Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava tijekom subotnjeg prosvjeda protiv šutnje hrvatskih institucija o ratnim zločinima tijekom Domovinskog rata, pročitao je ulomke iz knjige Vladimira Šeksa, na što su okupljeni počeli zviždati, a čuo se i povik 'Udbaš!' HDZ-ov veteran smatra da je Penava napravio grešku u koracima, gaf štoviše.
VEZANE VIJESTI
Šeks, koji se u vrhu hrvatske politike nalazi od formiranja hrvatske države, navodi da je Penava pročitao dio u kojem on piše kako je kao predsjednik Regionalnog kriznog štaba istočne Slavonije sudjelovao u razmjeni zarobljenika 15. kolovoza 1991. godine, kada je za dvojicu kazao da ne mogu sudjelovati u razmjeni.
”Jedan je Ilija Torbica, koji je iz zasjede pucao na policijsku patrolu u Sotinu te teško ranio policajca, i drugi je Slobodan Jurišić, koji je u Vukovaru ubio dvojicu mladih hrvatskih gardista”, naveo je Šeks u razgovoru za tportal. No nakon što je on otklonio mogućnost da spomenuta dvojica sudjeluju u razmjeni intervenirala je Savezna komisija za razmjenu iz Beograda. Na njihov protest je tadašnjem premijeru Franji Greguriću kazao: ‘Ova dvojica nikako ne smiju u razmjenu, to su ubojice’.
”Nakon toga mi je završio mandat predsjednika Kriznog štaba, a dva dana kasnije saznao sam da je ovu dvojicu hrvatska Vlada pod pritiskom Savezne komisije ipak pustila”, prisjetio se Šeks, koji je, tvrdi, odmah reagirao kod premijera Gregurića, a on mu je rekao da je za to bio zadužen ministar Živko Juzbašić.
”Dakle, Penava je htio izvadcima iz moje knjige pokazati kako sam se tada, 1991. godine, protivio tome da se puštaju ratni zločinci, već sam htio da se procesuiraju’, objašnjava Šeks koji su prema njegovu mišljenju bili Penavini motivi da se dohvati njegove knjige. Međutim, Šeks smatra da je pri tome Penava napravio i gaf.
‘Prvo je pročitao moje ime, a onda je jasno da je jedna skupina, koja nije uperena protiv moga imena, nego zato što sam ja istaknuti HDZ-ovac, orkestrirano počela zviždati i fućkati. Nakon toga je Penava pročitao izvatke i onda je nastala tišina, shvatili su o čemu se radi. To je cijela priča”, razvoj je događaja kako ga vidi Šeks.
U javnosti se, pak, spekulira da je Šeksovo ime isplivalo na prosvjedu kako bi se indirektno udarilo na predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, a upravo zato što se Šeks svesrdno zalagao za njegov dolazak na čelo HDZ-a, shodno tome nakon pobjede na izborima i na čelo hrvatske Vlade. Naime, neki smatraju da je skup organiziran kako bi se potkopala vlada Andreja Plenkovića jer nije dovoljno desno i navodno se radi o obračunu dviju frakcija HDZ-a, a iza one desne i prosvjeda stoji zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić.
”Na tom prosvjedu u Vukovaru bilo je najmanje Vukovaraca. Možda je 10 posto bilo Vukovaraca. Ovi koji su fućkali i zviždali imali su druge namjere – politički naškoditi premijeru Vlade Andreju Plenkoviću”, odvratio je Šeks na pitanje smatra li da su mu zvižduci bili upućeni zato što je politički blizak s Plenkovićem. On drži kako bi fućkanje krenulo da je Penava spomenuo ime bilo kojeg HDZ-ovca, podsjetivši i da je on počasni građanin Vukovara, u kojem je ratovao, organizirao pomoć i donosio oružje.
U cijeloj priči oko nezadovoljstva branitelja i žrtava rata na udaru je i Zakon o općem oprostu (aboliciji), za koji se sve glasnije čuje da bi ga se trebalo mijenjati jer je omogućio to da se zločinci nesmetano šeću Hrvatskom. Svjedoci vremena, od kojih je jedan i Šeks, otvoreno priznaju da je pod pritiskom međunarodne zajednice odbačeno dosta optužnica protiv pobunjenih Srba. Šeks navodi da je posebno snažan pritisak međunarodne zajednice dolazio iz Vijeća sigurnosti, kao i od američkog generala Jacquesa Kleina, tada upravitelja prijelazne uprave u hrvatskom Podunavlju.
Da bi došlo do mirne reintegracije, kaže Šeks, trebalo je reducirati broj onih koji su bili optuženi za ratne zločine. Određeni broj ih je, navodi, trebalo prebaciti u oružanu pobunu da bi preko Zakona o oprostu bili pušteni. ”Argumenti su bili – ako pokušate ići ratom, udarit ćemo vam sankcije, a možda ćemo i vojno intervenirati. Dakle, nikako nismo smjeli ići ratom, a kako je Podunavlje na granici sa Srbijom, pretpostavljalo se da bi vojna akcija prouzročila više žrtava nego u cijelom Domovinskom ratu do tada, i s jedne i s druge strane, posebno s hrvatske strane”, objašnjava Šeks.
“Hrvatskom državnom vodstvu stavljena je dilema – ili ćete rat, ili ćete ići u mirnu reintegraciju i pristati da dođe do velike abolicije, odnosno oprosta”, objašnjava Šeks i dodaje da je za glavne zločince bilo previđeno da im se sudi u Haagu dok bi Hrvatska mogla goniti lokalne glavne šefove, a ostali su morali ići u aboliciju.
”To je bila cijena toga da Hrvatska postane teritorijalno cjelovita i da se izbjegnu ogromne žrtve. To je bilo u najvećem interesu Hrvatske i hrvatskog naroda te svih građana Hrvatske, i Srba također, zato da ne dođe do velikih ljudskih žrtava. Oni koji danas optužuju i predsjednika Franju Tuđmana i tadašnju politiku ništa ne znaju i ništa ne razumiju”, zaključio je u razgovoru za tportal Vladimir Šeks.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter|Facebook | Instagram.
