Događaji poput napada na srpske vaterpoliste u Splitu su ogledalo društva, a netrpeljivosti u regiji su produkt revizionizma prošlosti, ocijenio je povjesničar Hrvoje Klasić u Novom danu N1 Srbije.
“Takvi događaji su samo ogledalo društva i samo na konkretnji način pokazuju ono što je prisutno u društvu. Ono što se dogodilo u Splitu treba gledati i u onome što se događalo sutradan, a i danas, a to su i grafiti ustaški. Ovo treba biti povod za razgovore – zašto do toga dolazi. I važnije od toga – zašto je normalno da se jedni prema drugima ovako ponašamo. Najstrašnije je što je to postalo normalno”, kazao je Klasić.
VEZANE VIJESTI
Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam, ocijenio je da se slična situacija mogla dogoditi i u Srbiji, i da su društva dvije zemlje kao likovi u ogledalu.
“Da se pojave hrvatski igrači s dresom sa šahovnicom na Terazijama, najverojatnije bi i njih netko napao. U Kruševcu smo imali napad na dva crna nogometaša, ne vjerujem da se to slučajno dogodilo, nevolja je što se politika prelila na teren sporta”, kaže Popov.
Klasić smatra da je ta netrpeljivost produkt revizionizma prošlosti, gdje se relativiziraju ili veličaju pokreti koji su bili zločinački, a s druge strane političari nemaju viziju budućnosti, pa se vraćaju na zločine iz prošlosti.
“Političke elite nemaju šta ponuditi za budućnost i nasigurnije im je tlo u prošlosti. Ako konstantno relativizirate, negirate, veličate ustaški i četnički pokret koji su imali zločinacki odnos prema Srbima, Hrvatima, Albancima… ako dajete imena ulicama, dižete spomenike, ako osuđeni ratni zločinci postaju zvijezde, idu po Hrvatskoj i Srbiji i postaju heroji, kada takve osobe postanu normalne pa čak i patrioti, ne možete očekivati dobrosusjedski, a kamoli bratski odnos jednih prema drugima”.
Rat je završen, kaže Klasić, ali on je bio završen i 1945. i u Francukoj i Nemačkoj i u Jugoslaviji, ali su političke elite imale viziju i krenuli su naprijed, a rat nije bio dominantna tema jer su oni građanima imali što ponuditi za budućnost, a ovdje nemaju.
Klasić kaže da naše elite nisu dorasle trenutku, ali da ne bi abolirao ni građane koji su glasali za svoje predstavnike, kao ni medije jer na prste možemo nabrojati one koji smiriju tenzije i otvaraju teme.
“Imate natpise kao da će rat sutra početi. Pokazujemo se kao nezrela društva, i drugi su imali ratove i čak sa težim posljedicama, pa su krenuli naprijed, okrenuli se drugim stvarima. Mi se ne možemo okrenuti i jesmo u prošlosti”, navodi.
Upitan zašto okupljeni na splitkoj rivi nisu pomogli srpskim vaterpolistima, Klasić je rekao da bi slično bilo i da su igrači Dinama u trenirkama šetali Knez Mihajlovom ulicom, a da su ih napali petorica istetoviranih. “I da su ih krenuli tući… tko bi se usprotivio”, rekao je on.
Postoji problem promatrača, navodi Klasić i dodaje da žrtava i zločinaca uvijek ima, ali da moramo senzibilizirati društvo da osuđuje takve pojave, da imamo “što manje promatrača koji će odmahivati rukom i govoriti da neće gledati”.
“Moramo raditi na društvu u cjelini, da imamo što manje pasivnih promatrača. Mi smo društva koja sebe nazivaju kršćanskima, a bojim se da se ne ponašaju kršćanski”, kazao je.
Na pitanje ima li nade da će odnosi između dvije zemlje biti drugačiji, Klasić kaže da ima – ukoliko Srbija izabere Novaka Đokovića za predsjednika, a Hrvati Mileta Kekina iz Hladnog piva.
“Treba potrpati u autobus Novaka, Modrića, Bajagu, Karleušu, Severinu, pjevače, sporaše, da idu po Srbiji i Hrvatskoj i pjevaju i plešu… i odmah će se manje uzvikivati – nož, žica, Srebrenica ili ubij Srbina”, zaključio je on.
