Na platou novozagrebačkog nebodera u naselju Siget smjestio se jedan dućan. Danas u ponudi dominiraju pileća krilca i hamburger slanina. Brokula je malo "dobila boje", ali je još u redu, kao i ostalo povrće. Sve se uredno slaže u pakete. Ispred dućana već stižu mušterije. Ali nitko ne ulazi. Podjela hrane u Socijalnom dućanu počinje u podne.

Oko 3000 korisnika Socijalnog dućana Crvenog križa Grada Zagreba ima pravo na izdašan paket donirane hrane i higijenskih potrepština svaka dva mjeseca.

Na jednoj od klupica ispred dućana zamišljeno sjedi starija gospođa. Istrošeni ceker koji drži u rukama je prazan.  

“Ja nisam danas na redu, moj red je u petak, ali došla sam vidjeti hoće li iznijeti kutije s kruhom i pecivima da uzmem”, počinje svoju priču Slavica Šprem Veljavečki. 

Želi pričati sa mnom, kaže mi, nema se čega sramiti.

Tri godine je korisnica Socijalnog dućana. “Prve godine je bilo svaki mjesec, onda je jedno vrijeme bilo jako slabo. Sada se proteglo na svaka dva mjeseca”, opisuje svoje iskustvo s dućanom gospođa Šprem Veljavečki.

“Mi smo četvero u stanu od pedeset kvadrata, ja, nezaposlena kći, unuk i suprug. Radili smo 35 godina imamo mirovinu kakvu imamo, mi to nismo izabrali. Moram doći tu, što imaju to daju, koju litru ulja, koju kilu brašna, šećera, higijenske potrepštine, deterdžent za suđe, za rublje i to je to.”

Nina Tenjer je voditeljica socijalno-humanitarnog odjela u Crvenom križu Grada Zagreba. Kada su pokrenuli socijalni dućan nije bilo previše donacija i većinom su donirali građani. Sada, svaki dan 40-ak korisnika dobije pakete koji sadržavaju najosnovnije namirnice od kojih mogu pripremiti obrok svojoj obitelji.

 “Sada smo zaista zadovoljni jer oslobođanjem PDV-a na doniranu hranu trgovački lanci u sve nam se većem broju javljaju i na taj način imamo police koje su pune”, pojašnjava.

Crveni križ ima logistiku pa i sami svakodnevno obilaze donatore koji im se jave. Te donacije se dovoze u Socijalni dućan i tu se razvrstavaju prema broju članova obitelji. “U jutarnjem turnusu od sat i pol uspijemo prikupiti sve donacije”, pojašnjava Nina Tenjer.

U Zagrebu je lako donirati. Ima dovoljno i donatora i socijalnih samoposluga.

“U ruralnim dijelovima je situacija drugačija jer neke udruge nemaju primjerice kombi i onda se zna dogoditi situacija da zbog nemogućnosti prijevoza hrana ne dođe do krajnih korisnika”, pojašnjava Nina Tenjer.

Gladni, a bacamo

Ta hrana završi u smeću, a takvog “jestivog smeća” godišnje proizvedemo 380.000 tona. Gospođu Šprem Veljavečki taj je podatak neugodno iznenadio.

“To neki bacaju, ali ja stvarno ne bacam”, kaže uz osmijeh i pojašnjava: “Molim vas lijepo, dobijemo i grah i rižu. Ja sam neki dan skuhala ričet i grah, tri dana smo imali, ali bez mesa molim lijepo, bez mesa. Stavim povrće isto ovo koje nam daju i ukus se popravi. Nemamo što birati, tu smo gdje smo.”

Slično je “tu smo gdje smo stanje” i po pitanju izgradnje sustava doniranja hrane. Među prvima koji su upozoravali da su, dok bacamo tone hrane, ljudi u Hrvatskoj gladni bio je Zoran Grozdanov iz Inicijative Oslobodimo doniranje hrane PDV-a. 

“Godine 2015. krenuli smo u tu akciju, a PDV je ukinut krajem te godine. Dakle, Ministarstvo poljoprivrede je te godine zaista imalo veliku želju riješiti taj problem. Nakon toga smo doživjeli skoro dvije i pol sušne godine u kojima su vrata Ministarstva bila gotovo potpuno zatvorena, a vidljivih pomaka uopće nije bilo”, opisuje situaciju Grozdanov.

“No, posljednjih godinu dana, Ministarstvo, koliko vidim i znam, intenzivno radi na rješavanju problema pokušavajući osmisliti i implementirati modele za povećanje doniranja hrane. Spor je to proces, ali to smo i očekivali. Zbog toga smo odmah po skidanju PDV-a upozoravali da se ništa bitno neće dogoditi ako ne poduzmemo daljnje korake prema osnivanju nečega što se može nazvati i “Banka hrane”. Da se u to krenulo 2016., danas bi možda već imali ključeve Banke hrane. No, na dobrom smo tragu da u dogledno vrijeme imamo i to”, optimističan je Grozdanov. 

Treba nam plan! 

Iako smo već zagazili u 2019. godinu Ministarstvo poljoprivrede za javno savjetovanje priprema prijedlog Plana sprečavanja nastajanja otpada od hrane u RH za razdoblje 2019.-2023. godina.

