Ministarstvo energetike pod Tomislavom Ćorićem radi na izmjenama Zakona o tržištu toplinske energije. Najveća je novost to što će građani biti obavezni u svoje stanove uvesti razdjelnike topline, koji su, kao što su brojne studije pokazale, donijeli više štete nego koristi. Zasad traje moratorij na njihovu ugradnju, koji to uopće nije, a ponovnom o
Zasad traje moratorij na njihovu ugradnju, koji to uopće nije, a ponovnom obveznom ugradnjom razdjelnika ide se na ruku samo tvrtkama koje ih prodaju i ugrađuju, kazala je za tportalLjiljana Mrkonjić, predsjednica Udruge za zaštitu potrošača – razdjelnici topline
Građani uopće ne znaju što je razdjelnik, ustvrdila je te pojasnila: ‘Razdjelnik, prvo i osnovno, nije mjerni instrument. On ne može mjeriti potrošnju toplinske energije i nema nikakve sličnosti s instrumentom koji to radi i koji se zove kalorimetar. On je po zakonu iz 2005. bio obavezan za ugradnju u sve kotlovnice, a nije svuda ugrađen, iako objektivno mjeri potrošnju u kilovatsatima.
Razdjelnici su potpuno beskorisni i štetni. No prilikom njihove ugradnje nije bilo baš sve posve beskorisno jer je ugrađen i određeni broj termoventila na radijatorima, koji su korisni. Ti ventili nastavljaju štedjeti u zgradama koje su već izbacile razdjelnike. Ljude se sada plaši kaznama koje će platiti ako ne ugrade razdjelnike iako zakonodavcu nikada nije bila namjera bilo koga kažnjavati’, kaže Mrkonjić.
Ilustrira da su u dvije najhladnije zemlje Europske unije, Švedskoj i Finskoj, razdjelnici, ali i kalorimetri, zabranjeni. Zašto?
‘Zato što vas razdjelnik psihološkim pritiskom sili da štedite iako on ništa ne mjeri. On upozorava da možete dobiti nemogući račun. To je isto kao što nas se plašilo redukcijama struje’, rekla je.
Podsjeća nas i da gotovo 90 posto toplinske energije stanovi koji imaju po jedan vanjski zid i koji su manji od 60 kvadrata dobivaju od susjednih stanova.
Do 40 posto takvih stanova grije se ‘na susjede’. U tim zgradama, u kojima živimo, izolacija je postavljena samo izvana. To je napravljeno da gradnja bude jeftinija i da grijanje bude jeftinije, tj. da se toplina neometano širi kroz zgradu. Takvo grijanje troši upola manje energije i zato Šveđani i Finci neće ni čuti za razdjelnike. Kada je vani minus pet stupnjeva Celzijusa, u prosječnom stanu, kada se susjedi razumno griju, može se postići temperatura od 18 stupnjeva Celzijusa, dok se još pet-šest stupnjeva ‘dogrije’ vlastitim radijatorima. Ali kada svi ugrade razdjelnike, kreće spirala smanjivanja grijanja, zbog čega se svi smrzavaju, prestaje grijanje susjednih stanova i zapravo se troši više energije, što vodi do razbacivanja novca’, kaže naša sugovornica tportala.
Iznosi i primjer iz Francuske, u kojoj je vlada pokušala uvesti razdjelnike u zgrade s najlošijom energetskom efikasnošću. Stanari tih zgrada naručili su studiju od tamošnjeg energetskog instituta kako bi istražili tehnička svojstva razdjelnika. Studija je pokazala da su oni vrlo manjkavi: greške koje su razdjelnici radili i koje se međusobno multipliciraju dosezale su i nekoliko desetaka posto.
