Profesor s Fakulteta političkih znanosti, Berto Šalaj, gostovao je u Točki na tjedan.

Kad je riječ o mandatu oko kojeg su se posvađali, tko tu ima pravo: je li važniji stranački dogovor na kojem inzistira Sinčić ili broj preferencijalnih glasova na listi?

Pa to bi trebala biti u ozbiljnim strankama stvar internog dogovora koji se zna unaprijed. Ivan Sinčić je bio na listi da povuče određeni broj preferencijskih glasova, kao što su to bili lideri nekih drugih stranaka kao što je Krešo Beljak, Anka Mrak-Taritaš. Ali mi danas ne znamo je li taj dogovor postojao ili nije. Gospodin Sinčić i gospođa Palfi tvrde da je, da su se dogovorili da ide Sinčić zbog preferencijskih glasova, da će u Europskom parlamentu promovirati nove ljude, a da gospodin Bunjac ostane u hrvatskom Saboru. Gospodin Bunjac i gospodin Pernar govore nešto sasvim drugo. Dakle, ne znamo. To bi mogla biti stvar internog dogovora. Načelno, pitanje je smijete li birače na taj način namjerno dovoditi u zabludu i je li to korektno da ste na listi, a da onda kažete da nećete ići u Europski parlament. Ali to  pravila igre dopuštaju. To naše stranke koriste, to je koristio Živi zid. Jedino nije jasno što su se oni interno dogovorili, a to što to nije jasno pokazuje sve ono što smo mi dosad znali o Živom zidu i sve što gledamo ovih dana. A to je jedna ogromna doza političkog amaterizma i političkog dilentantizma.

Po vama kolike su šanse da Živi zid preživi odlazak Bunjca i prije svega Pernara kao zaštitnog lica?

Po meni, ovo je početak kraja ne samo Živog zida nego i svih onih koji su bili uključeni u taj projekt. Dakle i gospodina Bunjca i gospodina Pernara jer mi smo već vidjeli na ovim izborima za Europski parlament kada javnost nije bila svjesna dubine problema i razdora koji postoji u Živom zidu. Vidjeli smo da je njihova potpora pala, da se pojavio novi lider populistički koji smjera na isto biračko tijelo i da su pali na 5 do 6 posto. Daljnjom njihovom fragmentacijom na dvije ili tri stranke meni se čini da je njihova politička priča završena.

Kada kažete novi lider se pojavio, je li propast Živog zida dobra vijest za mainstream stranke ili se glasovi sele nekom drugom populističkom?

Ja mislim da Živi zid unatoč svemu što su mediji i neki analitičari govorili nikad nije bila ozbiljna prijetnja hrvatskoj demokraciji i hrvatskom stranačkom sustavu. Oni su na vrhu svoje političke snage imali nekih 15-ak posto. I kad sada pogledate neke nove pojave, prije svega gospodina Kolakušića i Živi zid i zbrojite to zajedno, to je opet oko 15-ak posto, trenutno na ovaj odaziv birača od 30 do 50 posto. Ja ne mislim da u nekoj velikoj mjeri to ne donosi neku veliku dobit mainstream strankama, HDZ i SDP-u. Najviše bi od toga mogao profitirati, ako odigra politički mudro, zapravo gospodin Kolakušić kojemu se sada otvara jedan dodatni prostor za mobilizaciju tih birača koji se sigurno neće vratiti HDZ-u ili SDP-u, već će tražiti neke nove političke opcije.

Kažete 10-15 posto. Je li to po vama vrh potencijala populističkih opcija u Hrvatskoj? Znamo da postoji jedno veliko nezadovoljnost političkim opcijama, ali se ne preljevaju u tolikoj mjeri.

