Profesor Vedran Đulabić sa zagrebačkog Pravnog fakulteta u Newsroomu je analizirao tri godine vladavine Andreja Plenkovića.
Tri godine su prošle od pobjede Andreja Plenkovića na izborima. Na pitanje koliko je to, strukovno gledano, administracija, odnosno Vlada, profesor Vedran Đulabić kaže “ovisno o tome koliko je formalno bilo koalicija”.
“Već smo neke i zaboravili. Činjenica je da je to kontinuitet – da Andrej Plenković s raznim partnerima upravlja zemljom.”
Analizirao je ono što premijer naziva reformskim potezima.
“Podsjetit ću da je Hrvatski sabor 2015. godine donio strategiju razvoja hrvatske uprave. Ova Vlada nije tu strategiju stavila izvan snage. NIje donijela novu strategije, nego ta strategija još egzistira. Iz te strategije, koja je na snazi do 2020. godine, provelo se gotovo ništa. Tamo je jako puno ambicioznih ciljeva, govori se o sustavu izvještavanja, akcijskim planovima – dokument je postavljen ambiciozno, ali mislim da se provelo ispod 10 posto, ako se uopće provelo. Mislim da je to u potpunosti stavljeno izvan snage. Došao je ministar Lovro Kuščević, koji je otvorio neka pitanja koja nikada nisu bila naznačena. Podsjetit ću na tzv. lex šerif koji je donesen. Evo sad je prije ljeta donesen Zakon o sustavu državne uprave. Mislim da su to dvije najbitnije točke uprave i funkcioniranja uprave.”
“Zakon o sustavu državne uprave legalizirao je političko zapošljavanje”
Na pitanje dobiva li tzv. lex šerif novu dimenziju sada kaz znamo nešto više o Kuščevićevim poslovima u općini Nerežišće, Đulabić kaže da to pokazuje usmjerenost na interes.
“To je pokazatelj da su potezi u sustavu uprave interesno motivirani. Nisu motivirani da se sustav sredi, motivirani su da se zaštite nečiji interesi. Najnovije promjene, kojima se poslovi prebacuju na županije, motivirane su time da se županije dodatno osnaži, da se postave kao stupovi koji se više neće moći razmrdati. Dakle, to nije sustav racionaliziranja. Zakon o sustavu državne uprave legalizirao je političko zapošljavanje i punjenje državne uprave političkim kadrovima”, kazao je i dodatno pojasnio:
“Bivši pomoćnici preimenovani su u ravnatelje, a ti ravnatelji su političari koji se primaju na javnom natječaju. Imenuje ih Vlada, imenuju se na četiri godine i imenuju se na temelju javnog natječaja bez ikakvih kriterija. Te pozicije bi trebale biti vrhunac upravne karijere, to bi trebali biti ljudi koji su svoj život posvetili radu u upravi. Zatim, po istom tom zakonu postoji mogućnost da se u svako ministarstvo dovedu po četiri politička savjetnika, u Ured predsjednika Vlade i Ured predsjednika Sabora po šest savjetnika. Kad to pomnožite s brojem ministarstava, dođemo do brojke od 90-ak ljudi koji će opet bez ikakvih kriterija dolaziti.
Kod nas je politizacija konstanta. Državna uprava je ogroman sustav, tu je zaposleno preko 50.000 službenika. U njemu promjene nisu moguće preko noći. Zato su nam potrebni strateški dokumenti. Uprava radi, ali, po mojoj procjeni, državna uprava sada radi na 40 posto kapaciteta. Visoko motivirani ljudi su se povukli kada su vidjeli što se događa i cijeli sustav radi ispod kapaciteta.”
“Udarom na Povjerenstvo premijer doprinosi kuturi političke bahatosti”
Upitan o predmet Helsinki i premijerovoj izjavi da “neće dostaviti dokumentaciju”, profesor Đulabić kaže:
#related-news_0
“Mislim da je to jako loša poruka. Da jedan premijer insitucije pravne države, u državi u kojoj se svi političari zaklinju ‘neka institucije rade svoj posao’, govori ‘ja neću’. Kakva je to poruka svim šefovima koji negdje postoje, od načelnika općina, do nekih drugih dužnosnika koji su podložni tom zakonu i koji mogu jednostavno reći ‘a neću ni ja’? Tu naš premijer pokazuje stil vodstva Ive Sanadera – ta razina nadmenosti, ‘ja sam moć, što mi tko može, zašto bih ja slao neke dokumente’. Taj tip ponašanja, čini mi se, odudara od premijerovog ponašanja u Europi, jer tamo pokazuje drugo lice – lice koje se može dogovarati, koje sjedi za stolom s Angelom Merkel, s Jean-Claude Junckerom, vodećim ljudima Europske komisije koji određuju budućnost Europske unije. Očito ima legitimitet i težinu, a onda ovdje pokazuje lice koje ne bi trebao pokazivati.
Ne znam zašto je Povjerenstvo toliko na udaru politike kada nema ne znam kako veliku moć. To nije organ kaznenog ni prekršajnog progona. Ima neke sankcije, ali to su sve opomene. Premijer porukama kojima udara na Povjerenstvo doprinosi kulturi političke bahatosti, rabijatnosti. To premijer jedne zemlje koja će predsjedavati Europskom unijom ne bi trebao slati. Trebao bi poštovati institucije, boriti se pravnim putem i dokazati je li ili nije bio u sukobu interesa.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows | i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram