U Zagrebu je održan prosvjed biciklista pod geslom "Kako propisno voziti po nepropisnoj infrastrukturi?".
Prosvjedno okupljanje krenulo je u 14:30 od Muzeja Mimara, a povorka s policijskom pratnjom kretala se sljedećim ulicama: Rooseveltov trg 5 – Žerjavićeva – Hatzova – Mislavova – Trg žrtava fašizma – Višeslavova – Držićeva – Vukovarska – Hrvatske bratske zajednice – Slavonska – Marohnićeva – Prisavlje ulica – Savska – Savska 160.
Zašto prosvjed?
Kako je navedeno u pozivu na prosvjed, biciklisti i biciklistkinje pobunili su se zbog “sustavnog zanemarivanja biciklističke problematike, katastrofalnog stanja biciklističke infrastrukture u Zagrebu i šire, zbog činjenice da je biciklistički promet zadnja rupa na svirali prometnog planiranja, zbog činjenice da se biciklističke staze farba, a moralo bi se graditi i ozbiljno ulagati, zbog činjenice da policija kažnjava bicikliste, ali ne i gradove koji stvaraju ilegalnu biciklističku infrastrukturu, zbog toga što se mnogi ne usuđuju pustiti djecu da uživaju na biciklima, zbog toga što ovakav prometni sustav stvara ovisnike o automobilima, zbog toga što gradovi i dalje ne ulažu niti stoti dio potrebnoga za kvalitetan razvoj alternativnim oblicima prijevoza, zbog toga što se gušimo u smogu umjesto da razvijamo zdrave gradove, zbog toga što su biciklisti postali žrtveni jarci za sve probleme promašenih prometnih politika”.
U najavi prosvjeda navode i sljedeće:
“Svi se sjećate da smo bili sretni i optimistični kada je u proljeće 2016. godine Oleg Buković, Ministar mora, prometa i infrastrukture, potpisao “Pravilnik o biciklističkoj infrastrukturi”. Taj dokument je trebao bitno podići standard kvalitete biciklističke infrastrukture u cijeloj Hrvatskoj kroz osiguranje sigurnosti, cjelovitosti, izravnosti i atraktivnosti biciklističke prometne mreže. U stvarnosti se nisu dogodile gotovo nikakve promjene: osim što se biciklističke staze sada označavaju bijelom umjesto žutom bojom, biciklistička infrastruktura je i dalje rascjepkana, ponižavajuća i opasna, a Pravilnik se pokazuje kao mrtvo slovo na papiru.
Šira javnost, ali i pojedini stručnjaci, sve glasnije okrivljavaju vozače bicikala za neodgovorno ponašanje i proglašavaju ih glavnim negativcima u prometu. Iako zaista ima pojedinaca koji im za te optužbe daju povoda, nitko se ne bavi činjenicom da su vozači bicikala prisiljeni snalaziti se, svatko na svoj način, u korištenju nepropisne infrastrukture, i da nitko ne kažnjava one koji su takvu infrastrukturu stvorili. Inspekcija za ceste kao ni policija ne pokazuju nikakav interes da sukladno svojim ovlastima kazne Grad Zagreb, ali i brojne druge gradove, koji i dalje obilježavaju ilegalne biciklističke staze kojima je nemoguće propisno i sigurno voziti. Grade i toleriraju staze kojima se zapravo ugrožava sigurnost: i pješaka i biciklista i djece i starijih.
Istovremeno, bicikliste se kažnjava. Čim padne s bicikla, biciklist je kriv i dobije kaznu. Stalna kriminalizacija korištenja bicikla kao prijevoznog sredstva suprotna je svim načelima održivog prometa i poticanja alternativnih oblika mobilnosti.
Bicikliste se proziva da bi se trebali ponašati kao “ravnopravni” sudionici u prometu s pripadajućim obavezama, a prometna infrastruktura kao i Zakon o sigurnosti prometa na cestama diskriminiraju ih kao građane drugog reda. Nastavljaju se graditi ceste koje isključuju sigurno kretanje nemotoriziranog prometa dok se s figom u džepu govori o sigurnosti ranjivih sudionika u prometu. Liječnici upozoravaju na alarmantni porast pretilosti među djecom i mladima, a roditelji se s pravom boje poslati djecu biciklom u školu zbog opasnosti na cestama. Srčane i dišne bolesti su sve veći uzrok smrtnosti u stanovništvu Hrvatske, a umjesto aktivnih oblika kretanja i dalje se u praksi stvara ovisnost građana o automobilima.
Grad Zagreb se hvali kilometrima pofarbanih biciklističkih staza, a u stvarnosti niti jedna biciklistička staza u gradu nije propisno izvedena! Niti jedna! To nije slučajno. To je sustavno zanemarivanje i diskriminacija ovog oblika prijevoza. Osim što čekamo reakciju policije i grada, nastavljamo pritisak. Bliži se razdoblje donošenja gradskog proračuna. Hoće li Zagreb iduće godine rezervirati stotinjak tisuća godišnje, kao do sada, i manje nego troši za uredski papir? Ili napokon 30-50 milijuna kuna za ciljani i brzi razvoj biciklističke infrastrukture, kao što zahtijevaju godine zanemarivanja ulaganja u ovaj oblik prometa?”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows | i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram