U Novom danu gostovala je Jasna Pipunić iz Sindikata naftnog gospodarstva.
Što je istina o namjerama MOL-a kad je riječ o rafinerijskom biznisu u Hrvatskoj?
“Najveća briga svih radnika Ine je hoće li se u Hrvatskoj očuvati rafinerijska prerada u cjelini. S tim živimo posljednjih 10 godina. Ono što svi mi radnici mrzimo čuti je kad nas se uspoređuje s tržištem. Uvjeti su se očito promijenili, suvlasnici su se dogovorili da je nužna investicija u Rijeku, to je 4 milijarde kuna i da se u Sisku ne mogu zatvoriti radna mjesta i postoje sad već konkretni projekti na kojima bi ljudi mogli raditi.”
Rafinerija u Sisku je nekad bila strateška firma za Vladu, a sada nije političko pitanje nego pitanje biznisa?
“Do sada je koncepcija bila – ajmo zatvoriti Sisak, otpustiti ljude – pa koga ćemo trebati, trebat ćemo. Ovo je sad konačno nešto drugo. Ipak je došlo do toga da ljudi ne mogu ostati bez posla, bez obzira na dogovore suvlasnika. U sindikatu se očekujemo posvetiti pregovorima, razgovorima o prekvalifikaciji, doškolovanju, nedostaje ljudi u Ini.”
Ako se planira prenamjena, tko će financirati prenamjenu poslovanja?
“Dobili smo odgovor da će to, kao i investiciju u Rijeci, 4 milijarde, financirati Ina – već dugo čujemo da je Ina vrlo nisko zadužena i sposobna za investiranje. Kapitalna ulaganja za ovu godinu su predviđena više od 2,8 milijardi kuna, od toga većina u Hrvatskoj, to podrazumijeva da se iduće godine donese odluka o investiciji u Rijeku koja iznosi daljnjih od 4 milijarde kuna.”
Dakle, namjerava se financirati kreditima? Tko će otplaćivati kredite?
“Ina. Vidjeli ste u medijima da je ina potpisala još jedan kredit. Naše informacije su – investicije idu, Ina je stabilna da može financirati sve skupa, Ina ima stabilnu financijsku politiku.”
Kako to izgleda iz perspektive radničkih plaća?
“Jedna je stvar prosjek – prosjek plaća u Ini nije loš, bruto prosječna plaća je 10 tisuća kuna. Ali nama je veliki problem što se naše plaće uspoređuju s tržištem i onda poslodavac uvijek gleda kojih radnih mjesta nedostaje, a tamo gdje nema konkurencije kao što je istraživanje i proizvodnja nafte i plina, teško možemo ispregovarati nešto. Za ovu godinu smo uspjeli za dodatnih 1000 kuna linearno podići primanja i do 31. ožujka za još tisuću.”
Koliku sad, primjerice, radnik u rafineriji Sisak ima plaću?
“Nekada je radnik srednje stručne spreme koji radi u prvoj smjeni bio na prosjeku ine, danas to nije tako. Danas je neto plaća tog radnika nekih 6 tisuća kuna. Ali ako je prosječna plaća u Hrvatskoj 6 i pol tisuća kuna, onda smatramo da za naše radnike to nije dovoljno.”
Kako radnici i sindikat Ine gladaju na obećanje od prije dvije godine o vraćanju Ine u hrvatsko vlasništvo?
“Kada je to objavljeno, prvo je bilo veliko oduševljenje. Ali onda se pokazalo – ako Vlada namjerava otkupiti Inu, dapače, ali kako će s Inom upravljati i kako će se Ina razvijati. To i dan danas brine radnike. Obratili smo se premijeru Plenkoviću sa zahtjevom za održavanje sastanka kako bismo sakupili informacije.”
VEZANE VIJESTI
Kako vidite budućnost Ine?
“Najprofitabilniji segment naš je istraživanje i proizvodnja nafte i plina. Ulaganja su godinama bila na razini – ajmo samo raditi, niije bilo novih investicija. Planiraju se investicije u istraživanje i proizvodnju, jer bez toga ne može. Vjerujemo da će se Ina javiti za ovaj natječaj za koncesije, najbolje je da se radi u Hrvatskoj, jer tu mogu raditi naši ljudi.”
Za što će biti raspisane te koncesije?
“Mi bismo htjeli da to bude i za Jadran, jer naša platforma još uvijek stoji u Uljaniku, ali prvenstveno će biti za kopno. Ali to je dugoročni proces, nije to sad – uzeli smo koncesiju i sutra puštamo polje u proizvodnju.”
Poruka na sastanku sindikata i nove uprave?
“Bila je vrlo jasna. Uprava je obavijestila da ima strategiju, a s naše pozicije su važne invesicije – moramo zadržati radna mjesta. Jedan od projekata je bio rafinerija, a za koju mislimo da bi bila nužna, ne samo za Inu nego i za državu.”
#related-news_0
Mnogi upozoravaju da je to samo obećanje, da nema obaveze?
“Istina je da je radnicima Ine dano više obećanja. Naravno da ljudi više ničemu ne vjeruju. Nakon 10 godina još nemamo odluku o Rijecu. Suvlasnici su postavili novi terminski plan i novi smjer podrazumijeva i to. Ne bude li to tako, nitko od nas neće mirno sjediti. Na oprezu smo, nismo se opustili. Ali to je sad jedan sveobuhvatni plan.”
Bi li za Inu bilo bolje da ostane u zajedništvu s Mađarima ili je realno razmišljati o povratku Ine u hrvatsko vlasništvo?
“Ključ je u energetskoj strategiji koju bi država trebala imati da bi znala što sve skupa želi. Želimo li Inu koja će se razvijati, koja će poslovati tržišno? Kroz strategiju koju još uvijek nemamo, bilo bi jasnije što bi za inu bilo bolje.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram
