Hrvatska udruga za medicinsko pravo poslala je priopćenje medijima u kojem su se osvrnuli na trenutno stanje u zdravstvu te kzatražili onačno rješavanje materijalnih pitanja zdravstvenih radnika, kao i njihovih statusnih problema poput organizacije rada i radnog vremena.
Prenosimo priopćenje Udruge.
“U nizu dramatičnih procesa koji se već određeno vrijeme eksponirano događaju u sustavu zdravstva, a u jeku neuspjelih kolektivnih pregovora i najavljivanih štrajkova zdravstvenih radnika, jedna izrečena rečenica ocrtava najbolje ovu inficiranu situaciju u zdravstvu i odnos ključnih čimbenika prema zdravstvenom radniku.
U situaciji kroničnog nedostatka zdravstvenih radnika, masovnih odlazaka liječnika i medicinskih sestara, nedefiniranih statusnih i materijalnih pitanja zdravstvenih radnika koji su svakim danom sve više izloženi bespoštednom nasilju, a sustav obavljanja zdravstvene djelatnosti sve više birokratizira uvođenjem daljnjih brojnih administrativnih obveza, pod prijetnjom obustave lijekova i medicinskih pomagala zdravstvenim ustanovama, nelogičnih i nedostatnih zakonskih odredbi, poglavito Zakona o zdravstvenoj zaštiti i neprovedivih podzakonskih akata, anemičnih strukovnih udruženja koji se bave samim sobom i za sebe umjesto onima zbog kojih postoje, te besciljnog lutanja zdravstvene vlasti, svi nagomilani problemi riješit će se čini se najvažnijim događajem u 2019.g. ali i uopće, a to je izgradnjom sveučilišnih bolnica u najvećim hrvatskim gradovima.
Hrvatska udruga za medicinsko pravo u tom slučaju postavlja samo dva pitanja: za koga i za što? Odgovor je više nego jasan.
Liječnicima i zdravstvenim radnicima novi bijeli, ali i sveučilišni zidovi i nove zgrade ne trebaju jer ih i ovako ne samo nedostaje nego ih nema, a zdravstveni sustav jedva diše i egzistira na beskompromisnom i požrtvovnom prekovremenom, ali nezakonitom radu ostataka istih, pa se onda kao zahvalu redovno kažnjavaju poput liječnik iz Ogulina.
Pitamo se također je li nove sveučilišne bolnice možda trebaju samo odabranoj nekolicini, vladajućoj garnituri, kako bi se pokazali još menadžerski nesposobnijim, pa onda za opće upravljačke neuspjehe (ali vlastite uspjehe i pozicije) prozivati ni manje ni više nego turističku sezonu i turiste ili ine druge vremenske ili dnevno tematske pogode ili nepogode.
Treba li u konačnici možda pacijentima da uđu u nove prostorije velebnog zdanja koje se naziva “sveučilišnim” da bi se osjećali sigurnije u svojoj bolesti i svim potrebama za zdravstvenom skrbi koju im više nema tko dati ni ponuditi jer npr. kao u Metkoviću i u cijeloj Hrvatskoj nema laboranata, ili ondje gdje ih ima ne smiju zbog administrativnih lobističkih barijera obavljati laboratorijsku dijagnostiku.
Smatramo i čvrsto držimo kako je zaista 5 do 12 za cjelovite i sustavne promjene. Zasigurno bi najbolji početak bilo konačno rješavanje materijalnih pitanja zdravstvenih radnika, kao i njihovih statusnih problema poput organizacije rada i radnog vremena. Svi ostali zahvati u zdravstvu mogli bi u tom slučaju biti učinkoviti i polučiti uspjehom, pa onda na kraju neka se naprave i sveučilišne bolnice ali s pravim temeljima, a to su zasigurno i jedino zadovoljni i zbrinuti zdravstveni radnici koji i ovog časa bdiju uz svaki bolesnički krevet i svakog pacijenta.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows | i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram