S Veliborom Mačkićem, docentom sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, u Točki na tjedan razgovarali smo o najavama nove globalne krize - kada ona dolazi i kako se građani mogu pripremiti.

“Mi o recesijama ne znamo puno. Tek kada one prođu, možemo analizirati njene uzroke. No, vodeći indikatori u ekonomiji, indeks pouzdanja potrošača ili narudžba proizvođača – oni nam još nisu toliko dobri. Dilema je to što ne znamo možemo li govoriti o recesiji, možda je prerano, ili o usporavanju rasta, što mi se čini kao vjerojatniji slučaj”, rekao je Velibor Mačkić.

Na pitanje koji su argumenti koji govore u prilog tome da stiže recesija, a koji da neće biti tako velike globalne krize, ekonomist kaže da ih je više.

“Prvi koji se najčešće koristi je američka ekonomija, koja sada prolazi najdužu fazu ekspanzije, to je pozitivna faza poslovnog ciklusa. Nakon nje neminovno dolazi recesija nakon dva uzastopna kvartala. To je ono na što investitori stalno upozoravaju. Drugo je stanje s globalnom monetarnom politikom. Ona već dugo ima kamatne stope na izuzetno niskim razinama kako bi se poticao ekonomski rast. Tome će morati doći kraj, pogotovo ako očekujemo da će inflacija, odnosno opća razina cijena, početi rasti. Tu su i trenutne ekonomske razmirice između Kine i SAD-a, neriješena situacija s Brexitom, i sveto trojstvo europske ekonomije – njemačko, talijansko i francusko gospodarstvo”, rekao je Mačkić.

U prilog tome da se kriza ne može najaviti, dodaje ekonomist, ide i to što su za recesijski maraton koji smo doživjeli 2008. godine tadašnji vodeći ekonomisti govorili da se neće dogoditi. 

“Ekonomije, kada je u pitanju to jesu li ili nisu otporne na krizu, možemo grupirati u nekoliko kategorija. Mjere interne ravnoteže, proračunski saldo, s njim povezan javni dug, uvoz i izvoz, ali i sam model rasta koji ekonomija ima – je li to onaj temeljen na domaćoj ili inozemnoj potražnji. Tu su baloni, a to su u Hrvatskoj nekretnine. Ono što većina ekonomskih analitičara zaboravlja su indikatori ekonomije, Svjetski ekonomski forum, indeks globalne konkurentnosti, indikatori poslovanja Svjetske banke… Sve to treba gledati”, pojašnjava Mačkić.

“Kada pogledamo Svjetski ekonomski forum možemo vidjeti da smo blago izgubili poziciju u odnosu na 2008. godinu. Samo smo oko tri mjesta ispred Crne Gore, a tri mjesta iza Srbije”, naglasio je ekonomist.

Rekao je kako je tendencija smanjenja javnog duga dobra, ali da ona ne znači da je država spremna za krizu.

“Imamo tendenciju smanjenja javnog duga. To ne znači da smo spremni za krizu, ali znači da smo kupili nekakav amortizer za momenat kada se ona desi. I te 2008. godine nam se smanjivao javni dug”, kazao je.

“Od 2015. do 2017. godine imali smo jednu priču koju smo nažalost potrošili, a to je da smo se s modela domaće potražnje prebacili na model inozemne potražnje. Da smo uspjeli zadržati taj tempo struktura hrvatske ekonomije bila bi bolja. Mi smo se vratili natrag, ono što nam ponovo generira rast BDP-a je osobna potrošnja, a kada nastupi kriza ljudi prestaju trošiti”, rekao je Mačkić.

Na pitanje mogu li se građani pripremiti na krizu, Mačkić kaže da u teoriji može, ali mora imati materijalne uvjete za to.

“Može, ali samo ako štedite, a da biste mogli štedjeti, morate imati određeni raspoloživi iznos dohotka, a to većina građana nema. Bilo bi zgodno napraviti neki mali osobni fond, zbrojite obaveze koje imate, pogledajte neke potrošnje koje vam nisu potrebne i počnite odmah puniti taj fond koliko god možete. Sada bi trebalo i refinancirati postojeće dugotrajne obveze”, naglasio je Mačkić.

