U Novom danu smo s povjesničarem Hrvojem Klasićem razgovarali o obljetnici pada Berlinskog zida, ali i drugim zidovima koji danas postoje u svijetu.
Mnogi su mislili da je pad Berlinskog zida 1989., kada su tisuće Nijemaca radosno plesale na njegovim ostacima išaranim grafitima, bio kraj podjela. Ili po Fukuyami, kraj povijesti. U međuvremenu su, međutim, nikli mnogi novi.
Povjesničar Hrvoje Klasić prvo se osvrnuo na polemike oko Berlinskog zida za koje neki tvrde da još postoje.
“Mislim da tu polemika ustvari nema. 1961. godine kada je podignut, da nije podignut, pitanje je kako bi i bi li Istočna Njemačka mogla nastaviti svoj život jer je taj odljev mozgova, ali i odljev radne snage bi bio toliki da bi tu zemlju učinili nemogućom da funkcionira sama po sebi.”.
Osrvnuo se i na život u Berlinu nakon pada Berlinskog zida.
“Neke stari su jako otišle na bolje, a druge pak nisu – i kad govorimo o Njemačkoj i Berlinu, ali i o istočnoj Europi, onim zemljama koje su bile iza željezne zavjese. S jedne strane ljudi jesu dobili mogućnost slobodne izbora, bolje zarade, možda pronalaženja posla na drugačiji način, ali s druge strane način na koji je usisana Istočna Njemačka, pa i Berlin, nije bio baš najpošteniji, mora se priznati.”
“Dakle, čitav niz korporacija i pojedinaca su iskoristili situaciju, obogatili se u vrlo kratkom vremenu. Kada dođete u istočni Berlin, onda vidite cijele kuće koje su danas u vlasništvu ljudi koji su ih tamo početkom ’90.-ih godina kupovali gotovo u bescjenje.”
Dodao je i sljedeće: “Ljudi su se po prvi put našli u situaciji da ostaju bez posla, što je bila jedna gotovo tragična situacija. O tome govori i Angela Merkel. Postojala je jedna ekonomska i sociojalna sigurnost, ne politička.”
“Unatoč tome što su ogromni novci upumpani u Istočnu Njemačku i tim mogućnostima slobode, život ljudi ondje je i dalje lošiji onih na Zapadu – plaće su manje, nezaposlenost je veća, standard je niži, BDP je niži i posljedica toga je da je utjecaj eksrtremno-desnih grupacija u tom dijelu bitno jači, nego u onim koje su ekonomski i pravno razvijene.”
VEZANE VIJESTI
Međutim, istaknuo je kako zidovi i dalje postoje, pogotovo u liberalnim demokracijama.
“Kada govorimo o zidovima, imamo onaj Trumpov na granici s Meksikom, u Izraelu .
“Imamo dvije vrste zidova – Berlinski zid je štitio da vi ne idete van, a ovi zidovi poput onih na granici s Meksikom ili Izraelu, sprječavaju da netko dođe vama. Međutim, mi imamo i treći primjer, onaj u Sjevernoj Irskoj, u Belfastu. Takvi, postoje tzv. ‘peace walls’ (imaju vrlo zanimljivo ime) koji ustvari odvajaju dvije zajednice, ali dobrovoljno. Dakle, te dvije zajednice – katolička i protestantska – ne žele imati doticaja jedna s drugom, tako da ustvari imaju zid koji ih sprječava da imaju kontakta. Tako da postoje zidovi, oni su oduvijek postojali, očito će i postojati i nema to veze isključivo s demokracijom, jer kako vidimo i u nekim demokratskim ustvari postoji više zidova nego u nedemokratskim.”
Komentirao je i recentne političke događaje vezane u odnose sa Srbijom. Naime, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske uputilo je diplomatsku notu Veleposlanstvu Republike Srbije u Zagrebu, kojom je izrazilo najoštriji prosvjed zbog otkrivanja spomen ploče Mladenu Bratiću, zapovjedniku snaga bivše JNA i pridruženih srpskih paravojnih postrojbi u napadu na Vukovar, u novosadskom kompleksu Vojske Srbije 8. studenog 2019., priopćeno je iz MVEP-a.
#related-news_0
“Ja sam vrlo oštar kritičar situacije u Hrvatskoj i načina na koji se dio javnosti, političkih i crkvenih elita suočava s hrvatskom prošlošću.”
“Međutim, situacija u Srbiji je puno gora. Jer ono što u Srbiji nedostaje, a što u Hrvatskoj ipak postoji, su daleko veće medijske slobode koje dopuštaju suočavanje, polemike i rasprave. Toga u Srbiji gotovo nema, uključujući medije gdje nema suočavanja. Zato ovo je a neki način provokacija, a i nije. Ovo je jednostavno konstanta. U Srbiji nema te svijesti što se događalo ’91. godine, što se sdogađalo ’92. godine.”
Dodao je i sljedeče: “Moja kolegica Dubravka Stojanović u Beogradu je jednom dobro rekla kako se u Hrvatskoj stalno ponašamo kao da rat nije završio, a u Srbiji se ponašaju kao da rat nikada nije ni počeo, kao da ga nikada nije ni bilo.”
“Ovo je još jedan u nizu postupaka Beograda od koje će najviše štet imati srpska zajednica u Hrvatskoj. I zato ja mislim da je ovo odlličan trenutak da sada predstavnici srpske zajednice u Hrvatskoj reagiraju i da osude ovaj čin i da jednostavno na taj način oni doprinesu, ako već Beograd ne može doprinijeti,” kazao je Klasić.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
