Makroekonomist Nezavisnog sindikata znanosti i obrazovanja Matija Kroflin osvrnuo se na rebalans proračuna i posljednji krug porezne reforme.
“Mi sa proračunom za 2020. godinu nikako ne možemo biti zadovoljni jer ne vidimo da su u njemu predviđena sredstva za zahtjeve obrazovnih sindikata koji su trenutno u štrajku. Druga stvar, ne vidimo bitniji iskorak po pitanju općeg povećanja plaća u idućoj godini. Ono što se iz proračuna može iščitati jest da Vlada ostaje pri povećanju osnovice od ‘2+2+2’ u idućoj godini i ništa dodatno uz to ne planira.
Proračun ne pokazuje aktivniju ulogu Vlade u poticanju ekonomskog rasta. Dapače, ove godine Vlada predviđa i blago usporavanje ekonomskog rasta u odnosu na ovu godinu. Po tome bismo ovaj proračun mogli nazvati proračunom kontinuiteta ekonomske politike koja se vrti isključivo oko proračuna i kojoj je isključivi cilj da proračun bude uravnotežen, a javni dug opada. Takva ekonomska politika jedan je oblik pasivne ekonomske politike koji ne može doprinijeti snažnijem poticanjeu ekonomske aktivnosti”, objašnjava Matija Kroflin.
Snižavanja stope PDV-a na pripremanje i usluživanje hrane u ugostiteljstvu od 1.1.2020.
“Porezna reforma koja se predlaže za iduću godinu predstavlja bacanje novca. Jedini pozitivni iskorak koji je napravljen je što je Vlada odustala od smanjenja opće stope PDV-a s 25 na 24 posto, što je bio iracionalan potez, i povećanje neoporezivog dijela plaće sa 3.800 na 4.000 kuna.
VEZANE VIJESTI
Ova porezna reforma smanjuje stopu PDV-a za usluživanje jela i slastica, dakle smanjuje se PDV za usluge koje se pružaju u restoranima i slastičarnama i to s 25 na 13 posto. To će državni proračun koštati 900 milijuna kuna, odnosno 900 milijuna kuna će prihodi biti manji na konto tog smanjenja PDV-a za tu granu djelatnosti. Smatramo da nema racionalnog argumenta za takav potez. Riječ je o djelatnosti koja je većim dijelom usmjerena na turizam, čija je cjenovna elastičnost relativno niska i koja svoju cijenu prebacuje na turiste. Stoga nam se čini da je 900 milijuna kuna na poticanje te djelatnosti u ovom trenutku neracionalno. Ekonomski efekti te mjere su zanemarivi. Ne vjerujemo da će doći do smanjenje cijena, već će se smanjenje PDV-a vjerojatno pretočiti u povećanje marži tih restorana i onih koji pružaju takve usluge.”
Usporedio je to sa zahtjevima sindikata koji su ‘teški’, kaže Kroflin, 440 milijuna kuna bruto.
“Od tih 440 milijuna kuna, velik dio automatski ostaje u državnom proračunu kroz poreze i doprinose. Ono što ljudi dobiju neto, velikim dijelom ide u potrošnju i država od toga ponovno vrati 25 posto kroz PDV. Dakle, od tih 440 milijuna kuna, ukupni neto troškovi bi bili na trećini tog iznosa.
S druge strane, država kroz poreznu reformu daje 900 milijuna kuna za poticanje djelatnosti za koju nema racionalnog argumenata da bi je trenutno trebalo poticati, i od toga se u državni proračun može vratiti maksimalno 12 psto kroz oporezivanje dobiti restorana”, tvrdi Kroflin.
Porezno rasterećenje mladih
“To je famozno, pomalo egzotično rješenje koje u ovakvoj formi ne postoji nigdje u Europi, a proračune lokalnih jedinica koštat će 700 milijuna kuna iduće godine. Efekti će biti upitni – prvenstveno na potrošnju, a još više na sprječavanje iseljavanja mladih.
#related-news_0
Razlog je to što mladi neće to dobiti svaki mjesec na plaći, već za godinu i pol kada se bude isplaćivao povrat poreza. Ako iz današnje perspektive imate mladu osobu koja nema posao ili ima slabo plaćen posao i razmišlja o tome hoće li otići u Irsku ili ne, pitanje je hoće li je od odlaska u Irsku demotivirati to što će za godinu i pol kroz povrat poreza dobiti neki novac. S druge strane, tih 700 milijuna kuna koje će nedostajati jedinicama lokalne i regionalne samouprave, moglo bi se preliti ponovno na teret svih građana kroz povećanje komunalnih usluga ili slabije investicije od strane lokalne države.”
Pasivna ekonomska politika
“Smatramo da ekonomska politika koja se temelji samo na tome da se javne financije drže uravnoteženo, ne može ovoj zemlji dugoročno donijeti potrebni iskorak. Smatramo da je takva politika najvećim dijelom zaslužna za to što je Hrvatska od 2009. do 2014. godine imala jednu od najdužih i najdubljih kriza u Europskoj uniji. Znamo da je od Hrvatske gore prošla samo Grčka.
S druge strane, znamo da je takva politika zaslužna za činjenicu da su od oporavka 2015. godine na ovamo, sve druge post tranzicijske zemlje ostvarile veće i snažnije stope rasta od Hrvatske. Ovaj proračun pokazuje da Hrvatska nastavlja s takvom politikom”, zaključio je Kroflin.
Ribić: Državni proračun za 2020. slika i prilika pasivne ekonomske politike Vlade
Predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić poručio je u utorak da je prijedlog državnog proračuna za 2020. “slika i prilika pasivne ekonomske politike Vlade” dok dolaze signali o novoj ekonomskoj krizi o kojoj Vlada ni ne razmišlja.
“Sve naše nevolje koje kao nacija imamo, od iseljavanja, do nemogućnosti povećanja plaća, zaostajanja za svim drugim tranzicijskim zemljama, sve to proizlazi iz pasivne ekonomske politike”, ustvrdio je Ribić na konferenciji za novinare na kojoj se govorilo o proračunu za iduću godinu jer je usko povezan sa štrajkom prosvjetnih radnika.
“Naša Vlada smatra da je dovoljno baviti se javnim dugom i deficitom, da je dovoljno raditi fiskalnu konsolidaciju, a da će sve ostalo raditi tržište samo po sebi”, kazao je Ribić. Hrvatska s takvom pasivnom fiskalnom politikom nema šanse za razvoj, dodao je.
Ribić tvrdi da iz EU-a dolaze signali o novoj ekonomskoj krizi, a Vlada po tom pitanju ne radi ništa.
“Sada pred novu recesiju Europa je nešto naučila, jedino nije naučila hrvatska Vlada, ona uopće o tome ne zna. Stižu poruke iz Europske komisije da treba pripremiti pakete javne potrošnje, pakete fiskalnih stimulansa, povećavati plaće, otvarati javne investicije, trošiti”, ističe Ribić.
Prekasno je djelovati u krizi, to se mora početi puno prije kako bi se tijekom krize osjetili efekti tih poteza, naglasio je.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows | i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram
