Ministrica znanosti i obrazovanja, Blaženka Divjak, u intervjuu tjedna, koji je dala za emisiju Točka na tjedan za N1, komentirala je, između ostaloga, i štrajk u školama.
Koliko sustav može ovako funkcionirati, a da ne dođe u ozbiljne probleme?
Ne možemo to reći u danima, ali sigurno da svako produžavanje ovakve situacije ima utjecaja na sustav, jer na koncu konca mi moramo isporučiti učenicima kvalitetno obrazovanje, a ono ovisi između ostalog i o broju sati nastave koje učenik provede u školi i u tom smislu je jako važno da čim prije se nastavi dijalog i razriješi ova situacija.
Kad će se riješiti? Jeste li u kontaktu sa sindikatima?
Ja sam nakon Vlade jučer razgovarala i s premijerom, bili su pristutni i ostali ministri i moje je uvjerenje da je i premijer svjestan toga, naravno i Vlada, da do dijaloga mora doći, a sam rezultat mora biti ne ovakav kakav je sada bio u procesu mirenja, nego da dolazimo do konkretnih, ali kvalitetnih rješenja.
Kada bi se mogao nastaviti dijalog? Očekujete već idućeg tjedna?
Ja mislim da mora doći do toga, iako sad je loptica na strani Vlade.
Hoće li nastavnicima biti plaćeni dani u štrajku?
To regulira Zakon o radu, a Zakon o radu tumači Ministarstvo rada, ne tumači Ministarstvo znanosti i obrazovanja i dosad je s jednim jedinim izuzetkom uvijek štrajk bio plaćen. Odluku o tome donosi Vlada, tako da ne očekujem tu odstupanje od uobičajene prakse.
Znači, očekujete da bude plaćen?
Ja to tako očekujem, ali naravno, kao što sam rekla, odluku donosi Vlada, a tumačenje zakona je u nadležnosti Ministarstva rada. Ja kao ministrica donosim kurikulume, tu mi ne treba odluka Vlade, a ovu odluku ja da i želim ne mogu donijeti, nego je mora donijeti Vlada. Što se tiče rasta plaće, istina je, u mandatu ove Vlade plaće su u svim javnim i državnim službama rasle nešto više od 11 posto. Ali to je rast osnovice i to je dobro da su rasle plaće i svaki član Vlade može na to biti ponosan. Međutim, mi moramo razumjeti što to zapravo znači. Plaća se sastoji od tri dijela, imamo osnovicu, koja se množi s koeficijentom složenosti poslova i na to se dodavaju neki dodaci. Zadržimo se na ovom osnovica puta koeficijent složenosti posla. Ako imate osnovicu 100, primjerice u jednom sektoru, i 200 u drugom sektoru, i ako ona naraste, odnosno osnovica ostaje ista, koeficijent složenosti poslova ovdje jednima daje 100, a drugima daje 200, i što se sad događa? Kad vama raste osnovica, a ne mijenja se koeficijent složenosti posla, 10 posto rasta na 100 je 110, 10 posto rasta na 200 je 220. Razlika koja je prije toga bila 100, sad postaje 110. Znači, ta razlika postaje sve veća. Ako se ne uređuju koeficijenti složenosti posla, ljudi koji su u odgoju u obrazovanju stvarno imaju najniži koeficijent, ako se uspoređuje po stručnoj spremi u javnim službama, onda se dogodi to da iako plaća raste, zaostajanje te plaće za usporedivim poslovima u javnim službama postaje sve veće i to je ta nepravda.
I to po vama ključni argument koji je vama prihvatljiv?
To je argument koji je lako razumljiv. Ne mogu biti učitelji, nastavnici, profesori ti koji imaju najmanje plaće s obzirom na stručnu spremu, a drugi supstancijalna reforma je uvedena, koja povećava koeficijent složenosti posla, odnosno koja povećava samu složenost posla.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.