Gost Intervjua tjedna Točke na tjedan bio je liječnik Zoran Bahtijarević.
Bit ćete na listi Amsterdamske koalicije na izborima za Europski parlament. Mnogi bi rekli da još jedan dobar liječnik odlazi u političare. Često se kaže – dobar liječnik, loš političar.
“Ne mora to nužno biti loša vijest, ja ću nastojati svojim djelovanjem da bude suprotno. Puno puta sam čuo tu sintagmu no ne bih se složio u potpunosi. Imamo krasnih primjera iz povijesti, tu je svakako Andrija Štampar. Svako bavljanje javnim zdravstvom je zapravo politika. U novijoj povijesti nažalost imamo drugačijih ptimjera. Teško je biti u cipelama onog koji upravlja zdravstvenim sustvom, teško je jer je nered koji se stvara desetljećima velik.”
Kako je došlo do odluke da odlazite u politiku?
“Nije ona nastala preko noći. Prije nešto više od dva mjeseca pristupio mi je Krešo Beljak s timom da ja kao nestranački budem na listi. Pročitao sam, raspitao se o Amsterdamskoj koaliciji, porazgovrao s ljudima i cijela priča mi se sviđa – jačanje europskih vrijendosti u Hrvatskoj. Može se ramzišljati o mom odlasku u Europu, a može i o mojoj želji da Europu i EU vrijednosti pojačam u Hrvatskoj.”
Jeste li otišli zbog nezadovoljstva?
“To je direktno pitanje na koje ne mogu direktno odgovoriti. Naravno da čovjeku nekad dođe voda do grla, i moje su emocije tu bile podijeljene. S druge strane, mislim da je najveći grijeh grijeh nečinjenja. U poziciji sam kad mislim da mogu, bez lažne skromnosti, imam nekakav ugled i mogućnost da nešto učinim. Za sada sam odlučio da se ne želim baviti tuzemnom politikom.”
Koja su vaša politička opredjeljenja?
“Moja politička uvjerenja su baš onakvaa kakva propagira Europa, govorim o europskim vrijednostima koji mi ovdje želimo čuti – demokracija, poštivanje sloboda, onih ljudskih, i na koncu anrifašizam. Sad će antifašizam skočiti – mislim da se on kod nas pogrešno koristi i tumači, ideologijski. On to nije, one je civilizacijska tekovina. I njemački demokršćani u svojim tekovinama imaju anitfašizam. Jedino je kod nas on ideologijski. Ponosim se da dolazim iz antifašističke obitelji jer smatram da je to civilizacijska tekovina.”
Rekli ste da se mislite baviti konkretnim projektima dječje bolnice, uravnoteženog financiranja zdravstva. Kako se to po vama može bolje postići iz Bruxellesa ili Strasbourga nego Hrvatske?
“Zdravstvo je jedno od stvari koje je ostavljeno državama članicama no to ne znači da se ne može čuti, doći na javnu platformu u Europski parlament. To što je ostvljeno državama članicama ne znači da ne mogu nastupati s tih pozicija da djeca Europe jednog dana imaju istu dostupnost zdravstvu, da imaju isti tretman.
Posljednjih tjedana vidimo sve više incidenata u hrvatskim bolnicama, ambulantama. Postoje velika nervoza i napetost.
“Mislim da to nije specifičnost zdravstva, nervoza i napetost su u porastu svugdje u društvu. Iz slučaja iz klinike Fran Mihaljević, gdje su majka bolesne djece i ravnateljica izgladile stvar razgovorom, ali nakon što je sve izašlo van, bilo u medijima, na društvenim mrežama…”
Mislite da bi majka mogla doći do ravnateljice i da svega toga nije bilo?
“Siguran sam. Znam da ravnatelji naših bolnica nisu nedostupni. Mislim da općenito imamo poremećaj komunikacije. Prvo idemo na Facebook, a onda porazgovaramo. Problem napravi cijeli krug da dođe tamo gdje se trebao riješiti – na razgovor.
Napadi i incidenti se događaju i u bankama, općinama, sgudje gdje ljudi razgovaraju. Mislim da je to općenito pad ljudskih vrijednosti u društvu, nedostatak nekakvog odgoja na kojem se nekad inzistiralo.”
“S velikom većinom se slažem. Kao i o većini stvari u životu, smatram da je istina negdje na sredini. U tom smilu, naravno da ni mi nismo bezgrešni. Ne smijemo zaboraviti da hrvatski zdravstveni sustav počiva na čovjeku, a čovjek je nesavršen. A od nas se očekujemo da nemamo problema.
Sustav počiva na ljudima, a ljudi nisu savršeni. Nismo niti mi koji smo zdravstveno osoblje savršeni. Jasno je da je komunikacija osnova svakog problema, da su majka, sestra i šef odjela sjeli razgovarali, siguran sam da bi se ispričali dva dana ranije, 200.000 Facebook objava ranije.”
Dio priče je u cijelom sustava, nema dovoljno novaca, dovoljno sestara, liječnika, ima puno pacijenata koji dugo čekaju. Koliko problem komunikacije dolazi iz tih činjenica?
“Više izlazi iz neinformiranosti. Spomenuli ste liste čekanja, mnogi smatraju da je magnetna rezonanca hitan pregled. Nigdje nije hitna pretraga i drugdje se čeka, U Nizozemskoj više nego u Hrvatskoj. Slika nema jedno lice, one je prije svega problem komunikacije, odraz svega što se događa u društvu. Mi smo televizični, ove pričaju prodaju novine. Zbog toga smo došli do oportunističke medicine gdje se jedan dio pretraga radi i naručuje zato da ne bi bilo problema.”
Koliko vam u poslu smeta ‘doktor Google’?
