Kada je papa Franjo krajem 2015. godine reformirao postupak za utvrđivanje eventualne ništavnosti ženidbe poručio je da »briga za spasenje duša« »ostaje – danas kao i jučer – najviša svrha svih institucija, zakona i prava«, da »ljubav i milosrđe stoga zahtijevaju da Crkva kao majka bude bliska svojoj djeci koja se osjećaju izdvojenom«.

Papa je tom reformom u kanonsko pravo uveo kraći postupak za eventualnu ništavnost ženidbe u slučajevima u kojima je ona »potkrijepljena osobito jasnim argumentima«, koji traje nekoliko mjeseci, i u tim postupcima istaknuo ulogu mjesnog biskupa kao suca. Isto tako, reforma je ubrzala i one redovite postupke definirajući da u sudskim postupcima utvrđivanja ništavnosti ženidbe više ne trebaju dvije jednake presude o ništavnosti, na dva ili čak tri sudska stupnja. To znači da je presuda o ništavnosti ženidbe već na prvom stupnju izvršna, izuzev u slučaju žalbe prizivnom sudu, a jednako tako znači i manje sudske troškove. Naravno, prizivnom sudu su i dalje moguće žalbe na prvostupanjske, pa i eventualne drugostupanjske presude, kako one pozitivne, tako i negativne.

Na Interdijecezanskom ženidbenom sudu prvoga stupnja u Rijeci, koji je mjerodavan za sve četiri biskupije Riječke metropolije, od prosinca 2015. godine, tj. od kada su novi kanonski propisi stupili na snagu, nije do sada proveden ni jedan kraći postupak za ništavnost ženidbe, piše Novi list.

– Tome je tako zato što ni za jedan slučaj nije odmah zaključeno da je ništavnost ženidbe potkrijepljena »svjedočanstvima ili ispravama koje jasno ukazuju na ništavnost«, te nije bilo potpune suglasnosti supružnika oko pokretanja parnice, kao i motiva i uzroka ništavnosti, što su dva temeljna uvjeta da bi se mogla započeti parnica po kraćem postupku. Nedostajalo je uvijek nešto od potrebnih uvjeta, pa se u takve kraće postupke nije ni moglo krenuti. Međutim, ni na ostalim sudovima u Hrvatskoj nije bilo bitno drugačije. Tek su dva naša suda imala po nekoliko takvih postupaka, a primjerice jedna Milanska nadbiskupija, koja je poput cijele Hrvatske, do sada je imala samo četiri takva slučaja. Dakle, takve parnice nisu česte, jer je potrebne uvjete u praksi teško zadovoljiti. Uz to, naglasak u svim parnicama treba biti na istini i pravdi, a ne toliko na brzini pod svaku cijenu. Temeljno je da se u razumnom roku dođe do pravorijeka o tome je li jedna ženidba valjano sklopljena ili nije – objašnjava crkveni pravnik mons. mr. Emil Svažić, sudski vikar na Interdijecezanskom ženidbenom sudu u Rijeci.

Zato su na riječkom Interdijecezanskom sudu i nakon 2015. godine u redoviti postupak upućeni svi prispjeli slučajevi. A sažeto, ženidbu se proglašava ništavnom »zbog nevaljane ženidbene privole (što je u praksi najčešći razlog); zbog nevaljane kanonske forme (za kanonsku formu traži se ovlašteni predstavnik Crkve i dva svjedoka) ili zbog pravne nesposobnosti stranaka radi neke ženidbene zapreke«. Uglavnom, od kada je Papa reformirao postupak za ništavnost ženidbe do konca 2017. godine na Interdijecezanskom ženidbenom sudu u Rijeci bilo je svake godine po 20 posto više pokrenutih parnica, a tijekom 2018. je broj parnica povećan za čak 60 posto.

– Lani je na ovom sudu bilo doneseno 25 presuda, od kojih 24 pozitivne, a tek jedna negativna. Nakon isteka žalbenih rokova, one pozitivne postale su i izvršne. A u tri mjeseca ove godine već je izrečeno novih 13 presuda, uglavnom u prilog ništavnosti ženidbe. Tako visok postotak pozitivno riješenih parnica plod je kvalitetne pripreme, nakon koje samo izgledni slučajevi ulaze u postupak, kaže mr. Svažić.

Na riječkom crkvenom sudu svi predmeti započinju pretprocesnom istragom, koja traje nekoliko mjeseci, dok sam proces – od prihvaćanja tužbe do presude – u tzv. redovitom postupku traje oko godine dana. Pretprocesna faza je besplatna, a ako dođe do pokretanja parnice sudski su troškovi 2.000 kuna.

– U odnosu na vrijeme prije reforme parnice sada traju od pola do godine dana kraće. Ne možemo govoriti o sporosti ako redoviti postupak traje oko godinu dana, a onaj kraći tri do četiri mjeseca. Lani je u pretprocesnoj istrazi – tijekom koje se utvrđuje ima li pravnog temelja za pokretanje parnice – bilo 58 predmeta. Od toga ih je 40 pokrenuto, a neki su već i završili. Dakle, oko dvije trećine onih koji se jave, parnicu i pokrenu. Župnici bi trebali biti prvi kojima će se vjernici s tim problemima obratiti, jer župnik će ih savjetovati i dalje uputiti, ali im i pomoći oko potrebnih dokumenata.

Potom se uključuje tajništvo suda sa svim potrebnim informacijama, a zadnju riječ imaju naši crkveni odvjetnici. Ako se u toj pretprocesnoj istrazi uvidi da nema temelja ništavnosti ženidbe, strankama se savjetuje da ne podnose tužbu, i nepotrebno ne troše novac i vrijeme, premda su one uvijek slobodne postupiti i drugačije. Mislim da zadnjih godina više ljudi pokreće ove parnice zato što su bolje informirani, a tu je i sve veći broj riješenih parnica za koje su čuli, pa su ohrabreni da se i sami jave. Interdijecezanski sud u Rijeci je sada puno bolje ekipiran i zasad nemamo zaostataka, tj. tužbi na čekanju. Nemamo još alarmantno stanje, ali do kraja ove godine trebalo bi riješiti gotovo dvostruko više parnica nego prošle godine, kaže mr. Svažić za Novi list.