U svijetu je 2017. godine živjelo 45,8 milijuna robova, što je po broju stanovnika ekvivalent zemlji veličine Argentine. Podaci fondacije Walk Free govore da je u Hrvatskoj bilo 17.100 robova

Krajem prošle godine Hina i Thomson Reuters Foundation donijeli su izvještaj o nasilju koje je pretrpjelo 50-ak radnika spašenih s farme đumbira u južnoj Indiji. To je potaknulo pozive vlastima širom zemlje da pojačaju napore u 2019. i okončaju moderno ropstvo. Indija je prisilni rad zabranila 1976. godine, ali beskrupulozni poslodavci nastavljaju varati ljude ne dajući im plaću da otplate dugove. Riječ je o groznoj praksi koja ih godinama ili čak desetljećima može držati u klopci. Oni se često suočavaju sa zlostavljanjem, no činjenice o nezamislivom nasilju nad ljudima spašenim s farme đumbira u državi Karnataka osobito su šokantni, piše Novi list.

Prema riječima Mary Prathima iz dobrotvorne organizacije Međunarodna misija pravde, svih ovih godina obično bi naišli na slučajeve da u velikoj skupini bude nekoliko ljudi koji su pretrpjeli tjelesno kažnjavanje, a ostali su radili previše sati u danu. No sada je svatko, uključujući djecu koja su opisala »manje štapove« kojima su ih tukli, brutalno zlostavljan. Radnici su bili tri godine zatočeni na farmama đumbira, radili su bez plaće, tukli su ih konjskim bičevima, a preko noći su ih zaključavali te nisu mogli na zahod. Budu li njihovi zlostavljači dovedeni pred sud, to će biti iznimka – čak i veća ako budu osuđeni.

Aktivisti za ljudska prava pozvali su indijsku vladu da istraži koliko je ljudi zatočeno na prisilnom radu diljem zemlje i da poduzme oštre mjere. Prema popisu stanovništva iz 2011. u Indiji je registrirano više od 135.000 prisilnih radnika. Međutim, australska dobrotvorna organizacija Walk Free Foundation u svojem svjetskom indeksu ropstva 2018. navodi da ih je 8 milijuna. Od više od 8.000 slučajeva krijumčarenja ljudima, policija je 2016. sudu prijavila manje od polovice. Od onih kojima se sudilo, osuđeno je samo 28 posto. Poslodavci se zbog nekažnjivosti ne zabrinjavaju hoće li biti uhvaćeni, čak i ako zlostavljaju radnike robove. Prema nedavnim istraživanjima, najmanje 30 posto radnika koji u državama Karnataki i Tamil Nadu rade u ciglanama, na ribogojilištima i u kamenolomima ropski su radnici.

Moderno ropstvo nije prisutno samo u Indiji. Indeks globalnog ropstva (Global Slavery Index) jedinstveni je izvještaj Walk Free fondacije, organizacije za zaštitu ljudskih prava koja donosi pregled zastupljenosti modernog ropstva u 167 zemalja svijeta. Deset zemalja s najvećim postotkom stanovništva u modernom ropstvu su Mauritanija, Uzbekistan, Haiti, Katar, Indija, Pakistan, Demokratska Republika Kongo, Sudan, Sirija i Centralnoafrička Republika. Najbolje rangirane, odnosno zemlje u kojima je moderno ropstvo najmanje zastupljeno, su Island, Irska, Luksemburg, Novi Zeland i Norveška. Zemlje Balkana su negdje u sredini.

Prema podacima fondacije Walk Free iz 2017. godine, tada je u svijetu živjelo 45,8 milijuna robova. Odnosno cijela jedna zemlja veličine Argentine koja ima 43,3 milijuna stanovnika. Podaci fondacije Walk Free govore da je u Hrvatskoj bilo 17.100 robova, što čini 0,4 posto hrvatskog stanovništva. U tu brojku hrvatskih modernih robova spadaju uglavnom maloljetnici koje se prisiljava na prostituciju, krađu ili razne druge kriminalne radnje u korist odraslih te neplaćeni rad. Uz navedene kategorije u moderno ropstvo spadaju i rad zbog otplate dugova, prisilni i maloljetnički brakovi, pretvaranje djece u vojnike, dječji rad…

Postoje različite terminologije da bi se opisali moderni oblici ropstva – one uključuju i klasično značenje ropstva, ali i novije koncepte, kao što su trgovina ljudima, prisilni rad, robovanje dugovima, prisilni i servilni brakovi, kao i prodaja i iskorištavanja djece. Termin modernog ropstva najviše se odnosi na pojavu kad jedna osoba posjeduje i upravlja drugom tako da je značajno liši njenih individualnih sloboda, s namjerom eksploatacije te osobe iskorištavanjem, upravljanjem, profitom, transferom ili uklanjanjem.

Prošle godine Vijeće Europe objavilo je da je prisilni rad u porastu širom Europe i pretekao je seksualno iskorištavanje kao dominantan oblik modernog ropstva u nekoliko zemalja, među kojima su Velika Britanija, Belgija i Portugal. No nastojanja da se toj praksi, osobito raširenoj u sektorima kao što su poljoprivreda i građevinarstvo, stane na kraj, otežavaju izostanak kaznenog progona i sudskih presuda, ograničeni zakoni o radu i inspekcije te strah samih žrtava. Kako je istaknula Siobhan Mullally, voditeljica skupine Vijeća Europe za borbu protiv modernog ropstva, sve veći broj ljudi u Europi prisiljen je raditi u užasnim uvjetima, unutar i izvan nacionalnih granica. Dodala je i da države Europe moraju usko surađivati s nevladinim organizacijama, sindikatima i privatnim sektorom kako bi pomogle da se zaustavi iskorištavanje i zlostavljanje.

Većina žrtava prisilnog rada u Europi su muškarci koji rade u sektorima kao što su ribarstvo i proizvodnja, dok žene obično budu zatočene u izoliranim sredinama kao što su rad u kućanstvima ili njegovanje bolesnih i starijih. Žrtve često oklijevaju zatražiti pomoć jer ovise o svojim izrabljivačima u smislu rada, hrane i smještaja ili se boje deportacije i odmazde ako progovore. Vijeće Europe navodi da europske zakone protiv trgovine ljudima trebaju poduprijeti snažniji zakoni o radu i stručni inspektori rada kako bi se obuhvatilo cijelo gospodarstvo i identificiralo žrtve.

Prema podacima Međunarodne organizacije rada i organizacije Walk Free, gotovo 25 milijuna ljudi u svijetu bilo je 2016. žrtvom prisilnog rada, bilo u tvornicama, na farmama, ribarskim brodovima, u kućanstvima ili kao seksualno roblje. Vijeće Europe promiče ljudska prava i demokraciju u 47 država članica. Njegovu pravno obvezujuću konvenciju protiv trgovine ljudima potpisale su sve europske države, osim Rusije, i ona ih obvezuje da poduzmu širok spektar mjera za sprječavanje trgovine ljudima, zaštitu žrtava i progon odgovornih, piše Novi list.