“Puno. njegova nekritična uporaba može donijeti do vrlo pogrešnih spoznaji o bolesti i liječenju.”
Kako se s time nositi?
“Nema nekakvog recepta. Ja, kad je to doista glupost, kažem roditeljima da je to glupost pa ih uputim na one stranice gdje mogu naći pravu informaciju.”
Postoji li strukovna, cehovska arogancija kod doktora?
“Teško pitanje. Ja koji sam dio tog ceha, koji gledam kolege, ne bih rekao. Nas nitko, s druge strane nije učio komunikaciji. Kad sam bio ravnatelj sam unio komunikacijske radionice. Postoje ljudi koji su vrsni stručnjaci, a nemaju komunikaciju. Koliko znam sada imaju te predmete na studijima. Mladim kolegama mogu poručiti – slučajte te predmete, nisu bezveze.
Nemojmo odmah na internet, u novine. Danas je svakodnevna prijetnja postalo ‘ja ću vas dati u medije’ i zato imamo defenzivnu medicinu.”
Mnogi upozoravaju da unutar sustava ima liječnika koji traže mito, budu osorni. Postoji li jedna štetna solidarnost liječnika s drugim liječnicima?
“Ja sam tu malo atipičan pa sam rekao da se i mi trebamo pogledati u ogledalo. Mislim da smo sami među sobom trebali riješiti te situacije. Ja sam pokušao to jednom riješiti pa sam zato dobio onaj natips na ormariću. Doista moramo sagledati sami sebe u oči i rozgovarati među sobom, tu jest naš dio odgovornosti. Iz pozicije nekoga tko je bio rukovoditelj mogu reći da su vama ruke potpuno vezane. Vi kad ste ravnatelj niti možete zaposliti niti otpustiti bez dozvole. Opomene pred otkaz možete davati do nemila. Mene muči, nisam osoba koja naginje kažnjavanju, što nemate mogućnosti nagraditi ljude koji najviše rade. Nije tu sve baš crno-bijel. Sve da i je neki kolega koji je problematičan, za kojeg se stalno vežu problemu… Mislite da mi nemamo takve? Naravno da ih imamo, ali ako redovito dolaze na posao vi ne možete učiniti ništa. Tu se isto sustav mora promijeniti. Mislim da stvari u zdravstvu ne bi trebala odlučivati ulica.”
To ste, kad smo zadnji put razgovarali, rekli i za Spinrazu? No odlučuje li struka ili novac?
“Rekao sam da će, nažalost, medicina biti prvo mjesto na kojem će se dogoditi, ili najprije vidjeti, podjela na bogate i siromašne. To će biti sigurno jedan od mojih pravaca djelovanja, ako uđem u EP. Mislim da je to problem cijele Europe, a ne samo država članica. To je dužnost svih nas. Naletio sam na citat šefa jedne od najvećih svjetskih dječjih bolnica, Children’s Memorial Hospital u Washingtonu koji je rekao da su djeca 20 posto naše populacije, ali 100 posto naše budućnosti. U tom smjeru će ići moje djelovanje, barem ću pokušati biti glas u tom parlamentu, da kažem da se Europa mora uplitati u takve stvari.
Nema u ovom trenutku nijedne države dovoljno bogate, možda samo one koje sjede na nafti, da baš svakom pojedincu omogućiti ciljano liječenje vrlo skupom imunoterapijom.”
Mediji su zbog takve izjave razapeli ministra Kujundžića?
“Evo još jedne, sad će ispasti da ga štitim – ima kolega koji ne rade svoj posao. To je istina, to su notorna činjenica. Mogu me mediji razapeti zbog te izjave, ali to je činjenica.
Ako se vratimo struci, nisu svi kandidati za lijek, bez obzira što doktor Google kaže. Ima niz elemenata, kad kažem da nisu opće, ne mislim na novce. Što je još važnije, doslovce svaki lijek je otrov. U krivim dozama, za krivu indikaciju i tam ogdje ne pomaže nanosi veliku štetu. Ako ćemo tako, za dvije godine ćemo govoriti da smo ubili dijete jer smo dali lijek. Odluke treba donositu struka, a ne ulica jer ulica neme elemente.”
Društvene mreže u Hrvatskoj zahvaćene su pokretom protiv cijepljena. Koliki je to problem?
“Cijepljenje je jedno od najvećih tekovina ljudske civlizacije. Ja sam liječnik, razgovaram na temelju dokaza – ne postoje dokazi da je cjepivo nekom učinilo nešto loše, osim onih opisanih komplikacija kojih su svi svjesni kad lijek primaju. Cijepljenje je izliječilo i spasilo toliko ljudskih život, mnoge se bolesti smatraju iskorijenjenima.”
Vratimo se na europske iztbore, treći ste na listi.
“Sviđa mi se kod izobra za EP da i kao 12. možete ući u Parlament. Ja ću ovisiti o ljudim koji će zaokružiti ne samo listu, nego i moje prezime. Ja naravno vjerujem, ali neće mi biti žao ako ne uspijem jer sam sretan da ću nastaviti raditi posao koji obožavam, za koji sam stvoren. Drugo, drago mi je da ću u kampanji imati prilike reći stavove koji me dugo muče i koje želim iznijeti.”
Treba li hrvatska nogometna reprezentacija tražiti novog liječnika?
“Prvo skoči pa reci hop. Drugo, mislim da te dvije stvari nisu nespovije. Mislim da će to moći, naravno, kad osvojim dovoljan broj pereferencijalnih glasova. Daleko teža odluka mi je bila odluka ostavljanja nečega za što sam stvoren, što je moj poziv, ali ne bih to učinio bez dugog promišljanja. Vjerujte, nisam tu odluku donio niti lako niti olako.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook| Instagram.
