Svaki pedeseti stanovnik u Osječko-baranjskoj županiji, s više od 65 godina, preživljava zahvaljujući državnoj pomoći. Najmanji udio najugroženijih osoba živi u Zagrebu i Primorsko-goranskoj županiji

Brojni su statistički podaci objavljeni posljednjih mjeseci i godina koji upućuju na to da je Hrvatska i po standardu i po BDP-u po glavi stanovnika zacementirana na začelju Europske unije, te da joj u leđa prema pojedinim pokazateljima najčešće gleda samo Bugarska.

Nema tu velikog optimizma ni za jednu skupinu stanovništva, no posebice su u teškoj poziciji osobe starije od 65 godina bez ikakvih primanja koje žive u samačkim kućanstvima.

Kako broj starijih raste iz godine u godinu, uvriježilo se pravilo da Vlade donose strategije za socijalnu skrb o starijim osobama, te da svake godine izvještavaju o tome kako se ti dokumenti provode, a najnovije Vladino izvješće pokazuju da je starost možda najteža u Osječko-baranjskoj županiji, te da slijedi Sisačko-moslavačka i Šibensko-kninska županija. To su županije koje imaju puno veći udio starijih osoba koje nemaju vlastiti prihod nego što je njihov udio u ukupnoj starijoj populaciji.

Kako bi uopće preživjeli ti građani dobivaju zajamčenu minimalnu naknadu (ZMN) od države, koja za radno nesposobnog samca iznosi 920 kuna, koja je gotovo dvostruko niža od linije ekstremnog siromaštva. U Vladinom izvješću o provođenju strategije za prošlu godinu ističe se da čak 11 županija ima udjel starijih osoba koje su primatelji ZMN veći od udjela starijih osoba u ukupnoj populaciji, a da te županije predvodi Osječko-baranjska županija s 4,74 postotna boda većim udjelom primatelja ZMN nego je njen udjel u ukupnoj populaciji starijih osoba.

Mjesečna naknada

U toj županiji živi 6,56 posto svih starijih osoba u Hrvatskoj, ali i čak 11,30 posto onih koji primaju mjesečnu naknadu jer nemaju nikakve vlastite prihode. Svaki pedeseti stanovnik u Osječko-baranjskoj županiji, koji ima više od 65 godina, preživljava zahvaljujući toj nevelikoj državnoj pomoći.

U gradu Zagrebu i još devet županija udio primatelja ZMN je manji nego što je njihov udio u ukupnoj populaciji starijih osoba. Ako se kao mjera siromaštva uzme primanje ZMN, osnovnog prava iz sustava socijalne skrbi koje je namijenjeno najsiromašnijim stanovnicima, najmanji udio najugroženijih starijih osoba živi u gradu Zagrebu, Splitsko-dalmatinskoj i Primorsko-goranskoj i Istarskoj županiji. Te regije imaju puno veći udio starijeg stanovništva nego što je njihov udio u korisnicima naknade među građanima starijim od 65 godina.

Tako Zagreb ima za čak 6,86 posto na poena veći udio starijeg stanovništva nego što je udio primatelja ZMN, a u PGŽ-u je taj udio veći za 5,22 postotna poena. Primjerice u PGŽ-u tek svaki 273. stanovnik koji je stariji od 65 godina prima ZMN. To znači da su starijim osobama »šanse« da nemaju nikakav vlastiti prihod i da moraju primati naknadu od države u Osječko-baranjskoj županiji veće pet puta nego u PGŽ-u.

Pogođene iseljavanjem

Iz Vlade ističu da je primanje ZMN jasan pokazatelj da je starost najteža u slavonskim županijama, Sisačko-moslavačkoj i Ličko senjskoj, te da su u gradu Zagrebu te priobalnim županijama, izuzev Šibensko-kninske, rizici od siromaštva za starije manji, što jasno govori i da su uzroci i ratna razaranja, gubitak industrije, veliki broj građana koji su se, dok su bili radno sposobni bavili poljoprivredom, ali bez uplate doprinosa kako bi ostvarili mirovinu, ali i činjenica da su te županije najviše pogođene iseljavanjem.

U drugoj su skupini osim Zagreba, te Međimurske ili Varaždinske županije, priobalne županije i u njima je rizik od siromaštva starijih osoba niži jer ti građani imaju i nekretninsku rentu, odnosno mogu i u starosti zarađivati od iznajmljivanja apartmana.

Jedna od mjera koje je Vlada istaknula u svojoj strategiji je i ujednačavanje dostupnosti kapaciteta za smještaj starijih osoba, i to tako da se kapaciteti u svim županijama povećaju do razine državnog prosjeka.

Prema podacima iz Strategije koja je usvojena u jesen 2017. godine u Hrvatskoj su u domovima, kod pružatelja usluge smještaja bez osnivanja doma, obiteljskim domovima i udomiteljskim obiteljima postojali smještajni kapaciteti za za 29.414, odnosno 3,68 posto osoba starih 65 i više godina. Austrija je primjerice imala smještajne kapacitete za 4,7 posto stanovništva starog 65 i više godina.

Uz to u Hrvatskoj je čak devet županija, a među njima i Primorsko-goranska, zaostajalo za tim državnim prosjekom. U PGŽ-u je u trenutku kad je strategija donesena bilo 1.642 mjesta u različitim oblicima smještaja što znači da je bilo pokriveno tek 2,64 posto starijeg stanovništva, piše Novi list.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.