Rekao je i kako je ono što se radi u osobnim financijama potpuno drugačije u odnosu na ono što se radi u javnim financijama.

“Pojedinci štede, a javne financije troše. Ono što je dobro za pojedince nije dobro za ekonomiju u cjelini. To je ta famozna greška logičke kompozicije koja dosta često se može čuti u medijskom prostoru u Hrvatskoj”, kaže Mačkić.

Upitan vidi li u potezima Vlade, odnosno ministra financija Zdravka Marića pripremu, poteze koji se vuku da bismo se pripremili za moguću recesiju, ekonomist kaže da ni ova Vlada, a ni prošla, nisu porezni sustav na način da se temelji na prihodima od dohotka i kapitala.

“Problem našeg poreznog sustava je što je on potrošno orijentiran. On se bazira na PDV-u. I parametarske izmjene koje je radio i trenutni ministar Marić i njegov prethodnik ministar Lalovac, nisu to promijenile. Vi možete imati ili potrošno orijentiran porezni sustav ili će se temeljiti na prihodima od dohotka i kapitala. MI to nismo napravili. Što znači sljedeće: onog trenutka kada recesija nastane, mi prestajemo trošiti i, kako prestajemo trošiti, padaju prihodi od PDV-a. S druge strane, rastu rashodi – socijalna zaštita, naknade za nezaposlenost – i ponovno imate proračunski deficit, dakle sve ono što smo već vidjeli da se događalo na početku velike recesije.

“Recesija uvijek jednako djeluje. Krenimo od zapošljavanja. Recesija u suštini znači smanjenje ekonomske aktivnosti u dva uzastopna kvartala. Ako ćemo manje proizvoditi, imat ćemo manje potrebe za radnicima, odnosno nezaposlenost će rasti. Kako raste nezaposlenost, ljudi su sve manje spremni trošiti. Oni štede. Kako pada potražnja na tržištu, to se ogleda i na cijene – cijene padaju. I onda gledate što instrumenti monetarne i fiskalne politike mogu raditi – monetarna politika želi ciklus pokrenuti ponovno. Kamatne stope bi trebale početi padati. Ali tu se onda nalazimo u problemu, one su već dovoljno niske. Na globalnim tržištima su izuzetno niske i to je takozvana zamka likvidnosti. Uslijed te zamke likvidnosti, monetarna politika lupi u plafon i kaže – ja sad tu više ništa ne mogu. Jedino na koga se onda prebacuje pogled i velika očekivanja je fiskalna politika. Što znači fistalna politika u tom dijelu je ono što ekonomisti zovu interna devalvacija. To znači da, ako želite izaći iz krizte, morate smanjivati troškove, što u našem slučaju znači smanjivanje broja radnika i otpuštanje. To je manje-više ono što je hrvatska ekonomija radila. Onog trenutka kada smo postali cjenovno konkurentni, pa smo već 2014. imali porast izvoza, bila je posljedica toga što nam je tečaj realno deprecirao zato što smo postali troškovno konkurentniji, što je posljedica djelovanja tadašnjih fiskalnih vlasti.”

Na pitanje kada možemo očekivati znakove recesije, globalno i u Hrvatskoj, Mačkić smatra da se to ne može precizno procijeniti.

“Jednom kada najavite da će recesija doći – u jednom trenutku će pogoditi. Ali to nije nikome od koristi. Uz ekonomske, treba gledati i šire, političke efekte. Ako gledamo Njemačku, gdje su nadolazeći izbori – ministar financija već sada govori o tome da bi možda trebalo aktivnije koristiti fiskalnu politiku i proračunski deficit. U tom dijelu, ako Njemačka uspije izbjeći recesiju, ond vjerojatno neće ni nas zahvatiti u nadolazećem razdoblju.”

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows | i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram