesnih datuma. Danas mi se čini da je posebno vidljiva jedna ravnodušnost.

Što za Hrvatsku znači 27 godina neovisnosti i koliko je u tom razdoblju postignuto rezultata?

Hrvatska je u vrlo kratkom vremenu afirmirala neovisnost, izašla kao pobjednica iz nametnutog rata i u kojem je krenula iz vrlo inferiorne pozicije, kada govorimo o vojnim sredstvima i sredstvima za obranu, postala je relativno brzo članica svim nama važnih asocijacija. Možda je nešto dulje trajao put u EU. No, mislim da cijena koju smo za to dobili bila isplativa i mislim da Hrvatska u postpku pregovaranja postala i bolja država i društvo. No, nakon što smo ušli u EU, već 2014. i 2015., kao da krećemo od filozofije “sad nam nitko ništa ne može” i nismo iskoristili vrijeme pa ni za uzimanje onih europskih novaca koji su nam stajali na raspolaganju. Propustili smo nastaviti s reformama, a u nekim aspektima imamo i svojevrsnu društvenu regresiju. Borba protiv korupcije je zamrla, barem u onom najvažnijem suštinskom aspektu, čini mi se da je danas puno vidljivija nego prije pet-šest godina. Gospodarstvo daje neke znakove života u smislu povećanja BDP-a i smanjenja vanjskog duga, ali nismo napravili rezultat kakav se očekivao i kakav bi trebao biti. Imamo depopulaciju i nastavak sljepila u odnosu na potrebne reforme. Ako itko misli da će Hrvatska velikim koracima krenuti u gospodarski razvoj uz ovu strukturur države, uz ovoliko jedinica lokalne samouprave, s toliko nefunkcionalnom urpavom, s problemima u pravosuđu, koje je po iskazima mnogih možda i glavna kočnica gospodarskog razvoja, onda se grdno vara. Mislim da Hrvatska čeka neku politiku koja će imati snage okrenuti stranicu jer ovo sada ne izgleda dobro.

U predloženim promjenama izbornog zakonodavstva, koji su dio prijedloga za referendum, spominje se i mogućnost da se predstavnicima manjina onemogući da sudjeluju u glasanju o sastavu Vlade i proračunu, što mislite o tom rješenju?

Ne mislim da je to dobro. Hrvatska je uspostavila mogućnost političkog organiziranja, djelovanja i utjecaja manjina na politiku, i ne mislim da bi bilo mudro od toga odustati. Sustav mijenjati i narušavati pozitivnu tekovinu, mogućnost manjina da sudjeluju u upravljanju državom i da se ne osjećaju bačeni u zapećak, to osobno ne bih mijenjao.

Priprema se obilježavanje Dana sjećanja u Vukovaru. I sami ste bili u poziciji blokiranja kolone u Vukovaru. Treba li ove godine Milorad Pupovac biti u koloni?

Apsolutno mislim da treba. Ja sam, dok sam bio predsjednik, inzistirao i da predstavnici srpske zajednice budu i na obilježavanju Oluje, ali sam tražio i da se Oluja drugačije obilježava. Tada sam u jednom govoru rekao da je jasno da je Hrvatska pobjedila u rati i da sada treba pobjediti u miru misleći pod tim da Hrvatska mora osigurati da se i naši sugrađani srpske nacionalnosti osjećaju kao u svom domu jer Hrvatska je i njihov dom i da se treba sjetiti i nevinih žrtava sa srpske strane kojih je bilo poprilično. Integrativno obilježavanje Oluje koja slavi hrvatsku pobjedu i slobodu, ali se sjeća svih žrtava je nešto što je pretpostavka i neke normalizacije međunacionalnih odnosa u Hrvatskoj, ali i globalne politike. Ranijih godina sam molio predstavnike srpske zajednice da dođu, neki su se i odazvali, ali onaj dio politike srpske zajednice koji je najvidljiviji nije smatrao potrebnim da se uključi u taj projekt. Za dobar odnos je prije svega odgovorna većinska hrvatska zajednica, ali svoj dio odgovornosti nose i manjinske zajednice i tu treba zajednički napor da ova osjetljiva pitanja pomaknemo s mrtve točke i da proslava Oluje i pobjede ne bude mjesto dijeljenja građana, nego da pokušamo napraviti da se hrvatska sloboda prepozna kao zajednička sloboda.

Vidite li pozadinu prosvjeda koji se priprema 13. listopada u Vukovaru?

Sasvim sigurno. Kada govorimo prvo o odgovornosti za ratne zločine, onda nesumljivo bi svi željeli da su tijela progona efikasnija, posebno kada je riječ o zločinima koji su počinjeni od strane agresora, neki put DORH i policija imaju vezane ruke jer počinitelji nisu dostupni ili su svjedoci pobijeni. Često ima problema objektivne prirode. No, imamo i zločina prema Srbima koji nisu nikada ozbiljno otvoreni.

Mislim da prosvjed u Vukovaru prije svega ima za cilj unutarstanačke odnose u HDZ-u. Mislim da tu postoji onaj nevidljivi faktor organizacije za koji je pitanje koliko ima legitimitet. Isto kao i onaj skup u Vukovaru. To je bio jasan primjer djelovanja paraobavještajnog pozemlja gdje je kraj zdravih očiju, legalnog i legitimnog sustava, organizirna masovna akcija. Tada je trebalo odlučno djelovati, predlagao sam premijeru određene kadrovske promjene, ali nije bilo odjeka.

Je li ova afera koju pratimo ovih dana rezultat djelovanja paraobavještajnog podzemlja?

Moguće je. Evo sada su se pojavili neki spisi na sudu, ali nakon što je bila velika tarapana. Neobično je da su spisi nestali i iz DORH-a i iz policije i to bi ozbiljno trebalo istražiti. Podsjetit ću da je paraobavještajno podzemlje je znalo vrlo često montirati razne teme. Sjetit ćete se, u predsjedničkoj kampanji, kada su krivotvorili stranicu američkih novina na kojoj su kao Amerikanci govorili o događajima iz 2. svjetskog rata, kako bi mene difamirali kroz moju obitelj. Što nije imalo veze s realnošću, no bili su vrlo efikasni. Pitanje je otkud novci i kome služe takve nevidljive organizacije. Nije primjereno da u demokratskom društvu imate takav obilik djelovanja koji djeluje suprotno demokraciji. I na izborima u BiH smo imali fantomsku organizaciju koja je prikupljala podatke o građanima i zapravo djelovala na njih u smislu angažiranja na izborima.

Te 2011. je postojala istaga koja nije dovršena, zašto?

Teško je reći, očito je bilo riječ o strahu nekih sudionika koji su bili javno izložene osobe da će se govoriti o tome lancu kao mušterije i ne znam kojoj sve ulozi i vjerojatno je to potaklo neke da počnu zataškavati taj spis.

Je li moguće, kao što to tvrdi Anto Nobilo, da je spis nestao i da su stvari zataškane upravo zbog toga, a ne zbog same uloge Milijana Brkića kao tadašnjeg zamjenika ravnatelja policije, nego interesa da se ne saznaju imena iz javnog života?

Mislim da je to glavni razlog. Samo je pitanje da li je i tko je, je li Brkić ili netko iz njegovog sazviježđa, sudjelovao u tome. Prilično je očito da je to bio glavni razlog zataškavanja. Premalo znam da bi se govorilo o ulozi Brkića ili nekog trećeg.