U Ministarstvu kažu da u izradi sudjeluje nekoliko ministarstava, agencija, fakulteta, komora, socijalne samoposluge itd. Među prioritetima Plana ističu Banku hrane.

“Ministarstvo poljoprivrede je u listopadu 2018. godine objavilo poziv za usluge izrade Studije izvedivosti Banke hrane u Hrvatskoj, koja će predložiti optimalni model (vlasništvo, organizacijska struktura, financiranje, logistička, transportna i skladišna rješenja) uzimajući u obzir postojeću infrastrukturu (dostupnost, kapacitet i primjerenost skladišnog prostora, prijevoznih sredstava i logističkih rješenja) i strukturu osoblja (volonteri/u radnom odnosu) uključenog u lanac doniranja hrane”, odgovaraju iz resornog ministarstva. 

U tijeku je i pilot projekt informatičkog sustava koji bi trebao donatore povezati sa socijalnim samoposlugama.

“Budući da je sudjelovanje u sustavu dobrovoljno te da je sustav u početnoj pilot fazi primjene, više informacija bit će poznato nakon završetka pilot faze. Također, ovisno o rezultatima i zaključcima iz pilot faze, odlučit će se o primjeni na teritoriju cijele Republike Hrvatske”, kažu u Ministarstvu i najavljuju i izmjene zakonodavnog okvira kako bi se donatorima omogućilo doniranje hrane nakon isteka “najbolje upotrijebiti do” datuma pod uvjetom da je hrana sigurna za konzumaciju. 

Banka hrane čiji su klijenti obični građani 

I prije države, Banku hrane u koju mogu donirati građani pokrenuo je Portal Dobrote. Sanja Bijonda jedna je od pokretačica akcija Kruh za poslije i Da ne budu gladni. Ističe glavne probleme koje država treba riješiti ako želi kvalitetan i funkcionalan sustav doniranja hrane.  

“Kao prvo, sami donatori kažu da im se isplati donirati samo do vrata njihova skadišta jer im je logistika skupa, a s druge strane je pravna odgovornost jer oni i dalje ostaju pravno odgovorni za hranu bez obzira kako mi kao udruga postupamo s tom hranom.

Italija primjerice ukida pravnu odgovornost donatora u trenutku doniranja, u tom trenutku ja kao primatelj donacije odgovaram za to što radim s tom donacijom, a mislim da svakako trebamo uvesti porezne olakšice za donatore.

Francuska je jedan od pozitivnijih primjera gdje trgovački lanci dobiju 60 posto porezne olakšice od neto vrijednosti donirane hrane, odnosno cijeli fiskalni sustav je postavljen tako da se njima definitivno više isplati donirati hranu koja je možda pred istekom roka, ali zdravstveno ispravna nego da je drže do isteka roka trajanja i onda uništavaju i imaju dodatni trošak”, pojašnjava Sanja Bjonda.

Daleko je Francuska…

“Francuska je sjajan primjer “obračuna” s proizvođačima i trgovačkim lancima da doniraju, a ne bacaju”, smatra Zoran Grozdanov, ali dodaje i ali… “Francusku ćemo teško doživjeti kod nas, barem ne u idućih nekoliko godina. Prije svega, da bi Francuska mogla donijeti zakon penalizacije trgovačkih lanaca koji ne doniraju, trebala je organizirati infrastrukturu putem koje će hrana od tih poslovnih subjekata doći do humanitarnih organizacija.

Trebala je maksimalno rasteretiti donatore, osnažiti humanitarne organizacije, pa tek onda, kad su stvoreni svi uvjeti, reći donatorima: “Imate sve, a ne donirate. Sada ćete morati.”

Kod nas nema niti jednog takvog elementa. Da primjerice Vlada donese jedan takav zakon, mi bismo mu se prvi usprotivili jer bi time na donatorsko tržište došla ogromna količina hrane koju donatori moraju donirati, a ne zna se ni kome ni kako ni koliko ni gdje”, kaže Grozdanov i ističe još jedan problem u priči oko doniranja hrane.

“U Hrvatskoj je kultura doniranja, čini mi se, jedna od najslabijih u Europi. Može ministarstvo donijeti najbolje zakone, okvire i infrastrukturu, no ako donatori ne shvaćaju da postoje ljudi koji doslovno skapavaju od gladi i kopaju po kontejnerima i da tim ljudima mogu i besplatno pomoći putem donacija (jer bi inače tu hranu ionako bacili), onda zalud svi zakoni i sva ministarstva”, zaključuje Grozdanov.

Dok su mnogi naši sugrađani gladni godišnje bacimo 380 000 tona hrane. Uređenog sustava doniranja hrane nema. Može li se i kako to promijeniti pročitajte na https://t.co/clcrX27VXp pic.twitter.com/pBmX02JSri

— TV N1 Zagreb (@N1infoZG) March 13, 2019

Gospođa Sanja Šprem Veljavečki dočekala je kutiju s kruhom i pecivima. U međuvremenu pridružila joj se i kći. Druga gospođa veselo komentira da danas u kutiji ima i bureka. Gospođa Sanja i kći uputile su se prema svojoj zgradi s dvije vrećice starog kruha. Taj će kruh gospođa Sanja podijeliti susjedima. Kaže, ima ih jako puno bolesnih i siromašnih pa im mora pomoći. 

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.