Fotografija Pixsellovog fotoreportera Hrvoja Jelavića, snimljena u četvrtak u Benkovcu tijekom posjeta premijera Andreja Plenkovića, a učijem je fokusu stari čovjek, izazvala je brojne komentare na društvenim mrežama.

Čovjek koji hoda pognute glave i opterećen životnim problemima ni ne primjećuje Plenkovića i njegovu svitu, je Osman Mehić.

Pogrbljenih leđa prošao je pored njih razmišljajući o gladi. Već danima nema ni kune u džepu. Ni taj dan kad se sjatila politička elita, kao ni jučer, nije imao za ručak. Dobri ljudi u pekarnici dali su mu burek, koji nije pojeo cijeli odmah. Pola za marendu, a pola si je ostavio za kasnije. I to je sve što je taj dan pojeo, pišu 24 sata.

Kad je vidio fotografiju na kojoj je, zahvaljujući oku fotoreportera Pixsella postao simbol podijeljenosti društva na dobrostojeće i sirotinju, počeo se grohotom smijati.

“A vidi mene, izgledam kao stari starac! Vidi ti te sijede kose, a bio sam pravi bećar.

A ovi iza, to su ovi naši iz Sabora.

Ništa loše za njih nemam reći. Ja sam iskren čovjek i rekao bih da nešto ne valja. A samo da znate, imam ja doma fotografije i Tita i Tuđmana”, kroz smijeh je rekao Osman pa izrecitirao:

“Siromah sam, siromah, al’ volim da živim, nikad više ljubavi nema ko što sam imao”.

Dok je mogao, radio je u Zadru kao tapetar, a bez voljene supruge, dodaje, ostao je prije pet godina, kad je preminula. Od tada živi sam jer su mu dvije kćeri u drugim gradovima.

“Najgore od svega mi je što su mi isključili struju. Sad ne mogu podgrijati juhu, skuhati čaj ili kavu. Bio sam u Elektri, objasnio im da ne trošim puno i molio da mi je uključe, ali samo mi spominju dugove. Tako ne mogu kuhati, pa pojedem što uhvatim. Dobivam i račune za televiziju, koju ne mogu gledati jer nemam struje, govori Mehić, koji se u Benkovac doselio prije mnogo godina iz Travnika.

Živi u stanu u potkrovlju derutne zgrade, koji promoči pri svakoj obilnijoj kiši, pa mora spavati u drugom krevetu jer mu kiša curi izravno na postelju.

“Ne mogu kopati zbog godina i lošeg zdravlja, a volio bih da još mogu tapecirati namještaj. Volio bih ja, dijete, i da mi je penzija veća. S ovim ne možeš preživjeti, a opet ne daju ni umrijeti”, unatoč teškom životu smije se i šali ovaj vitalni čovjek.

U malo ozbiljnijem tonu ipak dodaje da “štedi kao oči u glavi”, ali jednostavno ne može rastegnuti novac od mirovine do mirovine. Deseti u mjesecu čeka kao ozebao sunce.

“Teško mi je, dijete, meni sad 10 kuna znači kao da sam dobio deset milijuna”, kaže Osman za 24sata.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook| Instagram.