U Hrvatskoj je taj prostor, kad pogledate neke druge države, zapravo relativno mali. Populisti u drugim državama, bilo da su lijevi ili desni, dobivaju puno veći broj glasova nego u Hrvatskoj. Meni se čini da ovo što vi s pravom upozoravate na veliki broj nezadovoljnih građana se odlučio na političku pasivnost. Oni misle da se političkim djelovanjem ništa ne može promijeniti, oni su kako ih politolozi zovu opcije exita, opcija odlaska. Bilo da fizički odlaze iz Hrvatske pa tako vidimo da više ne glasuju, bilo da mentalno napuštaju politiku i politički prostor. Tako da s ovim odazivom s 50-ak posto maksimalno, ja ne vidim da populisti mogu proširiti taj svoj postotak glasova. Ono što bi se moglo dogoditi da se pojavi neka nova opcija, neki novi populistički lider koji je uvjerljiviji, kompetentiniji, bolji u mobiliziranju građana. Tada prostor postoji, ali ja ga za sada ne vidim. Tako da mislim da je između tih 10 do 15 posto maksimum.

Mislite da Kolakušić nije takav lider koji bi mogao do te mjere mopbilizirati biračko tijelo?

Pa, meni se u ovom trenutku čini da on nema tu sposobnost mobiliziranja tako velikog broja ljudi. Mi ne vidimo da on ima neku stranačku infrastrukturu. Možda će nas on razuvjeriti s vremenom. Osim toga, on sada odlazi u Europski parlament na mandat. Kako će se paralelno biti tamo i pripremati za predsjedničke izbore, to ćemo vidjeti. No čini mi se u ovom trenutku, ne vidim neki veći potencijal neki potencijal za Macrona u Francuskoj, Babisha u Češkoj. Takve nekakve lidere koji mogu osvojiti 25-30 posto.

Zašto su kod toliko nestabilne te treće opcije? Imali smo u posljednjih nekoliko godina pojavu Borisa Mikšića koji je skoro ušao u drugi krug, pa smo imali Laburiste, Orah. Oni uzlete, pa dosta brzo se raspadnu. Što je ključni problem trećih opcija?

U Hrvatskoj je taj stranački sustav i dalje, koliko mi i dalje o tome govorimo, i dalje poprilično stabilan. Mi imamo stranački duopol. Ok, HDZ i SDP dobivaju sve manje glasova, ali u odnosu na neke druge europske zemlje mi smo relativno stabilni. Ja bih rekao da su različiti razlozi zašto neki neki od ovih opcija koje ste vi spominjale nisu do kraja uspjele. Za ORAH mislim da liderica Mirela Holy nije do kraja odlučila uništiti SDP-e i postati glavna stranka ljevice. Generalno za populiste, tu bih ubrojao i Borisa Mikšića i Živi zid, vrijedi da oni čak u usporedbi s drugim populistički opcijama u Europi iskazuju jednu ozbiljnu dozu političkog dilentantizma. Sjetite se samo prošlih parlamentarnih izbora za Živi zid? Živi zid je bio taj brend. Oni su na temelju svog, Sinčićevog i Pernarovog imena dobili osam mandata. Na kraju imaju saborski klub s tri mandata. Sada su i ta tri mandata protratili. Oni su se pokazali potpuno politički potkapacitirani i to je jedan od razloga zašto ne mogu nadići tih 15 posto. Vi tih 15 posto možete dobiti na frustraciju, gnjev, nezadovoljstvo građana, ali da bi napravili više kao Pokret pet zvjezdica u Italiji morate ipak imate neku infrastrukturu. Morate kvalitetne ljude, morate imati neke ideje. Ništa od toga Živi zid nije imao.

Što se dogodilo s Mostom? Oni su imali nadogradnju, oni su za razliku od Živog zida u dva navrata bili ključni ježičac na vagi koji je odlučio o vlasti, no koji je na ovim izborima potop.

Most je bio jedina od tih opcija koje smo danas spominjali koji je imao u nekom trenutku priliku mjenjati nešto u Hrvatskoj. To nije imao ni Živi zid, ni Laburisti, ni Mirela Holy. Oni su 2015. godine zaista bili u toj poziciji kada su privlačili birače s ljevice, iz centra i s desnice. Tada su po mom sudu napravili stratešku pogrešku. Trebali su jačati svoj potencijal. trebali su gurnuti HDZ i SDP u veliku koaliciju ili ići na nove izbore. Oni tada nisu bili spremni za vlast, a naročito nisu bili spremni za vlast s HDZ-om koji ga je progutao i ispljunuo. U međuvremenu, pokazalo se da su oni jedna desno orijentirana stranka. Oni koji su centristi su otišli u druge stranke i izašli su iz Mosta i oni su danas jedna klasična konzervativna desna stranka kojoj se dogodilo da na ovim izborima oni imaju ozbiljnu konkurenciju. I od strane Marijane Petir, Hasanbegovića i od strane Ruže Tomašić. I tu su izgubili. A njihova budućnost, a oni se sada žele brendirati kao desna stranka, je vrlo upitna. Oni moraju razmišljati o povezivanju s nekim drugim desnim opcijama.

Rezultati ovih izbora donijeli su jednu zanimljivu stvar. Vi kažete da nije ugrožena politička stabilnost, no ovo je prvi puta da su i SDP-e i HDZ-e dobili nevjerojatno malo glasova. Manje od 50 posto. Znači li to da nam se politička scena jako fragmentira?

To ćemo zapravo vidjeti. Taj rezultat je zapravo lošiji, ako promotrite da je odaziv na izbore bio nizak. A očekuje se da oni imaju svoje disciplinirane birače. S druge strane, treba reći da u odnosu na 2014. godinu oni su išli samostalno na izbore i nisu išli u koalicijama. HDZ s RUžom Tomašić i Marijanom Petir, SDP-e s HNS-om, IDS-om i tako dalje. Mi ćemo tek vidjeti što ovo znači. Meni se čini da nam ovi rezultati govore da dolazi do daljnje fragmentacije stranačke i političke scene u Hrvatskoj.

Vodi li to u destabilizaciju?

Ovi rezultati nam govore da bi nakon sljedećih parlamentarnih izbora mogli imati jednu vrlo izazovnu situaciju. Međutim, uvijek je pitanje da li tu stabilnost definirate kao nešto dobro. Mi smo imali političku stabilnost trideset godina pa je pitanje je li ona u razvojnom smislu ona donijela nešto dobro. Tako da ja nisam jedan od onih koji se boje male destabilizacije i restrukturiranje hrvatske političke scene. A naravno, ovisit će o konkrentim rezultatima izbora što će se dogoditi.

Koliko je po vama izgledna velika koalicija?

Velika koalicija će biti jedna od opcija koja će biti na stolu nakon parlamentarnih izbora. Kažem, iznenađenja su moguća. Ali ne čini mi se da bi bilo SDP-e ili HDZ-e do idućih parlamentarnih izbora mogli baš toliko oslabiti da nakon izbora ne mogu zajedno sastaviti veliku koaliciju, odnosno parlamentarnu većinu. Ako se to ostvari, ako ne budu neke radikalne promjene na scene, onda će to biti jedna od opcija. Jedna od opcija koju nismo još isprobali u hrvatskom političkom sustavu. Meni se čini koliko god javno govorio protiv toga da bi Davor Bernardić potajno razmišlja o tome.

Kada govorimo o posljedicama, čini se da su one nekako najburnije u HDZ-u. Najavljuju se veliki obračuni. Što vi očekujete ovaj rezultat koji je objektivno loš svega četiri mandata, donijeti u vladajućoj stranici?

Pa u svakom slučaju ova četiri mandata su neuspjeh za HDZ, ma što god oni govorili. Sam premijer je u izbornoj noći rekao da je to neuspjeh. Kratkoročno se čini da je to bura u čaši vodi. Kratkoročno, a tu mislim da do travnja, svibnja iduće godine kad se moraju dogovoriti unutar stranački izbori zapravo neće dogoditi neke velike promjene u HDZ-u. Ne mislim da postoje neke frankcije koje će ozbiljno krenuti u rušenje premijera. Predsjednik stranke je premijer i to znači rušiti vladu. On ih uvijek drži “idemo na nove izbore, pa možemo vidjeti tko će biti na listama”. Njegova pozicija je oslabljena, tako da je veliko pitanje hoće li krenuti u ono o čemu se spekulira ovih dana. U razračun s nekim ljudima u stranci koji nisu na njegovom kursu. Kratkoročno, ne mislim da će se nešto događati, ali istina je da je to destabiliziralo u određenoj mjeri premijera Plenkovića.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.