Profesor s Pravnog fakulteta u Zagrebu, Josip Kregar, gostovao je u Novom danu i komentirao probleme s davanjem koncesija.
Dugo se govorilo o koncesijama za zemljište Agrokoru, a sad je na Vladi odluka o prijenosu koncesije na crpljenje vode s Jamnice d.o.o. na novu kompaniju, Jamnica plus. Što se tu događa?
VEZANE VIJESTI
Ovdje je došlo do toga da se nije obraćala pozornost kod rješavanja problema Agrokora na neke sitnice, a to nisu sitnice. Koncesije su se dodjeljivale pod posebnim uvjetima. Budući da se sad radi o stranoj firmi, ne vidim kako bi, a to bi Sabor odlučio, tu trebalo definirati javni interes, da strana firma koristi vodu ili dobije koncesije na zemljište. Dosta je vidljivo da se radi o interesu firme i vlasnika, a ne o interesu lokalne zajednice i Republike Hrvatske. Prije su se postigli uvjeti za raskidanje koncesije, nego za njenu prenamjenu, jer se nisu podmirivali troškovi. Što je u tome interes Hrvatske? Prodati i nacionalno dobro nakon što je prodano poduzeće? Stvaranje zrcalnih kompanija ne može se shvatiti na način da će naslijediti dobitak, a ne i obveze ranijih firmi. U javnost je izbila činjenica da to nije bilo sasvim jasno utvrđeno. Fortenova nema jaku poziciju i položaj. Kad se radi o koncesijama, tu se radi o pravilima koje reguliraju i europske direktive. Ako su nezadovoljni, neka se žale europskim institucijama, ali oni to neće, jer znaju da je u ovim stvarima presudan nacionalni interes. Svi će biti izgledi da će jedinice lokalne samouprave odbijati takve ugovore, jer im to šteti. Radi se o zemlji, u Vinkovcima nije nebitno pitanje tko će dobiti velike komplekse nekadašnjih kombinata. Tu će se vjerojatno otvarati i elaborati u kojima je bilo puno obećavanja da će koncesija ovo ili ono promijeniti. Bit će puno sporova i na prvom bi trebali postaviti uvjete.
Kakva su pravila koncesija?
Što se tiče ovakvih stvari, koncesija se stvara zbog toga što se ne daje u vlasništvo neka zemlja, nego mogućnost služnosti ili upotrebe. Kad se radi o takvim stvarima, ugovor je administrativni ugovor, on se može mijenjati, ali ne na taj način da se jednostrano promijene uvjeti. Jednostrana promjena dolazi u obzir i predviđena je zakonom, ali sa strane onoga tko daje koncesiju, on je gazda. Hrvatska se ne smije iz takve pozicije izvući, mi moramo zadržati poziciju onoga tko kroz koncesiju ostvaruje određeni ekonomski dobitak. Ono što je bitno je ono što piše u tim ugovorima, a mi to ne znamo. Ugovori su sklapani na taj način da se rješavao neki drugi spor. Oni su se tretirali kao nešto što nije pitanje javnosti ili medija, ali postat će, jer se radi o velikim vrijednostima. To je otvoreno političko pitanje i javnost treba znati, i mi bismo trebali dobiti te ugovore na uvid.
Tko kontrolira nadzor za koncesijom i njom upravlja?
Kako su i različite koncesije, onda i različita tijela imaju koncesiju. Vlada putem ministarstava, ovdje se radi o vodoprivredi pa je jasno identificirati ministarstvo koje vrši nadzor. Bogatstvo Jamnice nije ni sama voda niti koncesija, nego tržišni položaj i dugogodišnji napor da se od banalne stvari crpljenja vode iz zemlje napravi prvoklasni brend.
Hrvatska je platila više od 200 milijuna kuna zbog dugotrajnih procesa. Što to govori o naporima da se reformira pravosuđe?
Ovdje se radi o tome da brojka pokazuje ono što je nama građanima prilično jasno, da se radi o jasno vidljivoj selekciji. Oni predmeti, ne samo zbog složenosti, nego i zbog drugih interesa, koji bi se trebali ubrzati, oni se rješavaju vrlo sporo i teško i mislim da se radi o subjektivnim i vanjskim utjecajima. Pravosuđe traži korjenite promjene. Mi sad vidimo slike drugih zemalja, Hugo Chavez je svoju političku karijeru napravio na neefikasnom sudstvu, cijeli je sistem napravio na tome da su ljudi počeli mrziti suce i pravosuđe. Je li Hrvatska u takvoj situaciji? Sigurno nije, ali zastrašujuće je vidjeti kad sudstvo prestane obavljati svoju funkciju što se događa.
Kad govorimo o Agrokoru, ističe rok kad je sudstvo trebalo odlučiti o 15 menadžera, koji su prilično spektakularno uhićeni. Optužnice nema, a nagađa se da bi DORH morago tražiti dodatno produljenje roka.
To bi bilo loše, ali nije nemoguće. Ono što je u svemu vidljivo je da se DORH nikad nije nosio s takvim slučajem. Posebno su odobrena sredstva za konzultacije i vještačenja, po onome je sad iz DORH-a došlo do javnosti, to nije napravljeno. Radi se o tako velikom zalogaju da tu naše Državno odvjetništvo teško može razriješiti taj slučaj. Vidljivo je da se ono nosi s nečim što je izvan moći takvog tijela. Radi se da se ne mogu razriješiti i pronaći sve potrebne niti koje bi stvar razjasnile. Mislim da će DORH zaključiti da je najbolje naći nekoliko stvari koje su utužive i da će to biti završetak cijelog slučaja. Završetak će značiti početak velike sudske trakavice.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
