Vladimir Dimić, poznat i kao "čovjek koji sadi drveće", gostovao je u Novom danu.
Vladimir Dimić gostovao je u Novom danu gdje je opisao svoje “ilegalne” sadnje drveća po zelenim površinama grada Zagreba kojom se počeo baviti 1986. godine, kada su mu bile 33 godine. Na to ga je, kako kaže, ponukalo rođenje drugog sina i katastrofa u Černobilu kada je shvatio da nešto mora napraviti za planet Zemlju. Njegova ideja bila je “zasaditi minimalno jedno drvo godišnje, pa sam to povećao”.
Rekao je kako sadi po zelenim površinama grada Zagreba koje su “projektnom dokumentacijom određena za zelene površine” te kako sadi sam i sve financira sam, a pritom pazi i na alergene.
Kako izgleda “ilegalna” sadnja drveća na zelenim površinama? Dimić kaže kako “čovjek treba donijeti tu odluku, onda napraviti financijsku konstrukciju. Ja zamjenjujem postojeća stabla koja su se zbog nemara osušila, Tako da se tu u biti ništa ni ne primijeti. Nakon toga što nađete odgovarajuće lokacije, potrebno je naći financijska sredstva, otići u Zrinjevac. Nakon toga potrebno je doći do rasadnika, kupiti, prevesti to drvo. Ne jednom, tri, četiri puta sam morao angažirati kamion, to su toliko velike sadnice, nije se moglo, nisam to mogao sa svojim autom. Iskopati tu rupu, posaditi drvo i onda ga njegovati te prve godine, obilaziti ga, zalijevati, razgovarati s njim, družiti se. I onda ga napustiti, jer to nije moje drvo, to je drvo grada Zagreba. Ja to tako gledam.”
Na pitanje je li ikada razmišljao samo nazvati Zrinjevac i pitati njih da posade stabla rekao je kako jest, ali kako u Zagrebu ima “puno zelenih površina po Zagrebu koje se slabo održavaju, ne zalijevaju se, suša ih uništi. Dok se neki dijelovi, naprimjer, oko onih fontana, to se zalijeva tri puta dnevno. Tako da je trava divno zelena. Ali imate, samo malo se odmaknete od toga i primjećujete da, primijetit ćete da ima zelenih površina koje nisu dovoljno dobro održavane. Kad ima novaca, oni to zamijene. Samo gledajte, te sadnice koji oni sade su veoma skupe i ako oni posade po deset stabala, to košta dvije tisuće kuna, to sve mi plaćamo – ja i vi. Kada oni to imaju, oni će to uvijek napraviti. A kad nemaju, ne mogu.”
On sve radi individualno, s vlastitim sredstvima, a sadnice su mu, između ostalog, poklanjali bližnji i prijatelji za rođendan. Naglašava kako “ljudi moraju znati da sadeći je temperatura niža, da sadeći to drveće dobivaju kisik koji dišu” i kako je ono što radi njegov dug prema sebi, svojoj djeci i planetu Zemlji.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.