Sudac Dobronić: Neki javni bilježnici izdaju skoro 70.000 rješenja o ovrsi

U razgovoru je istaknuo i sljedeće:

"Dat ću i drugi primjer. U slučaju telekomunikacija. Općinski građanski sud u Zagrebu je donio jednu vrlo dobru presudu, mislim da je postala pravomoćna. Radilo se o onom tipu ugovora koji se u telekomunikacijskom sektoru sklapao obično na dvije godine. U takvim ugovorima obično postoje odredbe da ako potrošač otkaže ugovor prije isteka dvije godine, da firma ima pravo do ostatak ugovorenog razdoblja naplaćivati obavezni paušal.

Firma u tom slučaju ima pravo na naplatu ugovorne obveze, ali se postavlja pitanje koliki je to iznos koji je primjeren. Ako je potrošač konzumirao dva mjeseca, a ostalo mu je 22 mjeseca za platiti, to na kraju bude jako veliki iznos ipak, za uslugu koju ipak ne koristi.

I onda se postavilo pitanje je li to pretjerano strogo, nepravično i tako dalje. I Općinski sud je jako dobro rekao da takva odredba nije u redu, da se ne može primjenjivati.

Sad bi trebalo uzeti presudu Općinskog suda u Zagrebu, svi javni bilježnici je moraju imati pred očima i prema tome oni moraju paziti da se to ne ponavlja.

Ta presuda se ne poštuje, ne možemo s njom postupati tako da bacimo kamen u vodu i čekamo da se voda smiri. To je pitanje riješeno i oni na to nemaju pravo. Ako inzistiraju na ugovornoj kazni, a oni nisu izmijenili opće uvjete - makar i malo - u duhu te presude, onda neka idu redovnom tužbom i tamo dokazuju što god žele.

Vratimo se na način rada javnih bilježnika. Postojeći zakon nije toliko loš, ali se ni on ne poštuje. Radi se o tome da je Ovršni zakon definirao pojam vjerodostojne isprave.

Ona je knjigovodstvena isprava, ali ne bilo koja i ne bilo kakva, nego ona u kojoj kaže da je vjerodostojna isprava takva isprava iz koje se vidi što je predmet obveze te vrijeme i mjesto ispunjenja.

Sada se u velikom broju slučajeva najčešće događa da velike firme podnose samo neki izvadak iz poslovnih knjiga iz kojih se osim nekih brojaka uopće ne vidi što je predmet obveze.

Takvu ispravu javni bilježnici nisu smjeli prihvatiti kao vjerodostojnu i samo na temelju nje izdati rješenje. Oni su morali tražiti izvorni račun iz kojeg će biti vidljivo da se traži isplata za korištenje mobitela za mjesec ožujak i onda iza toga za mjesec travanj 2018., a da sve ovo drugo se traži ugovorna kazna. I znači, to se radi krivo.

Po mojoj procjeni je približno 30 posto ovih rješenja o ovrsi zapravo izdano nezakonito. Jer se javni bilježnici uopće ne osvrću na to, a nitko ih ne kritizira zbog toga.

Ja sam u svojim pojedinim presudama do sada jasno i glasno napisao da se neće priznati trošak ovršnog postupka u cijelosti, makar tužitelj može biti u pravu. To neće dobiti na teret tuženika, pa neka se on razračunava s javnim bilježnikom zašto su oni imali suvišan trošak.

Radi se o tome da je davno trebalo provesti jednu temeljitu kontrolu.

To je vrlo ozbiljan problem jer se radi o tome - na taj način su pojedini javni bilježnici, ne svi - posao ubrzali do te mjere da ima javnih bilježnika koji godišnje izdaju skoro 70.000 rješenja o ovrsi. Znači, to je više od 1.000 po svakom tjednu i kad se to računa, onda se dođe do zaključka da on svakih 5 ili 10 minuta izdaje jedno rješenje o ovrsi. Potpuno je jasno da to onda ne može kontrolirati, a očito ni ne želi.

Ne rade svi javni bilježnici jednako. Tu postoji element ili nekakvog zanemarivanja te zakonske odredbe. To je direktno kongentno pravo, tu se nema što tumačiti - moraju biti same isprave i osnovni računi su ti koji zadovoljavaju.

Svaki ovršni naslov nije komad papira, to je stvarna obveza i opasnost za onoga kome je nešto naloženo.

Može taj sustav funckioniratli, ali mora se odgovorno provoditi. A provodi se, između ostaloga, tako da čovjek ne može povjerovati dok ne vidi.

U jednom primjeru javni bilježnik je izdao rješenje o ovrsi protiv jedne banke na milijardu i 200 milijuna kuna. I onda kada se gleda na temelju čega je izdao, a u tom slučaju se radilo o jednostavnom d.o.o.-u, između ostalog su u tom slučaju postojala jedan, dva ili tri računa na kojima je taj direktor tog jednostavnog d.o.o.-a napisao da time izdaje račun kojim obračunava naknadu štete za psihičke boli vlasniku. I onda je izračunao tu naknadu za bol u iznosu nešto višem od 200 milijuna kuna, pa je to bila jedna stavka u tom ukupnom zbroju.

Ukratko rečeno, on je vrlo vjerojatno bio strahovito ljut na banku - vjerojatno je dobio prvi, inicijalni kredit, pa mu je banka uskretila daljnje kreditiranje, onda mu je vjerojatno cijeli posao propao.

Ali ako čovjek izdaje račun o ljutnji, onda javni bilježnik - ako mu sve jasno piše o čemu se radi - pa mora minimalno prelistati i odbiti to. Međutim, ništa.

Znači, javi bilježnik je potvrdio ovrhu na milijardu i 200 milijuna kuna?

Ma izdao je. Da je to postalo pravomoćno banka je istoga trena blokirana i tko kaže da cijela banka ne bi otišla u stečaj?

Naravno, onda bi oni došli svi skupa tražiti od suda da spašava situaciju, ali se tu zapravo radi o totalnoj neodgovornosti javnih bilježnika i prebacivanju odgovornosti na sud.

Javni bilježnici zabrinuti zbog novog Ovršnog zakona  

U Hrvatskoj trenutno posluje 328 bilježnika. Povodom 25. godišnjica postojanja javnobilježničke struke u Hrvatskoj, koja je obilježena u subotu, predsjednica Hrvatske javnobilježničke komore Zvijezdana Rauš-Klier poručila je: 

"Mi redovno uplaćujemo visoke iznose u državni proračun, sve naše usluge su transparetno kroz naše knjige i akte evidentirane. Znači, nema mogućnosti nikakve niti bi bilo tko od bilježnika se u to upustio, da se neke financijske stvari koje dolaze iz našeg protoka ne evidentiraju."

Brine ih što bi novim Ovršnim zakonom trebali ostati bez dijela prihoda. Naime, rješenja o ovrhama trebali bi izdavati sudovi i time ih ostaviti bez poslova vrijednih stotine milijuna kuna. Iako je riječ o uputi s razine Europske unije, bilježnici žele ostati povjerenici suda. Kažu - da se ne bi opterećivali sami sudovi.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows | i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram