Novi kurikul iz nastavnog predmeta Hrvatski jezik zapravo je ogledni primjer stanja u državi; promijeniti što prije samo da se nešto promjeni, ne obazirati se pritom na sadržaj jer važno je zadovoljiti formu, prikazati da se nešto radi iako se ne radi ništa i prebaciti odgovornost na – drugoga.
Pišu to profesorice Marija Rakić Mimica i Suzana Kačić-Bartulović iz Savjeta za obrazovanje SDP Split.
“Ne možemo mijenjati kurikule, a da prije toga nismo uskladili nastavne planove! Imperativno bi bilo povećati satnicu Hrvatskog jezika kao preduvjet za poboljšanje čitalačkih kompetencija učenika. Satnica Hrvatskoga jezika u strukovnim školama od 3 sata tjedno – ravna je kulturocidu. Koliko je teško opismeniti, a kamoli predavati renesansne ili barokne pjesnike đaku dvadeset i prvog stoljeća, to znamo samo mi koji se trudimo zainteresirati ih npr. za Marulićevu Juditu ili Gundulićevu Dubravku, osuvremeniti im i prilagoditi tekst. Nekolicina obveznih naslova na novom popisu sadrži samo klasike, društvo mrtvih pjesnika, a sve ostalo je prepušteno slobodnom izboru nastavnika.
VEZANA VIJEST
Ostavlja nam se tzv. sloboda izbora, a zapravo je riječ o tome da se članovi Ekspertne radne skupine vjerojatno nisu htjeli (ili smjeli) baviti izazovima koje nose suvremeni tekstovi pa su muku prepustili – nastavnicima. Brigo moja – pređi na drugoga, onoga koji ionako svaki dan vodi rovovske bitke s nečitalačkim generacijama, a često i s njihovim roditeljima! Ekspertna radna skupina je izborne naslove prepustila nastavnicima da se ne bi, ne daj Bože, njima zamjerio odabir tzv. neprimjernih sadržaja u suvremenim književnim djelima, a možda i smatraju da vrijednost hrvatske kulturne baštine opada ako npr. hrvatske živuće autorice s književnim djelima prevedenim na nekoliko svjetskih jezika slučajno “zalutaju” u lektiru, poput Olje Savičević Ivančević, Julijane Matanović ili Ivane Simić Bodrožić kojima je tamo definitivno mjesto. Pročitajte koliko ima ženskih imena u popisu i sve je zapravo jasno. Otprilike isti broj ženskih imena prisutan je u i nazivima naših ulica. Pametnome dosta. Glupi ionako imaju posla: natjeravati sportaše po rivi ili crtati znakovlje zbog kojih bi u svim pravno uređenim državama crtali recke brojeći dane do izlaska – iz zatvora.
No, evo, što kaže kurikul: „ Učitelji i nastavnici imaju autonomiju odabrati književna djela za cjelovito čitanje u skladu s kriterijima navedenim u kurikulumu…(…)Važno je naglasiti da se učitelj/nastavnik pri planiranju, programiranju i organiziranju nastavnoga procesa može služiti predloženim popisima izbornih književnih djela i ulomaka. On sam, prema svojoj profesionalnoj procjeni i interesima, prije stečenim znanjima i potrebama učenika u pojedinome razrednome odjelu odabire izborna književna djela za cjelovito čitanje i djela za čitanje na ulomcima. Također, učitelj/nastavnik sam odlučuje hoće li u skladu s načelom međupredmetne korelacije pristupiti analizi književnih tekstova u dijakronijskome slijedu ili će im pristupiti tematski (problemski) i/ili žanrovski.“
U prijevodu, svi spominjani „izbrisani“ naslovi mogu se raditi, ali ostaje otvoreno pitanje hoće li školske knjižnice imati dovoljno širok spektar naslova i nije li iza ove slobode zapravo ugurana dobra stara rezignacija i nemotiviranost pred izazovima što će dovesti do toga da se neće raditi ni čitati – ništa, osim kratkih sadržaja na internetu! Moj osobni izbor naslova koji ću čitati s maturantima su Pavičićeve Ovce od gipsa, no, u školskoj knjižnici nas čeka jedan jedini primjerak! Tko će popuniti police izbornim naslovima po željama nastavnika?
#related-news_0
Uz to, izostavljanje s popisa omiljenih tekstova dječje književnosti poput Ježeve kućice ili Dnevnika Anne Frank jasno otvara pitanje ideološke obojenosti onih koji su to učinili jer drugog razloga teško pronalazimo.
Zanimljivo, Čopićeva Ježeva kućica, epska je basna u kojoj jež Ježurka Ježić umjesto udruživanja s ološem bira svoja poštena uvjerenja i svoj skromni dom, s policom za knjige. Među njima je zasigurno i Dnevnik Anne Frank kao opomena da se holokaust nikad više ne ponovi, uz Malog Princa koji nas uči da samo srcem čovjek dobro vidi. Nijedno od ovih naslova više nije na popisu obvezne lektire! Nema ni Petra Pana, Heidi, Smogovaca, Grge Čvarka, Pinokija, Pipi Duge Čarape, Straha u Ulici lipa, Junaka Pavlove ulice…
Što zaključiti nego da se Ekspertna radna skupina svojski pripremala, o trošku poreznih obveznika, za – vuka, medu i divlju svinju! Iz straha, konformizma ili političkog diktata, tko bi ga znao?
No, čitatelji znaju kako će to završiti, prije ili poslije: „Šta dalje bješe, kakav je kraj?/Priča uči to, potanko, znaj./Krvnika vuka, jadna mu majka/umlati brzo seljačka hajka./Trapavog medu, oh, kuku, lele,/do same smrti izbole pčele/ I divlja svinja pade k’o kruška,/ smače je zimus lovačka puška./Po šumi danas, bez staze, puta/ Ježurka Ježić lovi i luta./ Vještak i majstor u poslu svom,/ radi i čuva rođeni dom.“
Tražimo ponovno otvaranje javne rasprave i jasan odgovor na pitanje kako je moguće mijenjati programe uz stare – planove. Krenuti odmah jer, ne zaboravimo riječi Anne Frank : „Kako je divno to da nitko ne mora čekati ni trenutak da bi počeo svijet činiti boljim.“, pišu Marija Rakić Mimica i Suzana Kačić-Bartulović.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows | i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram
