Profesor s Pravnog fakulteta, Branko Smerdel, gostovao je u Točki na tjedan.

Želite li reći da projekt demokratske Hrvatske nije uspio?

Dva su bila glavna zahtjeva u tom pokretu koji su Amerikanci vrlo praktično nazvali ustavnim revolucijama. Bila su dva paralelna zahtjeva, oba su uključivala nezavisnu državu, ali jedan je bio država pod svaku cijenu, koju u Saboru i danas možete čuti u rečenicama da demokracija košta, a drugi je bio demokratska država, u službi svojih građana, koja organizira javne službe, pomaže itd. Tridesetak godina kad zbrajamo, vidimo da ovaj projekt demokratske Hrvatske nije uspio. Imamo gradaciju, velika je stvar da imate sistem da znate da možete smijeniti vlast na poštenim višestranačkim izborima, drugo je kolike su tu realne mogućnosti i izborne kalkulacije, ali velika je stvar da imate opoziciju i da je možete imati. Morate se sjećati onog vremena kad niste imali opoziciju. Uživam da po portalima vidim čitav dijapazon različitih mišljenja, nekad ih nije bilo. Račan je izjavio kao premijer – sad smo postigli prvi stupanj demokracije, promjena vlasti 2003. godine da je bilo prvi put da nije tisak galamio kako je mogao predati vlast bez ispaljenog metka. Prvi put je bilo normalno da se vlast predala, to je prvi korak.

Kako komentirate da 30 godina nakon što se ustavnom revolucijom težilo prema demokratskoj državi, da se ogromna većina građana odriče tog prava izbora?

Uvijek sam se suprotstavljao kad bi netko rekao da je demokracija skupa, jer to je isto kao da tvrdite disanje je skupo. Mene silno straše ta zahtijevanja čvrste ruke, koje možete zapaziti i na društvenim mrežama, i to i s lijeva i s desna, koja će sve to počistiti i uvesti red.

Koji su uzroci što ljudi ne izlaze na izbore? Što mislite o obveznom glasanju?

Kad govorimo o obveznom glasanju, navode se primjeri Belgija i Luksemburg, pa onda primjer Egipta. to je jedna naivna ideja. Mnogi stručni ljudi misle da ako napišu zakon da je to obvezno i da će se to samo izvršiti. Propisati obvezno glasovanje znači dati nove ovlasti policiji, uvesti kontrolore, proširiti zatvore, to je jedna groteskna ideja. Ljudi misle da zapišeš u zakon reforma obrazovanja i obrazovanje će se reformirati. Što se tiče ne izlaska na izbore, to je bolest demokracije. 2000. godine bila je škola demokracije i onda se očekivalo puno više. Sad imate istraživanja iz Amerike, koja pokazuju da je to veliki problem u svim demokratskim državama, i ne samo to, nego da demokracija funkcionira računajući na slabu izlaznost. Idealtip demokracije je Atena u Periklovo doba, policija je na dane kad je zasjedala skupština, na ceste postavljala bijele konopce zašarane crvenom kredom i tako je potiskivala građane da idu u skupštinu odlučivati, a onaj tko se pokušao provući, ostale bi mu bijele fleke i to se smatralo sramotom. Imamo problem s apstinencijom, to se neće riješiti propisivanjem obaveze glasanja.

Na pitanju migracija i brexita vidi se da je mehanizam Europske unije nesposoban odgovoriti na ključne izazove. Je li uspješnija Europa iluzija?

Europa funkcionira dosta dugo na dva ili tri kolosijeka. Cijela situacija se jako pogoršala što se tiče ustavnosti, jer ona leži i živi na povjerenju ljudi, a imamo situaciju da najveće kompanije, kao što je Volkswagen, plaćaju globu, jer je falsificirao uređaje za mjerenje zagađivanja itd. Europska unija je jedan vrlo uspješan savez, na to su htjeli podsjetiti i iz Švedske akademije znanosti, kad je Europskoj uniji dodijelila Nobelovu nagradu za mir.

Čini se da nagrada nije toliko podsjetila ljude, jer euroskepticizam jača širom Europe. Kakva je vaša prognoza, može li Unija izdržati tu razinu različitosti?

Savez može izdržati različitosti, ali mora ih priznati, ne smije ići s ovim iluzijama, ali može li – teško je reći. 2014. godine direktorat za političke poslove Europskog vijeća i znanstvenici iz tih starih zemalja, radili su istraživanje kolika je recepcija europskog ustava i moji kolege i kolegice su tužili da jedino profesor Smerdel najavljuje sukobe između hrvatskog Ustava i europskog političkog sustava. Ja sam to najavio, nisam očekivao da će se dogoditi u tako primitivnom oblikom kao što je Milanovićeva vlada izazvala onim zakonom. U tako velikim sustavima morate inzistirati na svom ustavu, jer što ste manji, to vam je ustav važniji.

Prilikom ulaska Hrvatske u Europsku uniju dogodila se promjena pravila o referendmu i ustavne odredbe kolika mora biti izlaznost, čega ste vi žestoki protivnik.

Ja sam protivnik ovakvog nereguliranog referenduma na kojem odlučuju svi oni koji izađu na referendum. Mora se zahtijevati kvorum izlaznosti, da je pristupilo 50 posto plus 1 birač.

Što kažete na inicijativu “67 je previše”. Je li njihovo referendumsko pitanje dozvoljeno ili nije?

Ja bih ga znao obraniti, ja sam profesor, nisam opredijeljen, znao bih braniti i jedno i drugo, čak i bolje nego što se neke stvari obrazlažu i u Ustavnom sudu. Lakše bi bilo braniti nego zabraniti, ali ova kontraofenziva koju je poduzela Vlada isto blefira kad kaže da će to koštati 45 milijardi kuna.

Ima li Vlada pravo financirati antireferendumsku kampanju novcem poreznih obveznika?

Ne, sad kad je već počelo skupljanje potpisa, ali nema onoga tko će o tome odlučiti. Ustavni sud ima pravo po vlastitoj inicijativi svaki zakon ocijeniti, neprimjereno je da se pravdaju da nemaju prijavu.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.