Reproter N1 televezije Hrvoje Krešić je, tijekom Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, o slobodi medija razgovarao s urednikom Wasington Posta Martinom Baronom.
Suočavate se i s nekim izazovima u SAD-u. Pomaže li totalitarnim režimima u svijetu kad vide da i u demokracijama poput SAD-a mediji imaju velikih problema?
Između predsjednika i medija?
Između ostaloga.
“Zbog predsjednikovih napada na medije u SAD-u, gdje tradicionalno imamo slobodne medije, poslan je signal ostatku svijeta da je to u redu, da svjetski lideri mogu napadati medije u svojoj zemlji, da SAD neće prosvjedovati protiv toga. Mnogi ti lideri će oponašati što se događa u SAD-u. Mnogi koriste izraz “lažne vijesti” za napad na medije. Nije da ne griješimo i da smo bezgrešni. Tko radi, taj i griješi. Ali kada kažete da širimo lažne vijesti, sugerirate da pokušavamo subverzivno djelovati na, društvo, a to nikako nije točno.”
Povučene su paralele s “Lügenpresse”, kako su nacisti zvali medije koji im se nisu sviđali.
Upravo tako! To ima lošu povijest. Loše utječe na današnjicu i mislim da nema obećavajuću budućnost u pogledu slobode govora i medija diljem svijeta, kao i u SAD-u.
Mislim da su novinarske institucije u SAD-u snažne. No u SAD-u imamo Prvi amandman Ustava koji štiti naše aktivnosti, a on (Trump) pokušava odbaciti medije kao prenositelje činjenica. Ne samo medije, nego i sve neovisne izvore informacija. Znanstvenike, povjesničare, policiju, obavještajne agencije… Sve koji mogu djelovati neovisno od predsjednika, on ih odbacuje kao prenositelje činjenica. Tvrdi da je on jedini koji može prenositi činjenice.
On je autoritet po pitanju istine, zna što je istina, a što ne?
Tako je. Barem se čini da to misli.
No bilo je nekih benefita takve situacije. Mediji se vraćaju nekim stvarima koje su nekoć radili. Odustaju od izvora iz redova vlasti i sami traže i istražuju činjenice. Je li to istina?
To smo i prije radili, ali sada smo još odlučniji.
Jesu li mediji u 90-ima i početkom 2000-ih previše ovisili o izvorima iz vlasti?
Vjerojatno.
Surađivali su.
Mislim da mi nismo, ali bilo je previše primjera kad se to dogodilo. Novinari u SAD-u danas toliko malo vjeruju u točnost informacija iz Bijele kuće i administracije pa se dodatno trude da prikupe informacije iz drugih izvora. Mislim da su to činili i u prošlosti, ali sada to čine s još većom odlučnošću.
Pomaže li to s publikom?
Mislim da pomaže. To je dobra disciplina za sve koji se bave novinarstvom. Trebali bismo biti potpuno neovisni od vlasti. Cijela koncept medija u SAD-u temelji se na neovisnosti od vlasti. To je i bila poanta Prvog amandmana. James Madison, jedan od osnivača zemlje, napisao je da je svrha Prvog amandmana pod povećalo staviti javne osobe i mjere. Javne osobe su ljudi na vlasti, a mjere su njihove politike. To je bio naš posao! Posao novinara je pozivati vlast na odgovornost!
Mislite li da su ljudi u SAD-u i dalje podijeljeni po pitanju velikih medija? Vraćaju li mediji povjerenje nakon dvije godine mandata predsjednika Trumpa? Ili je situacija i dalje vrlo polarizirana?
Nema sumnje da je vrlo polarizirana. Popularnost medija u javnosti i povjerenje su izgubljeni. U padu su već dugo vremena, puno prije nego što je Trump postao predsjednik. A to se posebice dogodilo tijekom dvije godine njegove kampanje. Ali začudo, otkako je postao predsjednik, povjerenje u medije je opet počelo rasti. I raslo je u zadnjih godinu dana.
Povjerenje varira ovisno o vašem političkom opredjeljenju. Republikanci imaju malo povjerenja u medije, jedva da se poboljšalo. No među demokratima povjerenje u medije naglo je poraslo. A povjerenje u neovisne medije značajno je poraslo. Dakle, situacija je veoma polarizirana, ali općenito je povjerenje u medije opet u porastu.
Cijeli razgovor s Martinom Baronom pogledajte u videu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter|Facebook | Instagram.
