Jučerašnjim pomicanjem kazaljki na satu izgubili smo, uvjetno rečeno, jedan sat. Tako smo izlazak sunca pomakli s 5 sati i dvadesetak minuta na 6 sati i dvadesetak minuta. To se naravno, ne radi zato da ranoranioci kao mi tapkaju ujutro po mraku, nego zato da bismo poslijepodne uživali u dodatnih sat vremena danjega svjetla.

Povijesno, ljetno računanje vremena prvi je puta 1784. godine spomenuo Benjamin Franklin u jednom pismu urednicima lista Journal of Paris, no kako je bila riječ o šaljivom članku, nije jasno je li Franklin doista želio tako nešto predložiti Francuzima. Ovaj je sustav ozbiljno predložio britanski graditelj William Willett u članku „Waste of Daylight“ (Gubitak dnevnog svjetla), objavljenom 1907. godine u kojem je dao konkretne podatke o uštedama koje bi donijela ovakva akcija.

Willetu je ideja o ljetnom pomicanju sata pala na pamet dok je za vrijeme svog jutarnjeg ljetnog jahanja zamijetio da su mnogobrojne rolete još uvijek spuštene. Kako bilo, Willet nije uspio uvjeriti britansku vladu da prihvati njegovu ideju. Nije bio jedini, pa je zamisao o ljetnom računanju vremena prvi je put ostvarena u Njemačkoj i Austrougarskoj za Prvog svjetskog rata, od 30. travnja do 1. listopada 1916. godine, 21. svibnja iste godine priključila se i Velika Britanija.

Pomicanje sata štetno za ljudski organizam?

Na facebooku je jučer prenesena ova zanimljivost iz ožujka 1983. “27. ovog meseca, u 2 časa ujutro, na svim časovnicima u Jugoslaviji kazaljke će prvi put biti pomerene na 3 – i tako ćemo se, posle trinaest godina kolebanja, rasprava, potezanja argumenata “za” i “protiv”, priključiti ostalim evropskim zemljama koje odavno imaju letnje i zimsko vreme”.

U bivšoj državi je dakle ljetno računanje vremena uvedeno prije 32 godine. Vremena se mijenjaju, način života se mijenja pa se i uštede koje su uvedene prije svega zbog uštede na osvjetljenju u današnje vrijeme dolaze u pitanje jer znatno više struje troše klima uređaji koji su uključeni sat vremena dulje. Osim toga, brojne su studije koje pokazuju da je pomicanje sata štetno za ljudski organizam i zbog svega je toga sve više zemalja koje se vraćaju na kontinuirano račuanje vremena, kao što je na primjer Rusija.

Što je tu je, mi smo se pomakli i još ćemo dan dva pričekati da se priviknemo na novi režim, a oko mjesec dana trebat će da se dan produlji toliko da se opet počne daniti oko pola 6.