Istina o koncentracijskom logoru Jasenovac je kompleksna a istraživanja o tome moraju se temeljiti na dostupnim činjenicama kako bi se izbjegle manipulacije, kazao je u petak u Banjoj Luci hrvatski povjesničar Ivo Goldstein dodajući kako je istina o strahotama tog logora temeljena na brojnim pojedinačnim epizodama koje govore o mračnim potonućima.

Goldstein je to kazao tijekom predstavljanja njegove znanstvena monografija “Jasenovac” koju su kritičari opisali kao jednu od najvažnijih knjiga objavljenih u Hrvatskoj 2018. godine i kao djelo koje se beskompromisno obračunava s revizionističkim nastojanjima da se umanje razmjere strahota koje su počinjenje u tom koncentracijskom logoru ali i s onima koji koji manipuliraju činjenicama i neutemeljeno preuveličavaju broj žrtava.

Goldstein je rekao kako mu zapravo uopće nije cilj baviti se revizionistima i “njihovim glupostima i lažima”. Opisao je to kao situaciju u kojoj bi nekog profesora fizike tjeralo da dokazuje kako Zemlja nije ravna ploča.

“Broj žrtava zadnja je stvar o kojoj treba govoriti. Neprije treba shvatiti što je to Jasenovac da biste govorili o broju žrtava”, kazao je Goldstein upozoravajući kako nikada nisu uspoređeni podaci iz muzeja u Jasenovca o 83.881 žrtvi a onima kojima operiraju u Beogradu pa je to dokaz da nekome ne odgovara da se točno utvrde činjenice.

Goldstein kaže kako za njega osobno brojka od 83 tisuće žrtava vjerojatno nije konačna ali ne dopušta da se broj žrtava umanjuje ili preuveličava jer ekstremističke koncepcije o tom problemu hrane jedna drugu.

Istaknuo je kako ne postoje nikavi argumenti u prilog teza koje šire neki povijesničari ali i sadašnji srpski političari da je u Jasenovcu ubijeno 700 tisuća Srba.

Goldstein kaže da 700 tisuća nikako ne može biti jer je na cijelom području bivše Jugoslavije bilo oko 1,012 milijuna ratnih žrtava od 1941. do 1945. godine a to uključuje sve pripadnike svih oružanih postrojba i civile.

Goldstein je kazao kako je njegov cilj u monografiji o Jasenovcu bio ući u povijest logora iznutra i proučiti kontakte između logoraša i logoraša, logoraša i čuvara jer sve to čine brojne priče koje su zapravo povijest logora koja se bez toga ne može razumjeti.

Podsjetio kako je kao povjesničar svjedočio i na suđenju ustaškom zločincu Dinku Šakiću što je bio jedan od izravnih poticaja da se pozabavi temom Jasenovca.

Pojasnio je kako je slijedio dvolinijski koncept knjige temeljeći ga na kronološkom i problematskom pristupu. Prvi se bavi činjenicama o onome što se zbivalo od ljeta 1941. pa do travnja 1945. kada je uništen logor a u drugome Goldstein postavlja pitanja poput onih tko i zašto ide u Jasenovac, kakvi su kriteriji, kako se provodila pljačka žrtava.

Kazao je kako je posebice propitivao i “strategiju preživljavanja” koju su zatvorenici morali za sebe izmisliti ti prije što je prema prikupljenim podacima tek je svaki treći pokušaj bijega uspio dok bi ustaše za svakog koji bi uspio pobjeći ubile deset zatočenika.

“Trebalo je ući u tu atmosferu logora”, kazao je Goldstein dodajući kako su svi oni koji bi bili deportrani u te logore sami sebe morali dehumanizirati kako bi uopće preživjeli od danas do sutra.

Kazao je kako mu je bilo stalo pokazati da odgovori na izazove kako preživjeti ni kod žrtava ni kod čuvara nisu bili jednodimenzionalni.

“Ni svi čuvari nisu bili čudovišta”, kazao je Goldstein pojašanjavajući kako je često bila riječ o mladim ljudima seoskoga podrijetla koji su bili podvrgnuti zločinačkoj indoktrinaciji i također objektima manipulacije pri čemu su se morali neprestano dokazivati.

Seid Serdarević je u ime nakladnika zagrebačke “Frakture” kazao kako je ovo prva mongrafija ovakvog obujma koja se odnosi na Jasenovac a produkt je dugogodišnjeg Goldsteinova bavljenja NDH, holokaustom i zločinima iz Drugog svjetskog rata.

“Ova knjiga je najbolji odgovor protiv svake vrste revizionizma na temu Drugog svjetskog rata i Jasenovca”, kazao je Sredarević . Pojasnio je kako je objavljivanje knjige zahtijevalo potrage za ranije nedostupnim fotografijama i novim kartama koje dokumentiraju sve što se zbivalo do zatvaranja logora nakon oslobođenja 1945. godine a sadrži i obuhvatni popis žrtava.

“Riječi preživjelih žrtava su te koje ovoj knjizi daju posebnu težinu”, kazao je Serdarević.

Povjesničar Goran Hutinec, docent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i recenzent monografije je istaknuo kako je važno o ovakvoj knjizi govoriti upravo u Banjoj Luci u kojoj je stolovao ustaški dužnosnik Viktor Gutić koji je odmah 1941. godine javno zaprijetio istrjebljenjem Srba u NDH.

Jasenovac je Hutinec opisao mjestom koje predstavlja “krunu ustaškog terora” dodajući kako se bez Goldsteinove knjige ne mogu razumjeti razmjere zločina koji su tamo počinjeni.

Hutinec je poručio kako je Goldsteinova monografija otvorila vrata novom načinu bavljenja povijesnim temama u kojemu su zastupljena svjedočenja i žrtava i zločinaca a dodao je kako je dužnost povjesničara javno gotovoriti objektivno ovakvim temama kada već političari to izbjegavaju.

Promocija Goldsteinove monografije o najvećoj ustaškoj “tvornici smrti” upriličena je u okviru History Festa, manifestacije koju već treću godinu organizira Udruga za modernu povijest iz Sarajeva a ove godine je po prvi puta dio programa upriličen i za banjolučku publiku.

“Smatrali smo da je važno razgovarati o temama bitnih za našu historiografiju i to o temama o kojima se puno govori a jedna od njih je priča o Jasenovcu. Ona je važna i za Banju Luku i smatrali smo kako bi bilo korisno ovdje podijeliti saznanja do koji je došao Goldstein”, kazao je organizator History Festa i profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Husnija Kamberović.

Promocija je prvotno zakazana u reprezentativnom prostoru Narodnog kazališta Republike Srpske no uprava te kuće u zadnji ju je trenutak otkazala s obrazloženjem kako im je “puknula cijev” u dvorani pa su se organizatori morali snalaziti i na kraju su našli utočište u zabačenoj potkrovnoj dvorani jednog banjolučkog hotela.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter|Facebook | Instagram.