Zašto velik broj djece s poteškoćama u razvoju nije krenulo u školu ili pohađa nastavu bez pomoćnika? Koji su kriteriji da se nekima odobri pomoćnik u nastavi, nekima jedan pomoćnik na troje djece, a nekima ukine? Čime su nezadovoljni pomoćnici u nastavi koji su u subotu prosvjedovali na Markovu trgu? O tim pitanjima u Točki na tjedan razgovarali smo s čelnicom udruge PUN-HR Ivom Tadić i dekanicom Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Snježanom Sekušak-Galešev.
Prema podacima Ministarstva zanosti i obrazovanja, u školskoj godini 2013./2014. sustav pomoćnika u nastavi brojio je 290 pomoćnika. U školskoj godini 2014./2015. odobreno je 1.361 pomoćnik, od čega 1.022 pomoćnika iz sredstava fondova Europske unija, resornog ministarstva i jedinica lokalne i regionalne samouprave, a 399 pomoćnika iz fonda igara na sreću. U školskoj godini 2015./2016. odobrena su 2.303 pomoćnika u nastavi, a 2016./2017. njih 2.317. U školskoj godini 2017./2018. odobreno je ukupno 2.955 pomoćnika, a 2018./2019. 3.064. U ovoj školskoj godini zasad je odobreno 2.800 pomoćnika, ali broj će vjerojatno još rasti.
Pitanje je – kako dolazi do diskrepancije da se odobrava sve pomoćnika u nastavi, a djeca kreću u školske klupe bez asistenata.
VEZANE VIJESTI
“Ove godine imamo velikih problema jer pomoćnici u nastavi ne žele raditi jer nisu ispoštovana njihova radna prava. Pomoćnici ne žele nakon toliko godina biti nitko i ništa, ne žele raditi na ugovor o djelu i nemati nikakva prava”, kaže čelnica udruge PUN-HR Iva Tadić, koja dodaje da uvijek nedostaje 500 ili 600 pomoćnika, kao i da “za sve postoje rokovi osim za ministarstvo”.
“Voljela bih da postoji sustav u kojem će biti svi pomoćnici i sva djeca, da se napravi obilježje na koji način radimo, jer ima pomoćnika koji rade preko studentskih ugovora, ima ih koji volontiraju. Puno je problema – oko zahtjeva, pomoćnika, oko financiranje, jedinica lokalne samouprave.”
Dekanica Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Snježana Sekušak-Galešev smatra da smo ipak napredovali.
“Zadnjih godina imamo sve veći broj djece s teškoćama uključenih u redovite škole. Međutim, pomoćnici u nastavi su samo jedan dio potpore učenicima koji se uključuju u redovne škole. Inkluzija u redovne škole uključuje široki spektar stručnjaka, lokalnu zajednicu, posebne ustanove,… Pomoćnici su jedna karika, ali ne mogu biti presudni uključuje li se neko dijete u redovnu nastavu ili ne. Ne može činjenica ima li neko dijete pomoćnika ili ne biti kriteij za ulazak u razred. Nije pomoćnik nužan da bi dijete krenulo u školu”, kaže dekanica i dodaje da ne treba svako dijete s teškoćama pomoćnika, primjerice djeca s disleksijom ili disgrafijom, koja imaju prilagođen program.
Tadić smatra da netko treba preuzeti odgovornost za situaciju koja je nastala.
“Svi smo u začaranom krugi i svi bismo trebali odgovarati, ali nitko ne želi preuzeti odgovornost pa ispaštaju djeca.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows | i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram
